O partizanskoj bolnici, jedinstvenoj u Evropi, koja je svojevremeno dobila najveće državno priznanje orden Narodnog heroja najvišeg ranga, kao i čitavom spomeničkom kompleksu iz Drugog svjetskog rata na Petrovoj gori, svojim skromnim sredstvima danas brinu stanovnici općina Vojnić, Topusko, Gvozd i Krnjak. Zalagat ćemo se da Petrova gora i njeni spomenici budu, ne samo priznati i zaštićeni od države, što ovog trenutka nisu, već da budu zaštićeni i priznati i od UNESCO-a, jer su ovdje stvarani temelji slobodne Evrope i današnje hrvatske države – rekao je Milorad Pupovac na obilježavanju 80. godišnjice partizanskog proboja na Biljegu.
Ispod devastiranog spomenika Vojina Bakića okupilo se više od tisuću antifašista iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja, a sjećanje na žrtve ustaškog režima započelo je u krugu čuvene centralne partizanske bolnice, nedaleko od Petrovca, koju neprijatelj od početka do kraja rata nije uspio otkriti. Kroz ovu, u Evropi jedinstvenu bolnicu, prošlo je više od 10.000 ranjenika od kojih najmanje polovica s vrlo teškim i po život opasnim ozljedama. Iako su uvjeti bili gotovo nemogući, uz nedostatak liječnika i medicinskog osoblja, lijekova, instrumenata i prostora, u dvadesetak drvenjara razbacanih pod šipražjem i skrivenih u dubini Petrove gore, izliječena je većina ranjenika. Više od 1.000 boraca podleglo je ranama i pokopani su na zajedničkom, neoznačenom i - poput njihove bolnice - skrivenom groblju.
- Već godinama Općina Vojnić kontinuirano ulaže u obnovu partizanske bolnice. Zajedno s Ministarstvom kulture RH godišnje ulažemo oko 500.000 kuna i svake godine obnavljamo po jednu zgradu bolnice – kaže načelnik Općine Vojnić Nebojša Andrić. Karlovčanin Dragan Grubješić (83), rođen na Kordunu, nikad ne propušta obilježavanje proboja na Biljegu.
- Kroz čitav moj život, od najranije mladosti pa do danas, proteže se ideja bratstva i jedinstva. Zato sam došao ovdje. U posljednje vrijeme o tome se baš ne govori, još manje doživljava, ali na ovakvom mjestu to nas povezuje i svi smo jednaki. Eto, zato sam uvijek ovdje - rekao nam je Dragan. Milena Mustavdić iz Slatine smatra da je krajnje vrijeme da veliki spomenik na Petrovcu bude obnovljen.
- Velika mi je želja da vidim spomenik u punom sjaju kako sam ga gledala nekad kad sam dolazila na izlete s našim antifašistima. Nadam se da ću doživjeti njegovu obnovu, a onda ću, budite sigurni, zaplesati kolo ispod njega – obećava Milena. Ne iznenađuje što na velikom skupu antifašista na Petrovoj gori nije bilo predstavnika vladajućih, pa makar i nižih činovnika, ali je prilično iznenađenje što je iz opozicije došla predstavnica samo jedne stranke: Urša Raukar Gamulin (Možemo!).
- Svakako je potrebno poslati poruku kako je važno čuvati sjećanje na ovakva mjesta, na veliku borbu i pobjedu u Drugom svjetskom ratu. Mi se nećemo predati. Nastavit ćemo probijati obruče u borbi za pravdu, dostojanstvo i jednakost. Za svaku osudu i žalosno je što danas ovdje nema nitko iz vladajućih koji nikako da shvate i priznaju da je antifašizam temelj na kojemu je nastala današnja Hrvatska. Još je žalosnije što postoje snage koje nas žele svrstati na stranu gubitnika - poručila je Urša Raukar Gamulin. Oba roditelja Miloša Osmana (74) iz Samobora bili su u partizanskim jedinicama pa Miloš ne propušta skupove koji su povezani sa NOB i antifašizmom.
- Strašno sam razočaran što je ovaj grandiozni rad Vojina Bakića doživio ovakvu sudbinu. Potpuno je devastiran, opljačkan, zanemaren od vlasti i države, kao da ne postoji, kao da se ovdje nikada ništa nije dogodilo, kao da je antifašizam iščeznuo. E, pa nije. To je nacionalno blago i siguran sam da će se biti obnovljen jer je iz godine u godinu sve više onih koji se pridružuju toj ideji – smatra Miloš Osman. Dušan Stojanac potegao je na Petrovu goru iz Sinja.
- Antifašizam za mene nije samo civilizacijska tekovina već moj životni moto. Svi članovi moje obitelji sudjelovali su u Narodnooslobodilačkoj borbi i to me ispunjava ponosom. Dovoljno sam star da pamtim strahote rata na ovim prostorima. Dolazim povremeno na obilježavanje obljetnica proboja ovdje na Petrovac i zadovoljan sam što vidim sve više ljudi, posebno mladih. Mislim da stvari kreću nabolje – smatra Dušan Stojanac. Svake godine pod spomenik na Petrovoj gori dolazi barem jedan autobus antifašista iz Velike Kladuše. Jedan od njih, Rasim Miljković, gotovo nikad ne propušta skup na Petrovcu.
- Kladuša je puna antifašista, njegujemo tekovine i sjećanja na Narodnooslobodilačku borbu i žrtve ustaškog terora. Ja sam član Udruženja antifašista NOR-a iz Velike Kladuša, a ima nas podosta. Ovo je značajna godišnjica, okrugla, punih 80 godina od hrabrog proboja iz obruča. Jedan autobus Kladušana jutros je otišao na Kozaru, a drugi je ovdje. Važno je da položimo vijence za poginule borce i pobijeno stanovništvo. Samo da se ne zaboravi – kaže nam Rasim Miljković.
