Povodom obilježavanja Dana VSNM Virovitičko – podravske županije te u organizaciji istoimenog domaćina, u slatinskom Hrvatskom domu održana je promocija knjige ‘Oči pamte’ Jelene Radošević. Svojevrsna je to autobiografija u kojoj je vrijeme radnje uglavnom smješteno u 1991. godinu. Razdoblje je to puno nelogičnosti i proturječnosti u kojem dojučerašnji susjedi i prijatelji postaju neznanci, u kojem se rutinsko životno i radno okruženje preko noći pretvara u nesigurno i neizvjesno. Razdoblje je to induciranog ludila u voćinskom i slatinskom rodnom kraju, ovjekovječeno od autorice.
Knjiga je napisana još 1994. godine u Okučanima. Do sada je dva puta bila spremna za tiskanje, ali razna događanja dovela su do toga da bude predstavljena javnosti tek 22 godine nakon nastanka.
- Pisala sam i zato što se o mom kraju i o tim ratnim sukobima, ali i načinu stradanja mog naroda, malo pisalo. Malo je bilo izvještaja, kao da nikad nismo ni postojali. A ne može se sakriti ni da smo postojali, ni da smo se borili, ni da smo izbjegli,kao ni gdje se sve sada nalazimo i kako nam je po svijetu, bez svega što je bilo naše. Ne želim pisati zašto je do svega toga došlo, o tome će netko drugi, ja samo pišem o onome što je prošlo kraj mene i kroz mene – navodi autorica. Ispred Srpskog narodnog vijeća, koje je izdavač knjige, na promociji je govorila Aneta Lalić.
- Autorica nije podlegla potrebi da se prilagodi današnjem vremenu. To govori o njenom ljudskom poštenju. SNV potiče ljude da im se jave upravo s takvim ljudskim pričama koja govore o svakodnevnici nekog zaboravljenog vremena. Jelenina knjiga daje nam mogućnost da zavirimo u socijalističku svakodnevnicu koju je ovaj kraj, kao i svi ostali krajevi, izgubio – ističe Aneta Lalić.
Autorica knjige na nekoliko mjesta ističe svoju slobodu kretanja, govora i razmišljanja u jednopartijskom sustavu, dok se nakon održavanja prvih demokratskih izbora, dogodilo upravo suprotno onome što takvo uređenje treba omogućiti svim građanima. Knjiga otvara i pitanje što velika povijest zna o malim sudbinama te kako se suočavamo s prošlošću. Također, djelo je to u kojem se progovara i o rodnoj dimenziji poimanja rata. Knjiga Jelene Radošević govori o tome kako su žene proživjele i preživjele rat; njezine susjede, prijateljice, kćeri.
- Bilo je teško. Na puno mjesta u knjizi indirektno spominjem nepisano pravilo o muško – ženskim odnosima i podijeli poslova što se u ratnom stanju jako dobro vidi. Obično su muškarci ti koji su na fronti i o kojima su uglavnom govori, ali žene koje su ostajale kod kuće bile su nositeljice održanja svakodnevnice, koliko god je to u tim trenucima bilo moguće. Žao mi je kada netko smatra da se žena može isključivo ostvariti kao majka. Za razliku od toga, pisati knjigu mi nije bilo teško ili sam možda ja samo malo hrabrija od ostalih žena – govori Radošević. Na temu Jelenine hrabrosti nadovezala se i Aneta Lalić.
- Kad se netko lati ovako osjetljive teme kao što je rat, zasigurno se radi o hrabroj ženi. Iskustvo s terena nam govori da smo živjeli u tradicionalnom društvu u kojem su žene imale ulogu drugorazrednosti. Zatim se dogodilo da su muškarci srpske nacionalnosti u ratu doživjeli osjećaj depriviranosti s kojim su se žene svakodnevno nosile. Rezultati govore da su se žene s tom dodatnom diskriminacijom nosile bolje od muškaraca. Ono o čemu piše Jelena rat je iz druge perspektive koja je često nevidljiva, stoga ova knjiga ima vrijednost izgubljenih relikvija i fotoalbuma – iznosi Aneta Lalić.
‘Oči pamte’ Jelene Radošević, knjiga je prisjećanja koja nam postavlja pitanje: Možemo li si dopustiti da zaboravimo? I kako sama autorica objašnjava naslov knjige u želji da se ne zaboravi ono što je ona proživjela i ljudi oko nje – oči pamte, a razum zaboravlja.
