Ostavimo li po strani poneki neophodni ustupak, premijer Andrej Plenković popunio je svoj novi-stari kabinet lojalnim kadrovima koji uzlet političke karijere mogu zahvaliti isključivo Plenkoviću i njegovoj sklonosti da se okruži ljudima među kojima on djeluje kao politički i intelektualni gigant, a da pritom namiri zahtjeve različitih stranačkih grupacija i utjecajnih stranačkih pojedinaca. Što se tiče spomenutih izuzetaka, riječ je o najviše petorici ljudi: Tomi Medvedu, Davoru Božinoviću, Zdravku Mariću, Olegu Butkoviću i Radovanu Fuchsu. Ta petorica nisu u potpunosti Plenkovićev politički izum i oni su, iz različitih razloga, potrebni premijeru otprilike u mjeri u kojoj je on potreban njima. I koncept nove Vlade uvelike je određen premijerovim personalnim preferencijama, pa su se neka ministarstva spajala ili razdvajala, ili ostajala netaknuta, zbog toga što je Plenković nekoga htio po svaku cijenu zadržati u Vladi ili dovesti u Vladu. U svakom slučaju, u novoj HDZ-ovoj vladi četiri su nova lica (Boris Milošević, Nikolina Brnjac, Nataša Tramišak i Radovan Fuchs), a šestero ih je napustilo ministarske dužnosti (Marko Pavić, Vesna Bedeković, Gari Cappelli, Dražen Bošnjaković, Blaženka Divjak, Predrag Štromar).
Tomo Medved
Ministar branitelja, umirovljeni general i jedan od ratnih zapovjednika Prve gardijske brigade Tomo Medved bit će, prema Plenkovićevim riječima, drugi čovjek Vlade, prvi iza premijera. Medved je, inače, i drugi čovjek HDZ-a, a obje njegove funkcije služe Plenkoviću kao legitimacija prema veteransko-stradalničkoj populaciji i nacionalističkoj desnici. Premda se spekuliralo da će suvišno Ministarstvo branitelja biti uklopljeno u Ministarstvo obrane, to se nije dogodilo zbog toga što je SDSS ušao u Vladu i što se nije htjelo dodatno izazivati ljutu desnicu, ali i zbog toga što Tomo Medved ne može biti ministar ničega osim hrvatskih branitelja, pa ni ministar obrane, makar je Damir Krstičević jako spustio letvicu. To, međutim, nije spriječilo Plenkovića da nacionalnu sigurnost smjesti u Medvedov potpredsjednički djelokrug.
Davor Božinović
Medved će formalno biti drugi čovjek Plenkovićeve vlade, ali ministar policije i šef Nacionalnog stožera Civilne zaštite Davor Božinović, unatoč svemu, zadržat će položaj drugog čovjeka Vlade u stvarnom i operativnom smislu: doduše, u mandatu koji slijedi taj će status dijeliti s Tomislavom Ćorićem. Davor Božinović zadužio je premijera angažmanom u brutalnom zaustavljanju migranata i izbjeglica na hrvatskoj granici s Bosnom i Hercegovinom, čime je trebala biti dokazana spremnost za ulazak u šengensku zonu, te u upravljanju protuepidemijskim Stožerom: obje te krize i dalje ostaju aktualne, i utoliko Božinović ostaje važan Plenkoviću. Nije, međutim, uspio staviti policiju pod punu kontrolu aktualnog HDZ-ovog vodstva, što je bilo najvidljivije u probijanju nekih politički interesantnih istraga, a to je dovelo do toga da Božinović prestane biti neupitno najutjecajniji premijerov suradnik.
Zdravko Marić
Nekoliko tjedana prije izbora, u zagrebačkim političkim i poslovnim krugovima proširila se glasina da će ministar financija nakon 5. srpnja prekinuti političku karijeru i da će prihvatiti poslovnu ponudu iz jedne strane korporacije. U tome je, po svemu sudeći, bilo nešto istine, jer je Marić prošli tjedan izjavio da uvijek u životu postoje neke alternative, ali da ga povjerenje dobiveno na izborima i teška ekonomska situacija obavezuju da nastavi raditi dosadašnji posao. Zdravko Marić nesumnjivo je najuvjerljiviji i najkompetentniji među Plenkovićevim ministrima, bez obzira na njegovu epizodu s Ivicom Todorićem i Agrokorom: da on nije ostao, ovaj Vladin sastav bio bi još bljeđi nego što je sad.
Boris Milošević
Kad je već osmero zastupnika nacionalnih manjina odlučilo imati svog predstavnika na najvišoj razini izvršne vlasti, onda je SDSS-ov saborski zastupnik i pomoćnik ministra uprave u vladi Zorana Milanovića bio najlogičniji i najsigurniji odabir. Milošević dobro poznaje politički sistem i funkcioniranje državnog aparata, dobro poznaje probleme manjinskih nacionalnih zajednica, ima jasne stavove o ljudskim pravima i o hrvatskim svjetonazorskim prijeporima, no glavni izazov njegove dužnosti jest da izbjegne marginalizaciju unutar Vlade i da se ne zadovolji samom činjenicom sjedenja u potpredsjedničkoj fotelji, što HDZ sigurno u nekoj mjeri očekuje od njega. Predstoji mu težak zadatak da pronađe način da bude konstruktivan a da istovremeno bude i neka vrsta unutrašnje opozicije u Vladi.
Ćorić je u protekle četiri godine napredovao do čovjeka iz najbližeg premijerovog kruga, što nije ni bilo naročito teško s obzirom na to kakva mu je bila konkurencija i na što je sve bio spreman da se vine u elitu
Tomislav Ćorić
Dosadašnji ministar zaštite okoliša i energetike sad je postao ministar gospodarstva i održivog razvoja, što znači da je – uz Zdravka Marića – postao ključni Plenkovićev čovjek u sferi ekonomske politike i konkretnih poteza teških milijarde kuna. Ćorić je u protekle četiri godine napredovao do čovjeka iz najbližeg premijerovog kruga, što nije ni bilo naročito teško s obzirom na to kakva mu je bila konkurencija i na što je sve Ćorić bio spreman da se vine u političku elitu, a takav nagli uzlet iskristalizirao je aroganciju kao njegovu temeljnu karakternu crtu. Bio je glavni autor HDZ-ovog izbornog programa ‘Sigurna Hrvatska’ i najvjerojatnije će, zajedno s premijerovim savjetnikom Zvonimirom Savićem, biti glavni pisac programa ekonomskog oporavka i otpornosti koji je pretpostavka povlačenju milijardi eura iz interventnog Covid-fonda EU.
Oleg Butković
Ministar mora, prometa i infrastrukture te prvi kvarnerski HDZ-ovac dugo je uzgajao tiho nepovjerenje prema Andreju Plenkoviću, kao i Plenković prema njemu, a onda su postigli pakt uoči unutarstranačkih izbora u HDZ-u: Butković, koji je orijentiran desnije od stranačkog šefa, na te izbore izišao je kao dio Plenkovićevog tima i izabran je za jednog od četiri potpredsjednika HDZ-a. Sudeći po njegovom dosadašnjem mandatu u zahtjevnom i krupnom resoru, politički talent i upravljačka sposobnost nisu strani Olegu Butkoviću, premda je dugo vladao dojam da se radi o čovjeku čije su ambicije u totalnom neskladu s njegovim političkim kapacitetima.
Josip Aladrović
Od onih koje je Plenković doveo u Vladu nakon iznuđenih promjena tokom mandata, ministar rada i mirovinskog sustava – kojem su sad pridodani obitelj i socijalna politika – najviše je, uz Vilija Beroša, istupao u javnosti i u tim istupima djelovao je suvislije i odmjerenije od većine svojih kolega ministara. Nije učinio ozbiljnije iskorake, ali nije ništa ni pokvario. Sustav kojem je na čelu Josip Aladrović iznimno je osjetljiv i kompleksan, i taj će se sustav biti pod velikim pritiskom u gospodarski teškim mjesecima koji slijede. Vidjet ćemo je li Aladrović dorastao da se nosi s jednim od najtežih poslova u vlasti.
Nina Obuljen Koržinek
Ministrica kulture u drugom mandatu bit će ministrica kulture i medija, mada je u prethodne četiri godine pokazala popriličnu nezainteresiranost za medijsku sliku Hrvatske i još veću ignoranciju spram novinarske profesije: u suštini nije učinjeno ništa da se zaustavi devastacija novinarstva, niti je osmišljen ikakav plan za spašavanje zanata koji je neophodan za funkcioniranje demokratskog poretka. Nina Obuljen Koržinek važna je Plenkoviću zbog držanja kakve-takve distance u odnosu na kulturnu politiku Zlatka Hasanbegovića i zbog toga što ne proizvodi probleme. Nije htjela praviti probleme državnim financijama ni na početku korona-krize, kad su se mnogi umjetnici i kulturni radnici suočili s materijalnom oskudicom, ali s vremenom su se stvari u tom segmentu, ipak, znatno popravile.
Gordan Grlić Radman
Jedino što dosadašnjeg i budućeg ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana izdvaja iz birokratsko-diplomatskog sivila ove Vlade jest njegova muka s time da na materinjem jeziku i svojim riječima govori i govori a ne kaže ništa u sadržajnom smislu. Nije stigao pokazati puno više od verbalnog nesnalaženja, jer su njegov glavni posao bile pripreme za šestomjesečno hrvatsko predsjedavanje Europskom unijom, a znamo što se dogodilo zbog pandemije koronavirusa.
Radovan Fuchs
Ovaj iskusni, relativno ugledni i dobro umreženi HDZ-ovac već je bio ministar znanosti i obrazovanja: bilo je to u vladi Jadranke Kosor. Stručan je i upućen, ali s obzirom na to da je bitno konzervativniji od obrazovnog smjera kojim je išla njegova prethodnica Blaženka Divjak, pitanje je samo hoće li Radovan Fuchs slušati Plenkovića ili će se držati svoje političke agende neovisno o tome što će to značiti za njegovu ministarsku karijeru.
Vili Beroš
Zamjena kompromitiranog Milana Kujundžića Vilijem Berošem ispostavila se jednim od ključnih Plenkovićevih poteza u premijerskom mandatu. Em je Beroš naprosto bolji ministar zdravstva, em je teško zamisliti što bi se događalo u korona-krizi da je Kujundžić ostao ministar, em se Beroš pokazao i politički nadarenim. No tek ga čekaju pravi ispiti, pri čemu tek dijelom mislimo na nastavak borbe protiv epidemije: veći je izazov sanacija enormnih dugova zdravstvenog sistema i pronalaženja modela koji neće proizvoditi nove dugove, čime se Plenkovićeva vlada – iz nepoznatih razloga – gotovo uopće nije bavila u prvom mandatu.
Nataša Tramišak
Kao i kod Marija Banožića, slučaj je htio da Nikolina Brnjac dobije Ministarstvo turizma i sporta: ne bi bilo suštinske razlike da je Banožiću pao u ruke turizam, a gospođi Brnjac obrana
Bez obzira na iznadprosječne rezultate u vođenju županijskog odjela za EU-fondove, manje poznata slavonska HDZ-ovka teško bi se domogla ministarske pozicije da je snažno i otvoreno nije forsirao Ivan Anušić, osječko-baranjski župan i potpredsjednik HDZ-a te jedan od junaka HDZ-ove izborne pobjede. Nova ministrica regionalnog razvoja i fondova EU ima priliku da postane nacionalna politička zvijezda jer će upravo o europskom novcu uvelike zavisiti hrvatska ekonomska situacija u idućim godinama.
Mario Banožić
Dosadašnji ministar državne imovine sad će biti ministar obrane. Plenković je bio odlučio da Mario Banožić ostaje ministar, a slučaj je htio da završi u Ministarstvu obrane. Banožić će biti bezlični i poslušni izvršitelj, kao što je bio i dosad, a to premijeru nije nevažno u resoru u kojem će vjerojatno biti rezanja budžeta i u kojem Vlada donekle dijeli nadležnost s predsjednikom Republike.
Nikolina Brnjac
Karlovačka HDZ-ovka i donedavna državna tajnica u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, a prije toga državna tajnica u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, u javnosti je neznatno poznatija od Nataše Tramišak, dok je unutar HDZ-a znaju bolje zbog rijetko viđene ambicioznosti i lobističkog talenta. Premda dosad nije imala nikakvih profesionalnih doticaja s turizmom i sportom, i premda je prometno-transportna stručnjakinja, nije se libila da preuzme ono što joj je ponuđeno. Kao i kod Marija Banožića, slučaj je htio da Brnjac dobije Ministarstvo turizma i sporta: ne bi bilo suštinske razlike da je Banožiću pao u ruke turizam, a gospođi Brnjac obrana.
Darko Horvat
Međimurski HDZ-ovac Darko Horvat nije se proslavio na funkciji ministra gospodarstva, ako ne računamo impresivnu sposobnost obraćanja svisoka i nakupinom riječi koje uglavnom ne znače ništa: u tome mu je najoštrija konkurencija ministar Grlić Radman. Za nagradu je dobio resor graditeljstva i državne imovine koji neće biti nebitan, s obzirom na to da slijedi financijski teška sanacija i obnova dijelova Zagreba pogođenih potresom.
Ivan Malenica
Predavač sa šibenskog Veleučilišta postao je ministar uprave prije godinu dana, kad je iz Vlade morao otići Lovro Kuščević, a nepoznato je što je to Ivan Malenica učinio u dosadašnjem mandatu da se kvalificirao za šefa ministarstva koje će obuhvaćati i upravu i pravosuđe. Na stranu prigovori da je bilo logičnije spojiti upravu s unutarnjim poslovima ili regionalnim razvojem nego s pravosuđem, no postavljanje Malenice znači, zapravo, da Plenković tim osjetljivim resorima kani upravljati preko čovjeka koji se neće zanositi radikalnim zamislima, koji neće težiti tome da ostavi trag i koji neće razmišljati i djelovati ni milimetra izvan okvira koji mu budu postavljeni u centrali HDZ-a.
Marija Vučković
To što je dosadašnja ministrica poljoprivrede ostala u Vladi i na istoj poziciji u Vladi najveće je neugodno iznenađenje Plenkovićeve nove kadrovske kombinatorike i vjerojatno najslabija karika u novom ministarskom sastavu. Sasvim je nejasno čime je to Marija Vučković u prošlih godinu dana, koliko ima da je smijenjen Tomislav Tolušić, fascinirala premijera i koji su to njezini uspjesi i postignuća, ali iz perspektive javnosti nije pokazala ništa osim ogromne nesigurnosti i uplašenosti, nesnalaženja u nastupima i neuvjerljivosti u iznošenju argumenata. Toliko o razumijevanju važnosti poljoprivrede u vremenima koja slijede.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
