Kako komentirate da je Ustavni sud usvojio ustavnu tužbu vas i Gorana Koletića? Tužbu ste podnijeli zbog povrijeđenih ustavnih prava jer nadležna državna tijela nisu na odgovarajući način odgovorila na homofobno nasilje prema vama, koje se zbilo 7. svibnja 2016. godine?
Iznimno mi je drago jer je to udarac u trulu praksu tretiranja brutalnog homofobnog nasilja kao prekršaja. Sada se više niži sudovi ne mogu praviti bene. Međutim, mnogo takvih "prekršaja" sigurno prolazi ispod radara medija i LGBT udruga. Zato je bitno da žrtve homofobnog nasilja ne samo prijave napade, nego i da to pravno dovedu do kraja. Znam da je to mnogo. S jedne strane se dakle trebaš obraniti od homofoba, s druge ući u borbu s hrvatskim pravosuđem. Ali ova presuda pokazuje da se ipak može pobijediti.
Koji su sljedeći koraci?
DORH je i prije ove presude kontaktirao Gorana i mene i ponovo nam uzeo izjave. Što će se događati dalje ovisi o njima, ali vjerujem da će podići kaznenu prijavu.
Što biste poručili pripadnicima LGBT zajednice koji dožive takve zločine iz mržnje?
Naši napadači su osuđeni za prekršaj i vjerojatno su platili neku smiješnu svotu. Da je ostalo na tome, to ih ne bi odvratilo od toga da ponovo nasrnu na nekoga. Ali nije ostalo na tome. Kao prvo, tužili smo ih i civilno, dobili presudu i opalili ih po novčaniku. To boli. A sada, nakon sedam godina, vjerojatno im slijedi i kazneno suđenje. Naletjeli su na krive pedere. I daj bože da svi pederi za homofobe budu krivi pederi, koji će zagristi u nepravdu čvrsto i nepopustljivo poput pitbullova. Isplati se. Ne samo zbog opće društvene koristi kažnjavanja nasilnika i moguće financijske zadovoljštine kroz civilnu tužbu, nego i zbog toga – a ovo je ključno – što se time zauzimaš za sebe i afirmiraš svoje postojanje. Doživio sam mnogo homofobnih napada u životu, ali najveća trauma je poniženje koje doživiš kad se ne suprotstaviš nasilnicima. Užasno je kad te pojede strah, jer strah je ono najgore što se vraća u traumi. Ali samo ako mu poklekneš. Nažalost, živimo u homofobnom društvu koje se svim silama trudi premlatiti nas, poniziti nas, izbrisati nas. U takvom društvu ne postoji autentično samopoštovanje i samopouzdanje bez borbe. Moraš se boriti. Pravno, šakama, autanjem, kako god. Tako se kali unutarnja snaga i tako se mijenja društvo.
