Tito, privatno i profesionalno, osobno i državnički, kao smjerovi najnovije Titove biografije iz pera kolumniste Novosti Borisa Rašete bila je tema Privrednikove tribine pod nazivom ''Uz Titu i Rašetu, dva junačka sina'' Još jedno, malo drugačije razotkrivanje najistaknutijeg imena sa naših prostora kroz knjigu ''Tito povjerljivo i osobno'' prikazao je moderator Saša Kosanović sa Borisom Rašetom, autorom knjige i brojnom publikom.
Kroz tribinu kao i kroz novinarski pogled Borisa Rašete, Tito je prikazan ne samo kao povijesna ličnost već kao karizmatični muškarac čije su ''oči ulazile u dušu čovjeka'' i pred čijim su frajerskim izrazom padale i dvadeset i više godina mlađe žene. Kako su o Titi pisali i svjedočili i njegovi suvremenici tako i Rašeta isticao je ključnu crtu njegovog uspjeha sačinjenu od besprijekorne volje, ogromne ambicije, narcizma, moći i energije. Kako opisuje Rašeta, ogromna Titova volja i moć bazirala se na prirodnom narcizmu koji se oslikava kroz činjenicu da on ''još tridesetih godina prošlog stoljeća manikira nokte, farba kosu, nosi naočale...''
- ''Tito: povjerljivo i osobno'' nije povijesna knjiga. Bez predrasuda sam uvrštavao zanimljivosti bez obzira predstavlja li se lik ove knjige u pozitivnom ili negativnom svjetlu. Jedino mi je bilo bitno da su te zanimljivosti točne i iz povijesnih izvora – rekao je Boris Rašeta o svojoj knjizi koja daje značajan doprinos rastućoj titomaniji u medijskom svijetu.
Rašeta u knjizi kroz sve Titove životne faze iznosi situacije i činjenice za koje se znalo, pretpostavljalo ali nije govorilo, od teškog djetinjstva u Kumrovcu do slave jedinog svjetskog državnika sa naših prostora.
- Tito je bio čovjek impresivne socijalne inteligencije koji je sam sebi stalno govorio 'ja hoću, ja mogu biti vođa'. Čovjek koji je prvo htio biti glumac da bi se onda njegova pozornica do kraja života drastično proširila na cijeli svijet uživo. Nevjerojatna je ta psihologija čovjeka i njegova spremnost za nadljudski napor, ta preživljavačka priroda, borba za život, sam bez ikoga. Kroz životne nedaće i ratne puteve prolazio je sa vrlo malo emocija, vjerujući samo u svoje snage. Tito nije imao ugrađene retrovizore u glavi. Prošlost i povijest su za njega bili mrtvi. Bio je veliki vjernik svojih ideja – iznosio je Rašeta Titove formule stvaranja lidera.
Rašeta i Kosanović dotakli su se u razgovoru i nekih ključnih i danas kontrazverznih točaka jugoslavenske povijesti Titovog vremena.
- Tito nije bio sentimentalan za događaje iz 1945., odigranih osveta, protjerivanja Talijana i Nijemaca, Bleiburga. Nigdje nije bilo njegovog odobrenja, neke vrste papira na kojem bi on naredio te događaje, ali isto tako nije bilo niti papira da je bilo koga kaznio za te događaje – ustvrdio je Rašeta.
Na tribini pokušali su ući i u psihologiju Titove ličnosti zadnjih godina njegove vladavine, potpisivanja Ustava iz 1974. i smrti zemlje koju je stvorio.
- Tito nije bio Luj XIV. Ustav iz 1974. više je bio odraz baze postojećih snaga, nego odraz Titove volje. Što je bio stariji sve je više pokušavao balansirati. Osobe oko Tita su znali dok god je Tito na vlasti, bit će i oni tu, lokalni guverneri. Oni javno govore ''Tito, to smo svi mi'', a u stvari u glavi misle ''svi smo mi Tito'', bilo u Hrvatskoj, Sloveniji ili Srbiji. Bile su to godine i njihovih izražajnih godina starosti u kojima su oni bili u funkciji očuvanja svojih položaja. Tito je bio Jugoslaven i imperator što je činilo suštinu njegovog političkog bića. On je stremio proširiti Jugoslaviju i već bi se za taj čin smislila neka teorija bratstva i jedinstva. Želio je što veću državu pod svojom kontrolom, njemu je Jugoslavija bila premala što je njegova planetarna slava to i pokazala – rekao je Rašeta.
