Plan procjepljivanja stanovništva protiv Covida-19 u Hrvatskoj se svodi na to da plana – nema. Gledamo medijske priloge i čitamo u novinama kako ljudi ne znaju kamo ići i kome se trebaju javiti. Donedavne gotovo svakodnevne promjene uputa stožera samo unose dodatnu zbrku. Liječnicima opće medicine prepušteno je sastavljanje spiskova prioriteta, po logici "do isteka zaliha" i "tko prvi – njegovo". Otvaraju se punktovi za procjepljivanje, no stvaran broj procijepljenih je nizak. I to ne zato što se ljudi ne žele cijepiti, nego zato što cjepivo pristiže na kapaljku. Gordan Lauc prikazuje brojku od preko sto tisuća cijepljenih kao pozitivno čudo, iako bi se u nas trebalo procijepiti barem dva milijuna ljudi da bi postupak imao preventivnog smisla.
Kod ove pandemije se pokazalo da će velike farmaceutske kompanije ulagati u razvoj cjepiva samo ako imaju državne podsticaje, odnosno ako se stvori tržište za njihove proizvode – ističe Tijana Okić
Je li suvislog plana i pristupa politici cijepljenja u današnjim okolnostima uopće moglo biti? To je i povod da s dvoje sugovornika razgovaramo o globalnim špekulacijama cjepivima, o tome kako se entiteti poput EU-a unatoč proklamiranom jedinstvu u trenutku zaoštravanja krize raspadaju na pojedinačne "nacionalne interese", o "korona-nacionalizmu" i rasizmu državnih i korporativnih moćnika te o mogućim alternativama. Prvi naš sugovornik je Dušan Keber, slovenski liječnik i znanstvenik, bivši ministar zdravstva i borac za očuvanje javnog zdravstva. On je i autor zapaženih članaka o tipovima prijenosa infekcije u kojima kritizira epidemiološke mjere s obzirom na to da ignoriraju širenje virusa putem aerosola te zagovara provjetravanje kao najvažniju preventivnu mjeru. Druga sugovornica nam je Tijana Okić, filozofkinja porijeklom iz Sarajeva koja trenutačno živi u Londonu i, kako se sama predstavlja, dugogodišnja militantica balkanske ljevice.
Da bismo shvatili što se događa s dostupnošću cjepiva treba poći od sistemskog položaja farmaceutske industrije. U državama u kojima javno zdravstvo postoji ona je, zajedno s proizvođačima medicinske opreme, jedini segment zdravstvenog sustava koji radi za profit.
- Njeni visoki prihodi posljedica su dugotrajne zaštite intelektualnog vlasništva, što proizvođačima lijekova daje položaj monopolista. Kod novih lijekova proizvođač može odrediti skoro proizvoljnu cijenu sve dok se po isteku patenta ne pojave generički lijekovi. A i oni su preskupi. Na cijenu lijeka najviše utječu troškovi njegove prodaje i profit koji određuju vlasnici. Razvoj budućih lijekova opsegom je tek treći činitelj u cijeni, proizvodni troškovi su pak potpuno beznačajni. Što se tiče profita, farmaceutska industrija je među najpohlepnijima: profit doseže 15 i više posto, za razliku od ostale industrije, gdje se kreće oko šest posto - govori Dušan Keber.
Svi državljani EU-a neka doprinesu u zajedničku zdravstvenu blagajnu, razmjerno svojim dohocima, a iz nje neka, po načelu jednake dostupnosti, dobiju ono što trebaju – predlaže Keber
Iz položaja farmaceutske industrije vidimo kamo vodi privatizacija zdravstva. I što bi se dogodilo s njenim širenjem na ostale medicinske usluge.
- Privatizacija zdravstva vodi do povampirenja onih koji u njemu prodaju svoje usluge te imaju pred sobom slabo obaviještenog i o njima ovisnog bolesnika, tako da mogu iskorištavati njegov strah pred smrću i želju za ozdravljenjem da kao gulikože nabijaju cijene lijekova. Zadnjih godina učestali su pokušaji da se cijene lijekova obuzdaju, no pomaci su razmjerno skromni - ističe Keber.
Brojni suvremeni lijekovi razvijeni su javnim novcem, pa ipak profit od njih ubiru privatni proizvođači. Tako je i u slučaju cjepiva protiv Covida-19.
- Njegov razvoj su sa skoro deset milijardi eura poduprli SAD i EU. Javnosti nije poznato da li će to ulaganje doprinijeti sniženju cijene cjepiva ili će ga proizvođači vratiti donatorskim državama ili se neće dogoditi ni jedno ni drugo. Cijena u svakom slučaju nije niska. Jedan od proizvođača je za dozu cjepiva zahtijevao 54 eura, za dvije doze dakle više od sto eura. Možemo zamisliti koja je to zarada ako na umu imamo da treba cijepiti nekoliko milijarda ljudi! Proizvođači izjavljuju da za cijenu nije od presudne važnosti koliko je novca upotrijebljeno za istraživanja i razvoj, nego da je potrebno uzeti u obzir koliku će privrednu štetu cjepivo spriječiti, a dosadašnja šteta svakoga dana iznosi 3,8 milijardi eura. Perverzna logika je sljedeća: sto ili više milijardi u zaradi proizvođača samo je dio spriječene štete koja se može mjeriti u milijardama. Konačne cijene su tajna, pa ipak je iscurio podatak da je jedan proizvođač spustio cijenu na 16 eura, što samo dokazuje koliko je pretjeran bio prvi zahtjev. Iako je i ta cijena previsoka jer drugi proizvođači možda nude i nekoliko puta nižu cijenu. No ostanimo pri 16 eura: to za Hrvatsku za dva milijuna cijepljenih osoba znači nekih 60 milijuna eura. U brojnim afričkim državama je 32 eura za dvije doze puno više no što iznose cjelokupna sredstva za zdravstvo po stanovniku. Po toj cijeni oni cjepivo nikako neće moći kupiti. A ako se ne procijepi sve svjetsko stanovništvo, nastajat će nova i nova širenja koronavirusa i epidemija će se vraćati i u bogate države - zaključuje Keber.
- Od pitanja mjera štednje i uloge države u kapitalizmu i dužničkoj krizi, koje su devastirale zdravstvene sustave, dolazimo do pitanja monopola i oligopola suvremenog kapitalizma gdje se suprotno pričama o kraju i nestanku nacionalne države ta ista nacionalna država pojavljuje kao glavni igrač u globalnoj utrci za cjepivima - ističe pak Tijana Okić.
Konačne cijene cjepiva su tajna (Foto: Željko Lukunić/PIXSELL)
Da bi cijepljenje bilo učinkovito, znanstvenici upozoravaju da se cjepiva "moraju masovno proizvoditi, biti cjenovno dostupna, globalno raširena i široko rasprostranjena u lokalnim zajednicama".
- U stvarnosti se događa sve suprotno jer su cjepiva de iure i de facto u rukama privatnika, što znači da se kroz oligopole i monopole određuje dostupnost vakcina u cijelom svijetu. Države s privatnim firmama koje proizvode vakcine sklapaju bilateralne ugovore, tzv. ugovore o kupoprodaji unaprijed (engl. Advance Purchase Agreements), koji imajući u vidu da su bilateralni i da dakle uređuju kupoprodaju između države i privatne kompanije samim time određuju i "nacionalni interes" pojedinačne države, ali globalno dovode do onoga što se već sada naziva "vakcinski nacionalizam" - kaže Tijana Okić.
- Mike Davis sjajno je poentirao kada je rekao da u ovom slučaju supranacionalne organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ne samo da nisu ništa isplanirale, nego nisu ni bile u stanju to učiniti, jer smo vidjeli kako se nacionalni konflikti prenose na tijelo poput WHO-a. Velike farmaceutske kompanije nisu uložile niti jedan dolar u razvijanje cjepiva protiv virusa SARS-CoV-2, pošto je prije ove pandemije izbila epidemija tzv. SARS-a, no ona je bila u siromašnijim zemljama naseljenim abjektnim subjektima i zbog toga velike farmaceutske kompanije nisu pokazale nikakav interes da ulažu novac i sredstva u razvijanje učinkovitog cjepiva. I na koncu da se u slučaju ove pandemije pokazalo da će velike farmaceutske kompanije ulagati u razvoj cjepiva samo ako imaju državne podsticaje, odnosno ako se stvori tržište za njihove proizvode. Dakle, u slučaju pandemije Covida-19 "država funkcionira kao idealni totalni kapitalist (njem. ideelle Gesamtkapitalist)" za velike farmaceutske kompanije - govori Tijana Okić.
Dušan Keber (Foto: Screenshot)
Tako su bogatije države centra već sada otkupile i nagomilale zalihe cjepiva, dok su drugi ostali bez ičega.
- EU je još jednom pokazala da je podijeljena i to tržišnim natjecanjem između nacionalnih država te da je farsa od cijepljenja na nivou EU-a – većina EU zemalja nije do sada cijepila ni pet posto stanovništva, u usporedbi s Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje je cijepljeno preko 50 posto, odnosno Izraelom gdje je cijepljeno više od 70 posto, osim Palestinaca, ili Velikom Britanijom gdje je cijepljeno skoro 20 posto ili SAD-om gdje je također procijepljeno oko 20 posto stanovništva – rezultat nemogućnosti Evropske komisije da prevaziđe "korona-nacionalizam", tj. u prvom redu rivalstvo između Njemačkog poslovnog know-how (Pfizer) i nesposobnog francuskog nacionalnog prvaka (Sanofi), te pokušaja Ursule von der Leyen da taj totalni fijasko sakrije pod malo huškanja oko Brexita - ističe Tijana Okić.
U početnim mjesecima pandemije mnogi su se pribojavali takvog scenarija te je unutar WHO-a pokrenuta inicijativa da cjepivo postane javno i svima dostupno dobro. Na istom sastanku i kineski predsjednik Xi Jinping je ustvrdio da će njihovo cjepivo biti javno dobro, dok danas i Kina uvelike na tržištu prodaje cjepiva Sinopharm i Sinovac.
- Problem je, međutim, što se čini da se kao javno dobro tretira imunizacija, a ne vakcina. Uslijed globalnih nejednakosti to znači da ako se programi vakcinacije nastave odvijati ovim tempom, prema nekim mišljenjima panedmiju Covida-19 nećemo na globalnom nivou dovesti pod kontrolu sve do 2025., odnosno do 2027. godine. Zakon koji, kako nas liberali često vole uvjeravati, osigurava jednakost svih, ovdje se zapravo koristi kao zaštita "vitalnog nacionalnog interesa" koji na globalnom nivou dovodi do drastičnih nejednakosti i razlika čije su posljedice u doba pandemije nesagledive - kaže Tijana Okić.
Tijana Okić (Foto: Photothèque Rouge)
Takav pristup za sve na ljevici još je jedna prilika, ma kako strašna, da sagledamo što zapravo znači ekonomska nejednakost koju štiti zakon, što znače dužničke krize i koja je funkcija duga u kapitalizmu koji živimo. No da ne ostane sve na pasivnosti, ostaje pitanje što da se radi.
- Zdravlje svih nas podređeno je interesima kapitala, a sloboda koja nam se prodaje kao floskula kada nas navodno ugrožavaju drugi i drugačiji, sada je predmetom privatnog vlasništva koje pod svojim uzdama drži države, a time i sve nas. Stoga kada je riječ o pandemiji, dokle god su proizvodne snage podređene kapitalističkim proizvodnim odnosima, nećemo biti ni cijepljeni ni slobodni - odgovara Tijana Okić načelno.
Prema njezinu mišljenju, masovno cijepljenje protiv Covida-19 za one kojima je dostupno uspostavljeno je na rasističkim principima, pri čemu doista postoje milijarde ljudi koji su "višak" kapitalizma, abjektni subjekti doslovce prepušteni na milost i nemilost virusa, klimatskih promjena i svih mogućih katastrofa koje je kapitalizam izazvao i koje će tek izazvati.
- To nas dovodi do ključnog pitanja za sve, a koje je itekako bitno za bilo kakvo promišljanje neovisnosti i emancipacije, posebno uzmemo li u obzir da je Jugoslavija, kao uostalom i mnoge druge zemlje, prije samo 40-ak godina mogla proizvoditi razne vakcine za vlastite potrebe. I danas bi to bilo moguće da pred očima nemamo dinamiku u kojoj ponovno vidimo kako se aproprijacija upotrebnih vrijednosti određuje akumulacijom razmjenskih vrijednosti. Ponovno, po tko zna koji put svjedočimo tome da je u kapitalističkom sustavu država podređena privatnim interesima koji, ispostavlja se, stoje iznad općeg dobra i javnog interesa. Javni novac koji je uložen u razvoj vakcina sada nam se prodaje kao privatno, patentirano vlasništvo, a država koja je javni, naš novac uložila, ponovno višestruko plaća otkup po cijenama koje sada diktira tržište, odnosno privatni monopolski i oligopolski kapital - kaže Tijana Okić.
Dušan Keber i u takvoj situaciji nastoji biti konstruktivan. Jedino rješenje vidi u međunarodnoj solidarnosti.
- Ako neoliberalizam kao prevladavajuća svjetska ideologija zagovara trgovanje bez granica, pri čemu je posve jasno da taj proces pospješuje protok kapitala od siromašnih bogatima, pravedno je i utemeljeno predlagati i obratan proces: solidarnost bez granica. Mogli bismo početi s EU-om: svi državljani EU-a neka doprinesu u zajedničku zdravstvenu blagajnu, razmjerno svojim dohocima, a iz nje neka, po načelu jednake dostupnosti, dobiju ono što trebaju. Neki tvrde da je to utopija, a mi tvrdimo da je to jedino rješenje za svijet - ističe Dušan Keber.
- Spriječiti autoimunu bolest kapitalizma možemo samo saznanjem da smo jednaki u svojoj političkoj izloženosti drugom i da samo tako možemo voditi zajedničku borbu u kojoj ćemo emancipirati i sebe i uvjete u kojima živimo - zaključuje Tijana Okić.
