Nakon što je policija zabranila javno okupljanje aktivistista udruga Geto i BH Povorka ponosa u Banjoj Luci, u nedjelju 19. marta su navijači - uglavnom FK Borca - i ostali huligani napali aktiviste i novinare, uključujući i vas. Posebno bode u oči ponašanje građana kod kojih ste pokušali da se sakrijete od napadača, a koji su vas izručili njima?
Da, tačno da se zapitaš gdje živiš, sa kim dijeliš životni prostor i da li komšija oštri nož u svojoj kući sa namjerom, nekad kad mu se ukaže prilika, da ti zabije taj nož ili u leđa ili u stomak. Svi su se uhvatili za taj dio gdje su me ti ljudi doslovno isporučili huliganima. Mogli su samo da ćute i da me puste. Njima to ne bi ništa nažao učinilo, a mene bi spasilo traume. Ali oni su smatrali da ću ja da zagadim njihov prostor. Navijači su bili motivisani ogromnom mržnjom. Nisam nikad vidjela toliku količinu mržnje na jednom mjestu, ali se ta mržnja vidjela i kod ovih ljudi. Oni očigledno dijele iste poglede i stavove. Očigledno je da su ti lokalci mislili da sam i ja dio LGBT zajednice i jednostavno su željeli da budem kažnjena zbog toga, ali ne bi oni da isprljaju ruke već samo da me daju drugima.
To svakako nije opravdanje.
Ne smije da bude opravdanje, jer sve i da jesam dio zajednice niko ne smije da me pipne zbog toga. Stvarno je užasno. Iskreno se nadam da ovo nije stav cijele Banje Luke gdje ima gomila fenomenalnih ljudi koji su solidarni, koji su empatični, koji prihvataju manjine i osuđuju ovo što se desilo. Iskreno se nadam da je ovo mali, doduše ekstremni dio Banje Luke.
Danima se stvarala atmosfera zabrane i linča. Od pisma 13 organizacija koje su uputili predsjedniku RS Miloradu Dodiku i gradonačelniku Drašku Stanivukoviću, njihovih reakcija i najava zabrana, prijetnji koje ste dobijali, do izostanka reakcije policije i napada. Isticali ste da smatrate da je sve to isplanirano?
Ovo je očigledna saradnja političara, policije i huligana. To je toliko očigledno da ne mogu dovoljno da naglasim. Kao prvo, kad sam došla do drugara iz Povorke u tom trenutku nije bilo ni policije ni huligana. Kad je došlo policijsko vozilo ja sam naivno pomislila da su došli da zaštite ljude jer su dobili dojavu o napadu. Međutim, doslovno deset sekundi kasnije grupa od trideset huligana trči ka nama. Kao kad policija obezbjeđuje važnu osobu, pa im probija put. Probili su put huliganima i niko me ne može uvjeriti da policija ne može da obezbjedi grupu od petnaest ljudi. Organizuju se parade za Dan RS, razne demonstracije moći. I onda takva velesila, kakvim se predstavljaju, nije u stanju da zaštiti petnaest ljudi u jednom prostoru. Nisu željeli i tačka. Oni su pali na ispitu, iznevjerili su svoju profesiju. Nakon napada u stanici su bili puni razumijevanja, empatije, ja sam se rasplakala tokom davanja izjave, inspektor mi daje čašu vode, maramice... ali ne mogu da razlučim ko je tu good cop, a ko je bad cop. Istu večer smo pokušali da pobjegnemno i našli smo policijsko vozilo stotinjak metara od mjesta napada, rekli smo im šta se dešava, nisu željeli da reaguju. Nisu htjeli ni da nam kažu imena. Bijesni smo što se to desilo. Tuku ti prijatelje, ti odeš da nađeš pomoć i ta pomoć ne reaguje. Mi smo to prijavili ali se mogu kladiti da se ništa neće desiti.
Da li su vas iznenadile izjave predsjednika RS i gradonačelnika Banje Luke?
Dodik i Stanivuković se busaju u prsa populističkim izjavama – te porodica, te tradicija i slično. Po mom viđenju te porodične tradicionalne vrijednosti bi trebale da budu briga jedni za druge, ljubav, empatija, poštovanje a ne udaranje na ulici, bacanje djevojaka preko zida, udaranje muškaraca flašom u glavu. To nisu tradicionalne i porodične vrijednosti, ali izgleda za Stanivukovića jesu.
Nasilne scene u više navrata su viđane u Beogradu. Kao da Banja Luka kopira Beograd?
Sve što se dešava u Srbiji se preliva na RS, najviše na Banju Luku. Naši političari se poprilično ugledaju na mehanizme vlasti u Srbiji. U ovom slučaju počeli su da koriste i huligane. U Srbiji je to isproban recept, kod nas su ga tek sad otkrili i očekujem da će ga ubuduće koristiti. Postoje neke indicije da su iz Srbije čak dovodili policajce koji su tukli ljude sa protesta Pravda za Davida, kad su ih rastjerivali sa trga. Na žalost, sve to loše se preliva na nas. Pitam se kad će nešto dobro da se prelije.
Poseban paradoks je odluka policije da vas sve deportuju iz Banje Luke, iako neki od vas tu i žive?
Kad ti policija kaže da ne može da te zaštiti, ti jednostavno moraš da odeš. Moja koleginica Melani Isović koja živi u Banjoj Luci ih je pitala da li mogu nju da zaštite, a oni su rekli da ne može i djevojka je iste večeri morala da pokupi najosnovnije stvari i da ode. Isto smo uradili Ajdin Kamber i ja. Ja živim u Banjoj Luci, a on u Sarajevu. Policija nas je ispratila do kuće, uzeli smo stvari i doslovno smo vozali do naredne destinacije i ušli smo u smještaj oko četiri, pet ujutru. Poslije napada, sati provedenih u policijskoj stanici vi još morate da tražite smještaj usred noći. To je iscrpljivanje do maksimuma. Mi smo otišli, ali oni koji su ostali u Banjoj Luci su i dalje izloženi.
Možemo li ovo gledati kao dio atmosfere koja se stvorila povodom najavljenih izmjena zakona koji kriminalizuje klevetu?
Mislim da možemo. Vidim i kroz reakciju javnosti da je povezano. Stvorena je loša, nasilna, prijeteća atmosfera u Banjoj Luci. Taj zakon je samo prvi od zakona, posljednjih dana pričaju o zakonu o nevladinim organizacijama, pa će morati da se registruju kao strani agenti ako primaju novac iz inostranstva. Ugledaju se na Rusiju. Mislim da će ovu situaciju sa povorkom iskoristiti da pridobiju širu javnost za usvajanje tih zakona.
