Skromna školska dvorana s poredanim stolicama i platnom koje visi na užetu. Čovjek u majici HOS-a s nezaobilaznim pozdravom ‘Za dom spremni’ pokazuje ratne fotografije, vješa ih na zid. To su pripreme za predstavu ‘Bitka za Vukovar – kako smo branili grad i Hrvatsku’ autora Damira Plavšića i Damira Markuša Kutine, koju uz odobrenje Ministarstva znanosti i obrazovanja te pozitivno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje gledaju i u njoj aktivno sudjeluju školarci diljem Hrvatske, ali i oni u inozemstvu.
Amaterski uradak, odnosno ‘spektakl’, kako ga nazivaju autori, nastao je na temelju njihovih knjiga, Plavšićeve ‘Ne plači, moj dobri anđele’ i Markuševe ‘58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca’. Sastoji se od izmjena glazbeno-scenskih brojeva u izvedbi djece te recitiranja dijelova priča iz spomenutih knjiga uz prikazivanje fotografija i snimki ratnih zbivanja na velikom platnu. Osim što je umjetnički doseg ovog uratka na vrlo niskoj razini, puno veći problem su ideološka pozadina i sadržaj samog djela, a riječ je o predstavi dosad izvedenoj u 160 gradova u Hrvatskoj i svijetu, pred više od 72 tisuće gledatelja. Tako je barem rečeno na izvedbi u Privlaci početkom prosinca 2018., čija je snimka postavljena na YouTube.
Predstava obrađuje razdoblje u Vukovaru prije rata, borbu za Vukovar i potom logore u kojima su bili zatočeni hrvatski branitelji, a cijeli ‘spektakl’ završava govorima Markuša i Plavšića. Već snimka iz Privlake pokazuje da je riječ o nemuštom uratku, poput seoske zabave koju najavljuje školska ravnateljica svečano odjevena u tamnozeleni saten, a tu je i svećenik koji daje blagoslov. No predstava je u svibnju prošle godine izvedena i na zagrebačkom Velesajmu, i to pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.
Predstava ima manipulativni, mrzilački karakter. Vrlo doslovno autori projiciraju svoju mržnju u uratku punom neprimjerenih sadržaja, a koji se prikazuje djeci osnovnih škola. Primjerice, prilikom pripovijedanja priče ‘Partizanska ulica’, o borbi HOS-ovaca u Vukovaru, narator govori o neprijateljima kao ‘pacijentima’ i kaže da su HOS-ovim snajperistima privlačili pozornost ‘kretenskim detaljima na glavi, od šajkača i šubara do zelenih šljemova, odnosno kaciga JNA’. Hrvatski snajperisti, priča se dalje, kokardama i šajkačama davali su prednost. ‘Njih smo skidali s užitkom’, objašnjava se gledateljima ubijanje neprijatelja, koje autori opisuju kao ‘prljave, smrdljive, bradate nakaze’, govoreći o ‘smradu i orgijanju četničkih hordi’. Nešto kasnije se, uz dramatičnu muziku, vrlo plastično opisuje pogodak snajpera u glavu nekog mladića.
Autori, od kojih je jedan bio pripadnik HOS-ovih postrojbi tijekom rata, ne propuštaju priliku veličati takve postrojbe, a posebno je zanimljiv dio s izmjenjivanjem slika ustaške vojske iz Drugog svjetskog rata i hrvatske vojske iz Domovinskog rata tijekom izvedbe pjesme ‘Oj hrvatska mati’. Ako netko i sumnja u sugestivnu funkciju ovog umjetničkog postupka, prilikom obraćanja publici, posebice prisutnim braniteljima, Markuš sve razjašnjava. ‘Nemojte da nam drugi pišu povijest. A kako su je drugi pisali? Nisu slučajno ovdje bili kadrovi nakon Drugog svjetskog rata, Bleiburga, križnih puteva, Jazovke itd. Naime, ista banda, četnička kokarda i crvena JNA, zločinačka petokraka, ubijala je hrvatski narod nakon Drugog svjetskog rata i u Domovinskom ratu. Vidite kako se povijest ponovila’, govori pred publikom Markuš, ne propuštajući priliku ni da se izjasni o ustaškom pozdravu ‘Za dom spremni’. ‘Ja sam pripadnik HOS-a, nosili smo na rukavu ‘Za dom spremni’. I moram reći. Nikada se toga ne možemo odreći’, poručuje Markuš.
A zašto da se i odrekne kad je Damir Markuš, inače zamjenik gradonačelnika Kutine i predsjednik tamošnjeg HSP-a, 2016. tijekom predstavljanja svoje spomenute knjige publiku pozdravio uzviknuvši ‘Za dom’ i dobivši odgovor ‘Spremni!’ Jedna udruga ga je prijavila, ali ga je Prekršajni sud u Daruvaru 2017. oslobodio.
Ni njegovom kolegi iz predstave prijave nisu nepoznate. Damira Plavšića je Državno odvjetništvo istraživalo zbog Facebook statusa koji je objavio uoči vukovarske kolone sjećanja 2017. godine. Naime, na svom Facebook profilu objavio je popis ‘hrvatskih’ restorana i kafića te pozvao na bojkot onih čiji su vlasnici Srbi. ‘Kuda ide ova moja voljena Hrvatska? Za koju godinu neću smjeti niti kazati da sam Hrvat, jer bi mogao zbog toga završiti u zatvoru’, žalio se Plavšić tada na Facebooku.
Bivši hrvatski branitelji skloni spornim istupima tako postaju autori predstava koje počivaju na revizionističkom poimanju povijesti i na vrlo otvorenom propagiranju mržnje. I sve to ne bi bio toliki problem da ih kroz preporuke najviših tijela obrazovnog sistema ne promovira sama država te da im pokroviteljstvo ne daju visoki dužnosnici poput hrvatske predsjednice.
Na naš upit iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, koje vodi ministrica Blaženka Divjak, ograđuju se od vlastite preporuke. ‘U mandatu bivšeg ministra Pave Barišića, Ministarstvo znanosti i obrazovanja je 27. siječnja 2017. godine zaprimilo dopis Udruge branitelja Hrvatski pleter sa zahtjevom za verifikacijom glazbeno-scenske predstave ‘Bitka za Vukovar – kako smo branili grad i Hrvatsku”, navode iz Ministarstva i dodaju da su sukladno propisima zatražili stručno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje u čijoj je nadležnosti stručna procjena. ‘Ministarstvo je zaprimilo pozitivno stručno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje koje je potpisala tadašnja ravnateljica Jadranka Žarković Pečenković te je temeljem tog mišljenja tadašnja pomoćnica ministra Sanja Putica potpisala suglasnost za provođenje planiranih aktivnosti’, odgovorili su nam iz Ministarstva, uputivši nas na Agenciju.
Iz Agencije su nam odgovorili da su pozitivno stručno mišljenje dali na temelju dostavljene dokumentacije koja sadrži opis programa, a u kojoj je jasno navedeno sljedeće: ‘Video film, tekstovi koji se čitaju i efekti, prilagođeni su za učenike osmih i sedmih razreda te učenike srednjih škola i studente. U predstavi nema politike niti se na bilo koji način potiče međunacionalna mržnja i netrpeljivost. Predstava nosi poruku mira, opraštanja, poštovanja i suživota te upućuje na potrebu njegovanja hrvatske kulturne baštine i učenje novije hrvatske povijesti.’ Opis se očito razlikuje od pravog sadržaja predstave, ali iz Agencije nisu htjeli komentirati ‘prljave, smrdljive, bradate nakaze’ i njihovo ubijanje s užitkom koje se spominje u predstavi, odgovorivši nam da nemaju saznanja o ‘tijeku održavanja predstave’ te da u svakom slučaju osuđuju ‘bilo kakvo pozivanje na mržnju i netrpeljivost na nacionalnoj i vjerskoj osnovi’. Iz Agencije su nam u nastavku svog odgovora jasno dali do znanja da ne namjeravaju ništa poduzeti, navodeći da po dobivenoj ocjeni projekt predstave ‘kod učenika, učitelja i nastavnika razvija pravilan stav o Domovinskom ratu kao obrambenom ratu i da će poticati učenike na pozitivan odnos prema očuvanju tekovina Domovinskog rata’. Očito, za državu je ovakva predstava pozitivna stvar.
