Ukoliko pratite rad komičara Gorana Vinčića Vinče, često možete čuti kako u svojim stend-ap nastupima ili u gostovanjima u raznim emisijama spominje da je iz Mirkovaca. Stavlja polako Vinča Mirkovce na hrvatsku pop-kulturnu scenu, a mi smo obišli ovo mesto da saznamo kako živi lokalno stanovništvo.

Prema uređenju, Mirkovci su sada mesna zajednica pri gradu Vinkovcima, a nalaze se veoma blizu centra grada. O istoriji mesta najviše ćete saznati u monografiji "Mirkovci" čiji su autori prof. Tatjana Lukić i Radovan Martinović. U knjizi možemo saznati, između ostalog, da se Mirkovci prvi put spominju 1475. godine u Pećkom i Vodničkom pomeniku, kao i priču kako je nastalo ime sela i ko je bio taj Mirko. Prema predanju, reč je o hajduku Mirku. "Danas se često ta ličnost povezuje sa Mirkom Petrovićem, hajdukom iz Bosanske Posavine, koji je bežeći pred turskom poterom prešao reku Savu i nastanio se u ovom kraju", piše u monografiji.

U pomirenju između dva naroda, kao i na poboljšanju zajedničkog života, verovatno je najviše pomogla lokalna osnovna škola. Simbolički nazvana po Nikoli Tesli koji spaja Srbe i Hrvate, ova obrazovna ustanova ima veoma mlad kolektiv, neopterećen ratnim dešavanjima

Teško je poverovati koliko u ovoj tipičnoj priči o borbi između Srba i Turaka ima istine, a to napominju i sami autori koji su dodali i deo o beogradskom učitelju Cvjetinu Jovanoviću koji je, u periodu između dva svetska rata, proučavao istoriju svog rodnog sela Slatina kraj Bosanskog Šamca. "U pismu mirkovačkom proti Lazaru Stanimiroviću, iz 1934. godine, Jovanović iznosi zanimljivu priču o izvesnom Mirku po kome i jedan deo slatine nosi ime Mirkovac.

U toj priči Mirko se jednom našao na pijaci u Gradačcu. Idući pijacom čuo je malo ciganče kako od majke traži mleka, a ona mu odgovara da nema, jer kako reče, nije ona kao Mirko iz Slatine koji muze 99 krava. Došavši kući, Mirko okupi sinove i upita ih koliko krava muzu. Nisu znali, rekli su da moraju sa ženama sve preračunati. Drugi dan za ručkom rekoše mu da muzu 99 krava. Mirko tad reče kako je za 99 krava čuo na pijaci od ciganke i kako, kad gradačačka ciganka to zna, treba prije seliti i otići što dalje od hajduka i razbojnika. 

Tako je Mirko kod Orašja prešao Savu i našao se u Slavoniji. Nastanio se nedaleko od Vinkovaca na jednoj krčevini uz malu drvenu pravoslavnu crkvicu. Tu je podigao kuću i iskopao bunar. Taj bunar, kojeg su meštani zvali Mirkovim bunarom, nalazio se do 60-ih godina dvadesetog veka u samom središtu današnjeg sela", piše u knjizi.

Vi izaberite da li vam realnije zvuči priča o hajduku Mirku ili o veleposedniku Mirku, ali osluškujući šta kažu današnji Mirkovčani, lokalci će se ipak odlučiti za prvu verziju.

OŠ Nikole Tesle – jedina škola na području Vinkovaca u kojoj se nastava odvija i po modelu A (Foto: Dušan Velimirović)

Škola jednaka za sve

Zaboravimo prošlost i vratimo se u sadašnjost, mislimo o boljoj budućnosti. Ovako nekako možemo opisati parolu kojom se danas vode ljudi u mestu. Nekada većinski naseljeni srpskim narodom, danas je prema podacima otprilike 70 naprema 30 odsto u korist hrvatskog naroda. Mirkovci su, kao i većina okolnih mesta, teško stradali u ratu devedesetih godina, kada su ratovala ova dva naroda. Zato danas gledaju da rade u korist meštana i da im podare što veći napredak. U pomirenju između dva naroda, kao i na poboljšanju zajedničkog života, verovatno je najviše pomogla lokalna osnovna škola. Simbolički nazvana po Nikoli Tesli koji spaja Srbe i Hrvate, ova obrazovna ustanova ima veoma mlad kolektiv, neopterećen ratnim dešavanjima.

- Posebni smo po tome što smo jedina škola na području Vinkovaca u kojoj se nastava odvija i po modelu A obrazovanja. S obzirom na to da sam u ovoj školi prvo bio pedagog, ovdje sam nekih deset godina u kontinuitetu. U međuvremenu se promijenila struktura djece, učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja. Starije generacije su otišle u zasluženu mirovinu, a došli su mladi ljudi iz Mirkovaca i okolnih mjesta. Sada je u kolektivu mlađa generacija, za očekivati je da događanja iz devedesetih neće biti predmet odnosa. Mirkovci su uvijek bili specifični u odnosu na druge multinacionalne sredine, jer su na primjer u nekim vukovarskim školama bile izraženije nacionalne netrpeljivosti. Ravnatelj koji je došao na poziciju nakon mirne reintegracije, zatim moja prethodnica i nakon toga ja nismo dozvoljavali tako nešto kod nas u školi. Učenici također surađuju, a specifični smo po tome što svi idemo u istu smjenu. Bez obzira na to što se ne školuju po istom programu, učenicima nudimo zajedničke izvannastavne aktivnosti kroz uključenja u razne projekte - kaže direktor Osnovne škole Nikole Tesle Alen Turjak.

Pravoslavni hram svetog Nikolaja i katolički Alojzija Stepinca (Foto: Dušan Velimirović)

Uključila se mirkovačka osnovna škola i u program razmene đaka i nastavnika Erazmus plus, ali vrlo rado provode i druge školske projekte.

- Bazirali smo se na sudjelovanju u europskim i domaćim projektima, tako da smo u proteklih deset godina napravili nekoliko EU i domaćih projekata. Jedan od njih je bio "Školontiranje" u suradnji sa PRONI centrom iz Vukovara. S njima godinama uspješno surađujemo. Osnovali smo školski volonterski klub "Junaci Tesline ulice" i sad nam je želja da kroz novi PRONI-jev projekt "Kompas" revitaliziramo klub jer smo u vrijeme pandemije koronavirusa zbog određenih mjera bili manje aktivni. Imali smo projekt "Škole različitih jednakosti" putem kojeg smo išli na studijsko putovanje u Bazel, a radili smo i razne izvannastavne aktivnosti za učenike. Prošle godine smo završili još jedan dugogodišnji projekt PRONI centra "EUvizija" kojemu je cilj bio ustrajanje na vrijednostima Europske unije poput ravnopravnosti i multikulturalizma u multietničkim sredinama. Odradili smo i podkaste s našim bivšim učenicima Goranom Vinčićem i spisateljicom Anamarijom Tenđerom - nabraja Turjak aktivnosti provedene u školi.

Osim škole, zajedničkom životu u Mirkovcima doprinose i oba sveštenika, pravoslavni i katolički, ističe naš sagovornik, a obojica uvek izađu u susret u organizaciji verskih praznika.

Slobodan Seferović na terenu NK-a Hajduk Mirko (Foto: Dušan Velimirović)

Na pola puta između ekvatora i Severnog pola

Neke zanimljivosti o Mirkovcima ispričao nam je nastavnik geografije Slobodan Seferović.

- Nalazimo se na blago povišenom terenu koji kreće od Vinkovaca prema Vukovaru i nastavlja se dalje ka istoku prema Fruškoj gori. Prosečna nadmorska visina iznosi 95 metara. Severna strana je malo viša, a južni deo koji nazivamo Bare je prema Bosutu i zato je niži. Zanimljivo je da se Mirkovci nalaze otprilike na pola puta između ekvatora i Severnog pola, 45. paralela je malo južnije od sela. Iako kroz mesto ne prolazi reka, kroz atar sela prolazi Bosut koji je granica katastarskih opština Mirkovci i Vinkovci. Takođe, kroz katastarsku opštinu prolazi i kanal Vidor - opisuje Seferović geografski položaj Mirkovaca.

U infrastrukturnom smislu, mesto nikada nije bilo bolje nego sad. Imamo preko 40 ulica, a skoro sve su asfaltirane. Prošla je kanalizacija, vodovod i struju imamo odavno, najmoderniji internet... No, problem je demografija – kaže Slobodan Seferović

Prokomentarisao je i kakve je promene mesto doživelo otkad je postalo mesna zajednica pri Vinkovcima.

- U infrastrukturnom smislu, mesto nikada nije bilo bolje nego sad. Imamo preko 40 ulica, neke su veoma kratke, sa dve ili tri kuće, a skoro sve su asfaltirane. Prošla je kanalizacija, vodovod i struju imamo odavno, najmoderniji internet, a čak je razvučena mreža za kablovsku televiziju, što danas više nije ni potrebno. Napravljena je nova škola, ima dosta kafića, malih privrednih objekata i prodavnica, tu su i tri doma za stare osobe i dve sale za svatove. Mnogo firmi je ovde registrovano za koje mi Mirkovčani ni ne znamo, zato što su Mirkovci bili područje od posebne državne skrbi pa su ljudi tu prijavljivali firme zbog nižeg poreza. Postoje gradski autobus koji često ide za Vinkovce i kompletno obnovljena železnička pruga - navodi Seferović, ali spominje i probleme s kojima se suočavaju.

- Problem je demografija. Mirkovci su doživeli demografski vrhunac, kao i čitava Hrvatska, 1991. godine, kada su imali najviše stanovnika, preko 3.000. Pad je usledio 2001, a blagi rast je bio 2011. godine, jer je tad bilo vreme velikog doseljavanja u selo. Od kraja 1990-ih pa negde do prošle decenije mogle su se kupiti kuće za relativno mali novac jer su se Srbi odseljavali, a grad je otkupljivao kuće za socijalno ugrožene porodice koje imaju mnogo dece. Doselio se veliki broj mladih iz okolnih sela i Bosanske Posavine. Vinkovačka vlast je godinama ignorisala Mirkovce, tada su se Srbi počeli seliti, međutim nastavljeno je i kad su Hrvati postali većina u mestu, pa je to, između ostalog, rezultiralo i velikim talasom iseljavanja kada smo 2013. ušli u Evropsku uniju. Izgubili smo i poslovnicu pošte, uz opravdanje da je blizu urbani deo grada i da se danas sve transakcije obavljaju internetom, a bankomat smo imali svega dve-tri godine - nabraja Seferović.

Novi Srpski dom u Mirkovcima (Foto: Dušan Velimirović)

Njegove reči potvrđuje i podatak da je upravo u vreme pisanja ovog teksta gradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić darovao građevinske parcele po veoma niskim otkupnim cenama za ukupno 28 porodica sa 44 dece, od kojih će se šest doseliti iz drugih mesta, a jedna porodica iz Šiškovaca ima četvoro dece.

Odnedavno u Mirkovcima deluje i udruženje mladih koje su, sa svojim prijateljima, pokrenuli Bojan Grozdanić i Nemanja Matijević.

- Videli smo kako funkcionišu slična udruženja u Bršadinu i Ostrovu pa smo podstaknuti njihovim primerom osnovali svoje udruženje. Shvatili smo da je to lepa priča i kako udruženja mladih organizuju razne turnire i uređuju prostorije koje su dobili na korišćenje. Motivisani idejom da u selu nešto promenimo nabolje, odlučili smo da se organizujemo i da se čuje za Mirkovce u pozitivnom svetlu, jer ima još mladih koji su zainteresovani za dešavanja. Većina nas iz udruženja igra fudbal u lokalnom klubu Hajduk Mirko, vreme provodimo na utakmicama i treninzima, pa smo odlučili da se udružimo i osnujemo udruženje - priča Grozdanić.

Crkva svetog Pantelejmona u mirkovačkoj Vodici (Foto: Dušan Velimirović)

Iako su osnovani tek prošle godine, mladi Mirkovčani iza sebe imaju jednu veoma posećenu aktivnost.

- Organizovali smo turnir u stonom tenisu koji je prošao sjajno. Skupilo se tridesetak učesnika. Meštani su pokazali interesovanje da se uključe. Pošto smo bili tek osnovani, nismo imali ni finansijskih sredstava za organizaciju, ali nam je pomogao vukovarsko-sremski dožupan Srđan Jeremić pa je županija bila nosilac organizacije. Pomogle su nam i lokalne firme kako bismo nabavili potrebne rekvizite. U mestu su komentari bili veoma pozitivni - dodaje predsednik udruženja Nemanja Matijević.

U Mirkovcima deluju i dva fudbalska kluba. Hajduk Mirko je klub u kojem igraju uglavnom fudbaleri srpske nacionalnosti, a trenutno se nalazi na 11. mestu u konkurenciji 14 klubova u Drugoj županijskoj ligi VSŽ Nogometnog središta Vinkovci, dok je Hrvatski sokol, u kojem igraju uglavnom fudbaleri hrvatske nacionalnosti, trenutno na drugom mestu u ligi ispod, odnosno u Trećoj županijskoj ligi VSŽ NS Vinkovci.