Od 3. do 7. rujna odvijat će se susreti pisaca i prevodilaca pod naslovom "Prevođenje Mediterana". Riječ je o projektu nastalom u suradnji Hrvatskog P.E.N. centra i Društva hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP). Kako se oblikovala ideja za te susrete?
Prije godinu dana družili smo se poslije predstavljanja jednog DHKP-ovog rezidenta i Tomica Bajsić, predsjednik Hrvatskog P.E.N. centra predložio nam je – kolegi prevoditelju Deanu Trdaku i meni – da osmislimo novi projekt koji bismo zajedno realizirali. Razmišljali smo o tome što povezuje pisce i prevoditelje i ideja se nametnula sama od sebe. U Arlesu na Međunarodnom prevodilačkom koležu (CITL) u dva navrata sudjelovala sam u vrlo sličnim projektima. Jednom s francuskom spisateljicom Maylis de Kerangal, a drugi put s Hervéom Le Tellierom, koji dolazi ove godine na Festival svjetske književnosti. To je bilo petodnevno druženje na kojem je sudjelovalo nas desetak prevoditelja koji prevodimo te autore na strane jezike. Danima smo radili na tekstu, vraćali se na neka izazovna mjesta, razgovarali o mogućim rješenjima, o tome kako smo neke stvari sasvim različito riješili. U razgovoru s autorom dobili smo sugestije, pa čak i odobrenja za odstupanja od izvornika kad je to bilo potrebno. Dean i ja pomislili smo da bi za naše autore bilo zgodno kada bismo u Hrvatsku doveli desetak stranih prevodilaca koji će raditi na tekstovima domaćih autora. U izboru autora presudili su kvalitetni, novoobjavljeni romani i tako smo došli do Olje Savičević Ivančević i Roberta Perišića, a s obzirom na teme romana, naziv za ovu godinu lako se nametnuo. Uglavnom, Prevođenje Maditerana je preko P.E.N.-a prijavljeno Ministarstvu kulture i medija za 2023. godinu i krenuli smo s projektom!
Kako ste odabrali prevodioce?
Sjeli smo s Oljom i Robertom i razgovarali o tome na kojim jezicima još nisu naročito zastupljeni i tako smo, na primjer, došli do švedskog, mađarskog, španjolskog i portugalskog. Kada je posrijedi francuski, zgodna okolnost je ta da Chloé Billon, vrsna prevoditeljica na francuski, živi u Zagrebu, kao i to da je autori znaju, pa smo pomislili da će i ta dimenzija biti zanimljiva za taj prevoditeljski kružok koji smo okupili. A onda smo razgovarali s agentima i ostalim prevodiocima. Stupili smo u kontakt s Tihomirom Pištelekom i njegovom suprugom Luisom Fernandom Garrido Ramos koji zapravo prevode u paru. On je iz Hrvatske, a ona je Španjolka, međutim oduvijek prevode u paru, a značajni su, primjerice, njihovi prijevodi Dubravke Ugrešić. Tu su i Aleksandra Wojtaszek koja prevodi na poljski i Ariana Medvedec koja prevodi na portugalski, te Milina Svitkova za slovački. Inače, slovački je bio manje zastupljen što se tiče prijevoda hrvatske književnosti, pa nam je iznimno drago što ćemo upoznati i tu sjajnu prevoditeljicu. Za mađarski je tu István Ladányi, a Đorđe Žarković za švedski. On u Švedskoj ima malu izdavačku kuću, ali surađuje i s drugim izdavačima i rado se odazvao našem pozivu.
"Prevođenje Mediterana" utoliko je susret prevodilaca i pisaca koji će samo na Festivalu svjetske književnosti, 6. rujna biti otvoren i za javnost, no cilj vam je zapravo potaknuti nove prijevode domaćih pisaca na strane jezike.
Točno. Glavni cilj nam je, i po tome ćemo vidjeti koliko je projekt bio uspješan, da izađu novi prijevodi. Naši autori su dosta prevođeni u svijetu i Ministarstvo kulture to nastoji dinamizirati. U Francuskoj je, na primjer, samo u zadnjih nekoliko godina izašlo mnogo više prijevoda naših autora nego desetak godina prije. I to suvremenih autora. A i Talijanima i Nijemcima smo dosta zanimljivi, no ako pišete nešto što se nužno ne poklapa sa slikom koju te kulture žele imati o nama, onda se ponekad i načekate da vas prevedu.
O kojem tipu problema će biti govora na radionicama?
Jedna od vrsnih prevoditelja koja je ove godine bila i naša rezidentica, Marie Alpermann na blogu DHKP-a navela je jednu sitnicu koja će poslužiti kao dobar primjer. U svom tekstu Nora Verde piše o "spizi", a Marie nije znala što to znači i onda je sjela pored nekog restorančića na obali na kojem je pisalo "spiza", raspitala se i shvatila! Ona će se možda željeti u prijevodu odmaknutim od jezičnog standarda. To su slojevi koji jezik čine sočnim, pa prevodioci ne posežu nužno za standardom. Bez obzira na to radi li se o nekom idiomu, dijalektu, žargonu, a katkada to budu najjednostavnije stvari – skalini – francuski prevodilac će možda posegnuti za jezikom juga Francuske. Zanima nas što će učiniti Šveđanin? Hoće li on iskoristiti priliku na nekom drugom mjestu u tekstu i ondje dati napraviti neki odmak? Sve su to mali izazovi za prevodioce. U prijevodu nećete uvijek moći preslikati neki efekt točno ondje gdje se on nalazi u izvorniku, nego ćete to možda učiniti negdje drugdje, na mjestu na kojem vam to ciljni jezik omogućava. Pritom naravno pazite da učinak teksta na čitatelja bude onaj koji vam tekst pruža u izvorniku, tj. da kažete, kao što to tumači Umberto Eco u svojoj knjizi o iskustvu prevođenja "otprilike isto".
