Kao prvo, što je Kula danas?
Kula Jankovića je kulturno dobro u kojem su se koncentrirale izuzetne kulturno-povijesne, ambijentalne, umjetničke i prirodne ljepote i vrijednosti, a pripadajući park od oko četiri hektara i sam je spomenik parkovne arhitekture. Kula je u posljednjem ratu teško stradala, ali Ministarstvo kulture RH obnavlja je kontinuirano od 2003. Dijelovi kompleksa, makar i djelomično sanirani, već se od 2005 počinju koristiti za javne kulturne, edukativne i turističke manifestacije. Od 2012. nastala je prava eksplozija aktivnosti u i oko Kule, realizirano je osam projekata, uključivo dva veća EU i jedan američki. Održane su čak 34 različite aktivnosti: znanstvene i obrazovne manifestacije i skupovi, kao ‘Desničini susreti’, ljetne škole, volonterski kampovi, terenski rad studenata, filmski i književni festivali kao ‘Zimsko ljetovanje’, brojne predstave, radionice … čak i snimanje dijela jednog međunarodnog filma. Ministarstvo Kulture RH dosad je u obnovu Kule uložilo ukupno oko 4,4 miliona kuna. Kroz inozemne projekte na ime Kule do sada je u Hrvatsku ušlo 780.000 eura. Tako se pokazuje da se obnova spomenika kulture, ukoliko se koriste njegovi potencijali može čak i financijski isplatiti, ne brojeći sve pozitivno što se dade društvu kroz kvalitetne aktivnosti.
Kako ste zadovoljni interesom za manifestacije koje su se odvijale u cilju oživljavanja Kule Stojana Jankovića i skupovima u vezi s Vladanom Desnicom?
Sve je veći interes raznih potencijalnih korisnika Kule. Tu je dugotrajna i kontinuirana suradnja s Filozofskim fakultetom u Zagrebu, prvenstveno zahvaljujući profesoru Dragi Roksandiću, koji je 2005. inicirao prvu manifestaciju u Kuli povodom sto godina rođenja Vladana Desnice, a od 2009. aktivirana je suradnja i sa drugim fakultetima sveučilištima u Zadru i Zagrebu. Surađujemo s Centrom za mirovne studije (CMS) iz Zagreba, kao i sa srpskim institucijama – SNV-om, Prosvjetom, a od nedavno i VSNM-om Zadarske županije.
Imamo izvrsnu suradnju s Konzervatorskim odjelom u Zadru, koji nadzire radove u obnovi Kule. Obnova čiji je glavni financijer Ministarstvo kulture RH ide relativno sporo, ali teče kontinuirano, što smatramo i najvažnijim. Izuzetno sam zadovoljan interesom javnosti koji se očituje kroz praćenje događanja u Kuli, od televizije i radija do velikog broja raznih internetskih portala, pa lista poveznica (linkova) na priloge o Kuli iznosi više stotina jedinica.Povećava se broj posjetitelja Kule kojih je lani bilo skoro 1.000, ali su posjeti neorganizirani zbog nedovoljne suradnje s turističkim zajednicama i nadležnim upravnim tijelima koji još nisu otkrili turističke potencijale Kule. Nema oznaka na prilaznim cestama ni na samoj Kuli koja sa svojim aktivnostima nije našla mjesto u turističkim i propagandnim materijalima i brošurama. Kad se prebrode te prepreke, naglo će porasti i broj posjeta.
Što za Kulu znači povrat građe i dokumentacije?
Povratak zbirke i arhiva s preko 4.000 jedinica, među kojima 40 ikona od 16. do 18. stoljeća, stare fotografije, staro oružje i druge vrijedne zbirke uz dokumente u kontinuitetu kroz četiri stoljeća, otvara mogućnost stvaranja vrijedne muzejske ustanove. Ujedno se naglašava problem ubrzanja dovršetka obnove povijesne jezgre Kule kao idealnog mjesta za prezentaciju vraćene građe i dokumentacije. Nadamo se i ubrzanju priprema za cjelovito rješenje kompleksa kroz strukturne fondove EU kojim bi se veliki potencijali Kule stavili u punu funkciju, na dobrobit čitave regije.
Kako ocjenjujete suradnju s profesorom Roksandićem i Filozofskim fakultetom u organizaciji i održavanju ‘Desničinih susreta’?
Suradnja porodice Desnica s profesorom Roksandićem je dugotrajna i kvalitetna, i oko Vladana Desnice i oko Kule Jankovića. I Stojana Jankovića i Vladana Desnicu Hrvati i Srbi u Hrvatskoj i izvan nje s pravom i razlogom doživljavaju kao dio svoje baštine, tako da su i Desnica i Kula upravo paradigmatični pojmovi za interkulturalizam, prožimanje kulturnih vrijednosti i uzajamno obogaćivanje. Prostora za dalju plodnu suradnju ima još mnogo, tim prije što bogata arhiva Vladana Desnice krije još mnoge zanimljivosti za istraživanje. Kao što se jasno vidjelo na nedavnoj izložbi ‘Vladan Desnica i Desničini susreti’ na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, do sada su sistematski i temeljito istražena dva umjetnikova važna životna perioda: zadarski, gdje je i rođen, te splitski, koji je za Desnicu bio doba rane zrelosti, kad se i počeo formirati kao pisac. Pretpostavljam da će u budućnosti na isto tako sistematičan način u žižu istraživanja doći i treće bitno mjesto, Zagreb, u kojem je živio od 1946. do smrti i gdje je njegov umjetnički opus doživio svoju punu zrelost i konačnu formu.
Koliko je Desnica svojim djelom danas prisutan u Hrvatskoj?
Desnica je i danas iznenađujuće puno i objavljivan i čitan: oba njegova romana te pripovijetke imala su više desetaka izdanja svaki, a rekordne 2003. ukupna tiraža romana ‘Proljeća Ivana Galeba’ dosegla je 100.000 primjeraka, od čega više od polovice u Hrvatskoj. Očito je roman napisan tako slojevito da svatko u njemu može naći nešto zanimljivo ili sebi blisko, bez obzira na nivo obrazovanosti ili kulturni milje iz kojeg dolazi. Također, podaci o posuđivanju knjiga iz javnih knjižnica u Hrvatskoj, koji su od nedavno postali dostupni, potvrđuju znatnu čitanost Desnice – posudbe njegovih knjiga broje se u hiljadama.
Trajanje interesa za Vladana Desnicu pokazuje da je on i danas zanimljiv, prisutan, živi pisac. Mislim da je to zato jer i danas mnogi od Desničinih tekstova, više od pola stoljeća nakon što su napisani, nisu ništa manje aktualni. Na primjer, sve moćniji, a skupi moderni lijekovi o kojima doslovno ovisi život, te posljedične moralne i društvene dileme oko njihove dostupnosti danas su postale još aktualnije nego kad je Desnica napisao ‘Pronalazak Athanatika’. Slično, ogromni ljudski problemi s kojima su se susrele izbjeglice, a i danas se susreću stanovnici opustjelih sela u poratnom zadarskom zaleđu, bolno podsjećaju na ‘Zimsko ljetovanje’, uz sve različitosti konkretnog konteksta onda i danas. Isto tako, mislim da su se egzistencijalističke dileme i pitanja, koje prožimaju ‘Proljeća Ivana Galeba’, više zaoštrile nego što su izblijedile u ovih pola stoljeća.
Kakvi su daljnji planovi za oživljavanje Kule?
Kao kulturno dobro zajedničke baštine Srba i Hrvata, Kula ima značajan potencijal u unaprjeđivanju socijalne kohezije regije u kojoj su posljedice nedavnog rata još izuzetno vidljive te predstavljaju prepreku ne samo društvenoj stabilizaciji nego ekonomskom oporavku i općem napretku regije. Osjećajući potencijal Kule za liječenje ratnih rana, sve naše aktivnosti nastoje poslužiti razvijanju razumijevanja i tolerancije. Osjećamo da Kula treba pomoći podizanju samopoštovanja, samosvijesti i optimizma lokalnim Srbima, koji i dalje žive u teškim uvjetima i svojevrsnoj izolaciji, te su u prosjeku depresivni i s nedovoljno inicijative. U tim nastojanjima imamo dobru suradnju sa srpskim organizacijama kroz sufinanciranje pojedinih aktivnosti. Mislim da postoje dobri razlozi i mogućnosti za sistematičniju suradnju kroz formuliranje zajedničkih projekata. Mislim da će se suradnja intenzivirati nakon povratka fundusa Kule, stvaranja uvjeta za muzejsku ustanovu te pokretanja aktivnosti i sadržaja važnih za lokalnu zajednicu.
