Posljednje ovogodišnje događanje u okviru Desničinih susreta 2019. bilo je predstavljanje knjige ‘Epistolar Vladana Desnice (1910.-1945.)’ i projekta ‘Arhivistička obrada i digitalizacija rukopisne ostavštine Vladana Desnice’ održano 11. decembra u auli Rektorata Sveučilišta u Zagrebu.
O knjizi, u kojoj je sadržana prepiska ovog najznačajnijeg srpskog književnika iz Hrvatske, uz urednika, profesora Drage Roksandića, govorili su Boris Bui, voditelj izdavačke službe Filozofskog fakulteta u Zagrebu, profesorica Sanja Roić, Jadranka Brnčić i Uroš Desnica.
Ističući da je ova knjiga 18. po redu koja je povezana s Desničinim susretima, Bui je naglasio da je to nastavak uspješnog procesa knjižnog praćenja Desničinih susreta. Osim toga, knjiga koja obuhvaća nečiju prepisku rijedak je oblik u literaturi, rekao je.
Sanja Roić je naglasila velik postotak građe na talijanskom jeziku, što ne čudi jer je Desnica dvije trećine života proveo u Dalmaciji u kojoj je talijanski jezik bio važan. Naglasila je da pisma svjedoče i o dva nivoa komunikacije unutar Desničine porodice, talijanskog s primjesama hrvatskog i srpskog, te srpskog jezika s talijanizmima. - Desnica spada u krug intelektualaca koji su i pored rata uspjeli sačuvati duh Dalmacije i njene tradicije - rekla je.
Jadranka Brnčić podsjetila je da uzimanje osobnih pisama kao predmet istraživanja potiče iz sredine 20 vijeka, kao i da su pisma kao svjedočanstva hibridni književni žanr prikladan za brojne upotrebe i istraživanja.
Naglasila je da knjiga sadrži 270 pisama i 1.200 bilježaka. – Od pošiljalaca je preko sto muškaraca i 15-ak žena. Većina njih je poslala po pismo ili dva, ali postoji deset pisama u prepisci s djedom Vladimirom i 20 u okviru prepiske s Anom Zanelli u Splitu tokom Drugog svjetskog rata – kazala je Jadranka Brnčić.
Govorila je o njegovim teškoćama u izdavanju tekstova, kao i o stradanju od bombardiranja kuće u Zadru, Kule Jankovića u Islamu Grčkom i kuće u Splitu. Desnica je sa ženom Ksenijom dobio četvoro djece u najtežim vremenima rata, rekla je i naglasila da je ‘Zimsko ljetovanje‘ jedino građansko djelo o Drugom svjetskom ratu.
Uroš Desnica govorio je o ostavštini svog oca. – Nas četvoro djece premišljali smo se preko 50 godina da li tu građu objaviti ili ne. Desnica je puno pisao, ali je malo objavio, pa njegova djela nisu sabrana već izabrana, tako da stanu u četiri do pet knjiga. Ideje je nosio mjesecima, a onda ih je pisao u jednom dahu danonoćno, samo uz kave i cigareta, tako da bi u dva ili tri dana napisao 95 do 98 posto djela. Osim toga, pazio je na svaku rečenicu, tako da ju je pročitao barem 30 puta. Smatrao je da s čitaocem treba komunicirati opus, dok o ličnosti autora treba dati samo najbitnije - kazao je.
Spomenuo je i da je Vladan Desnica bio bibliofil i kolekcionar knjiga, od kojih su neke bile i iz 16. i 17., dok ih je mnogo bilo iz 18. i 19. vijeka. Njegova lična knjižnica ima oko 800 knjiga, dok porodična knjižnica u Kuli Jankovića broji oko 4000 knjiga, koje još nisu razvrstane i popisane, rekao je.
Naglasio je da građa o Desnici broji 80 kutija, od čega se 30 odnosi samo na godinama skupljanu prepisku. Uz kutije, od kojih su mnoge s ličnim stvarima i dokumentima, postoje brojne mape, fascikli i foto-albumi.
- Dugo je bolovao, a mnogo je papira spalio u peći. Možda je želio da ono što nije spalio ne ostane nepoznato - objasnio je Uroš Desnica odluku familije da građa o Desnici iziđe u javnosti, a kad završi proces digitalizacije, ta bi zbirka bila dio spomeničkog kompleksa u Kuli Jankovića.
Drago Roksandić zahvalio je svima koji su bili uključeni u stvaranje ove knjiga, ali i u kompletan projekt. - Ovaj projekt sam radio iz velikog poštovanja prema Desnici. Počeo sam samoinicijativno, a potom nastavio u suradnji s porodicom - rekao je i dodao da se iz Desničinog života može shvatiti kako se 1950 odlučio postati slobodni umjetnik i napustiti sigurnu egzistenciju kao šef pravne službe u Ministarstvu financija.
Podsjetio je da su u bombardiranju Zadra 1943. uz kuću stradale stvari koje je pokušao spasiti iz Islama Grčkog, da su sredinom 1944. Nijemci bombardirali Kulu Jankovića u kojoj je bila partizanska baza i uništili dio zdanja, kao i da su mu 1944. u Splitu saveznici bombardiranjem srušili kuću. - Vladan Desnica je imao stigmu jer su ga do 1943 smatrali sumnjivim elementom. U NOB-u je od 1944. i pokazuje svoje kvalitete, ali od 1950. kad postaje slobodni umjetnik, ponovo kruže razne priče o njemu koje ga blate. U najnovije vrijeme neki ga u Hrvatskoj proglašavaju četnikom, a neki iz Srbije to podržavaju jer bi to i voljeli. Ali Desnica je bio samo humanist u teškim vremenima - rekao je Roksandić.
Naglasio je da su se ranijih godina Desničini susreti održavali samo u septembru oko godišnjice njegove smrti, ali da su ove godine zahvaljujući osiguravanju sredstava od gradskih vlasti i Milana Bandića susreti bili obimniji, tako da je održano šest događanja od septembra do decembra.
Uz Desnicu i Roksandića o projektu digitalizacije govorila je i voditeljica projekta Vlatka Lemić, ističući cilj i metode ovog postupka. Ukazala je na portal www.znameniti.hr u kojem je za tri godina uz pomoć brojnih institucija stvorena baza od 60 poznatih ličnosti i 10.000 zapisa, od čega je najmanje književnika. - Razne institucija davale su građu koju su imale, a proces sporo traje jer nema dovoljno sredstava. Postoji i europska suradnička platforma Topoteka koja se zasniva na privatnim zbirkama i lokalnim pričama u koju je u tri godine skupljeno 370 zbirki - rekla je.
U diskusiji je konzervator Miljenko Domijan, istaknuo napore u obnovi Kule koja je stradala i u ratu 1990-ih. Kula nije samo kamen, već kompleksni spomenik kulture, jer su njen dio i brojne zbirke i arhive, rekao je.
Predstavljanje su organizirali Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije i FF press Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Društvo za obnovu i revitalizaciju Kule Stojana Jankovića u Islamu Grčkom – Mostovi i udruženje ICARUS Hrvatska.
