Godina 2023. je minula, prilika je da pogledamo u retrovizor i prisjetimo se barem ponečega što se zbivalo u svijetu, a što ne spada u sferu visoke politike i ratova.
Umjetna inteligencija može biti zadovoljna svojom pameću, za nju je godina 2023. bila izvrsna. Nećemo o tome što ona znači, što sve redefinira ili bi mogla redefinirati, promjenama koje stvara, strahovima koje izaziva. Zadržimo se na poslovnoj razini. Kompanije koje se bave umjetnom inteligencijom ulaze u klub najvećih svjetskih poslovnih, posebno informatičkih igrača. Američka Nvidia, osnovana prije 31 godinu kao kompanija specijalizirana za grafičke kartice, postala je dominantna tvrtka i za hardver i za softver koji se tiču umjetne inteligencije. Svi imaju pred očima informatičke i tehnološke klasike poput Microsofta, Applea, Googlea i drugih, a u sjeni je Nvidia izrasla do kompanije čija je tržišna kapitalizacija u svibnju premašila bilijun dolara. Razlog: golema potražnja drugih informatičkih i tehnoloških firmi za njenim AI poluvodičima.
Investitorsko oduševljenje umjetnom inteligencijom ne prati entuzijazam političara (neće valjda menadžeri opet, zbog toga, kukati o lošoj poslovnoj klimi). Politika i pravo bore se ne bi li održali korak s tvrtkama koje razvijaju tehnologiju. No to je utrka u kojoj su, ne samo kad je riječ o umjetnoj inteligenciji, oni uvijek barem jedan korak iza. Umjetnu inteligenciju pokušava se pravno ukalupiti. Nije lako jer se ni ne zna potpuno precizno što se treba ukalupiti. Predsjednik Joe Biden u listopadu je donio izvršnu naredbu (mi bismo rekli uredbu sa zakonskom snagom) koja se tiče mogućih posljedica razvoja tehnologije po nacionalnu sigurnost. Ograničenja nameće i Kina. Europska unija bila je u tome možda i pionirska, tom se temom počela baviti prije nekoliko godina. I eto problema. Počne se nečime baviti na vrijeme i baš zato je to jako zaostalo. Otkako su u Europskom parlamentu skicirani prvi budući propisi kojima se regulira umjetna inteligencija, ona je toliko napredovala da se ono skicirano i na skici razvijeno može baciti u koš za smeće. To Europski parlament nije spriječilo da barem nešto usvoji, a jasno je da će tako morati raditi i ubuduće. U studenom je organiziran sastanak o sigurnosti i umjetnoj inteligenciji. Na njemu je sudjelovalo više od 20 država, i velike suparnice Sjedinjene Države i Kina. Sastanak nije završio dogovorom o novim pravilima, ali su vlade upozorile na opasnosti najnaprednijih sustava umjetne inteligencije i dogovorile se da će i ubuduće razgovarati.
U ljeto smo se globalno i masovno suočili s fenomenom Barbenheimer. Istovremeno je u kinima počelo prikazivanje dva filma koja su trebala dokazati da je pandemija, što se tiče kina, gotova, ali i da se velik novac može zaraditi na nečemu što nisu već poodavno odveć dosadni Marvelovi junaci i holivudske filmske franšize. "Barbie" je komedija koju je Greta Gerwig režirala na temelju njemačkog lutkarskog proizvoda, a koji je u desetljećima postojanja izgradio industriju i solidan dio sociologije i psihologije.
"Oppenheimer" je biografski film o čovjeku koji je bio na čelu projekta stvaranja atomske bombe. Režirao ga je Christopher Nolan. Iznimno zanimljivu biografiju Roberta Oppenheimera pretvorio je u pretencioznu dosadu koja je ljetos kotirala kao favorit Oscara. U međuvremenu se moglo pogledati još ponešto filmova pa "Oppenheimer" srećom nešto slabije kotira kao oskarovski izglednik. No oba filma su uspjela. "Barbie" je samo od prodaje ulaznica ostvario prihod od 1,5 milijardi dolara, "Oppenheimer" skoro milijardu. Zbrojeno, ta su dva filma američkim kinima omogućila najbolji vikend još od pretpandemijske 2019. i "Avengers: Endgamea".
Filmovi su se počeli prikazivati u kinima u vrijeme dok su Udruženje američkih scenarista i SAG-AFTRA, sindikat koji zastupa desetke tisuća glumaca, bili u štrajku. Filmsku industriju i njene nade u uspješan nastavak poslovanja to je gotovo dovelo u slijepu ulicu. Snimanja su stala, raspravljalo se o tome što će kina emitirati za nekoliko mjeseci. Sve je mirisalo na katastrofu i prikazivanje europskih filmova na nekim nerazumljivim jezicima u američkim kinima. Scenaristi su sa studijima dogovor postigli u rujnu, glumci u studenom.
U vezi štrajkova i SAD-a ne treba zaboraviti ni povijesni štrajk u automobilskoj industriji. Prvi put u povijesti istovremeno su štrajkali radnici u sva tri velika detroitska proizvođača (Ford, General Motors i Stellantis). Sindikat je promijenio taktiku, djelomičnom blokadom svakog proizvođača doveo ih je do gotovo kompletne paralize. Rezultat: najveće povećanje plaća u posljednjih nekoliko desetljeća. Najava: sindikati će se pozabaviti proizvođačima automobila koji ne dopuštaju sindikalno organiziranje, na vrhu liste želja je Tesla (ne Nikola).
Kad smo kod Tesle, valja primijetiti da je nemoguće zaobići njegovog prvog čovjeka i periodično najbogatijeg stanovnika planeta Elona Muska. Lani je preuzeo i Twitter i odmah ga počeo koristiti za svoje svjetonazorske ratove. Njegovo preuzimanje te društvene mreže moglo bi se okarakterizirati kao "osveta Sitha". Poneki jediji su ponešto uzvratili i prestali se reklamirati na društvenoj mreži koja je preimenovana u X. Na jednoj konferenciji verbalno se vulgarno obračunao s njima, a ni antisemitske teorije zavjere, zbog kojih se naknado ispričao, nisu mu mrske.
Bankama je išlo dobro, ali ne svakoj. A kad se banke prehlade, ekonomija strahuje od upale pluća. U ožujku smo zabilježili najveći bankrot neke banke od financijske krize 2008. godine. Propala je Silicon Valley Bank, financijska institucija srednje veličine za američke pojmove. Klijenti banke, prestrašeni za svoje depozite i čuvši da je agencija Moody's smanjila rejting banke, povukli su više od 40 milijardi dolara depozita. Samo dva dana kasnije propala je i njujorška Signature Bank. Ni većoj i poznatijoj banci First Republic nije išlo dobro, spašavana je interventnom mjerom vrijednom 30 milijardi dolara. Nije uspjelo – u svibnju ju je preuzela država i prodala JP Morgan Chase banci. Ni u Švicarskoj bankama nije najbolje. Dugotrajna kriza bankarskog diva Credit Suisse završena je tako što ga je preuzeo drugi švicarski div, UBS, uz posredovanje vlade.
