Službeno otvaranje zadnjih dijelova Foruma Humboldt održano 16. rujna ponovno je potaklo rasprave o stotinama tisuća umjetnina i drugih predmeta koje su europske države opljačkale tijekom kolonizacije Afrike. Golemi muzej u samom srcu Berlina nazvan po pruskim učenjacima Wilhelmu i Alexandru von Humboldtu sadržava neeuropske kolekcije berlinskih državnih muzeja. U muzejskoj sobi 210 počinje dio izložbe posvećen novovjekovnom Kraljevstvu Benin, smještenom u današnjoj jugozapadnoj Nigeriji i nepovezanom s aktualnom republikom tog imena. ´Suprotno takvim kolekcijama u drugim zemljama, posjetitelje neće prvo dočekati primjerci slavne "beninske bronce", odnosno neke od više tisuća izrezbarenih i izrazito vrijednih metalnih ploča i skulptura koje je britanska vojska opljačkala 1897. godine tijekom kaznene ekspedicije i potom rasutih diljem zapadnih muzeja. Umjesto toga, ugledat će nigerijske i njemačke kustose i aktiviste kako im s plazma-monitora objašnjavaju zašto ta umjetnička djela više ne bi trebala biti u Europi. Ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock i Povjerenica za kulturu i medije Claudia Roth u lipnju su potpisale memorandum o povratku gotovo svih 1.100 primjeraka beninske bronce, do tada smještenih u 20 njemačkih muzeja. Preostalo je svega 40 komada u Forumu Humboldt, pri čemu su i oni samo posuđeni na desetogodišnji period. Takav potez Berlina daleko je više izuzetak nego li pravilo: prema magazinu Foreign Policy, samo belgijski Kraljevski muzej središnje Afrike sadrži više od 180 tisuća predmeta, njemački Etnološki muzej, do spomenutog memoranduma, 75 tisuća predmeta, francuski Muzej na Keju Branly-Jacques Chirac posjeduje gotovo 70 tisuća, Britanski muzej 73 tisuće, nizozemski Nacionalni muzej svjetskih kultura 66 tisuća, dok više muzeja u Sjedinjenim Državama ukupno posjeduje pedesetak tisuća artefakata ukradenih iz Afrike.
Afričke zemlje već duže od pola stoljeća vode borbu za povratak ukradenog kulturnog blaga, no nasuprot medijski popraćenim slučajevima, zapadne institucije tome se redovno žestoko opiru. U pravilu koriste dvije vrste argumenata: da je potrebno dokazati da su umjetnine ukradene, i da su ih afrički muzeji u stanju (!) čuvati, premda su sporni predmeti prije pljačke proveli stotine godina u Africi. Francuska povjesničarka umjetnosti Bénédicte Savoy nedavno je objavila knjigu "Afrička borba za svoju umjetnost: Povijest postkolonijalnog poraza" u kojoj detaljno dokumentira laži i dezinformacije europskih muzeja u kampanji otpora povratku ukradenog. Kada je ugledni nigerijski arheolog Ekpo Eyo 1972. zatražio od europskih ambasada samo privremene posudbe primjeraka beninske bronce, izbila je panika u zapadnim muzejima. Tadašnji predsjednik Pruske zaklade za kulturno nasljeđe – i bivši nacist - Hans-Georg Wormit odgovorio je da su predmeti koji se nalaze u Berlinu "legalno kupljeni", propustivši spomenuti da su oteti silom tijekom britanske pljačke Kraljevstva Benin. Još 1897. godine je njemački istraživač Richard Kandt ravnatelju berlinskog Etnološkog muzeja napisao kako je "prilično teško pribaviti predmete bez primjene barem malo sile".
Upravo zbog nevoljkosti Foruma Humboldt da istraži krvavu kolonijalnu prošlost svojih kolekcija, spomenuta povjesničarka Savoy podnijela je 2017. ostavku na mjesto u savjetu ove institucije. U razgovoru za Süddeutsche Zeitung predložila je da se umjesto originalnih artefakata izlože njihove replike.
"Lažni muzej unutar lažne palače – to bi imalo smisla", rekla je u razgovoru za Süddeutsche Zeitung. Naime, sam Forum Humboldt smješten je u faksimilu baroknog dvorca pruske i njemačke vladarske dinastije Hohenzollern, koja je iz njega vladala od 1443. do 1918. Palača je oštećena tijekom Drugog svjetskog rata, a istočnonjemačke vlasti su ga srušile i na tom mjestu izgradile modernističku Palaču republike u kojoj je bio smješten istočnonjemački parlament, ogroman kulturni centar i niz drugih sadržaja. Ona je zahvaljujući činjenici da je pri gradnji korišten otrovni azbest, ali možda i prije svega naporima grupe imućnih poduzetnika od 2006. do 2008. srušena, i to unatoč protivljenju znatne većine stanovnika nekadašnjeg istočnog Berlina. Do 2020. izgrađen je faksimil Palače Hohenzollerna i to po cijeni od 680 milijuna eura. Kritičari su primijetili da nije najprikladnije smjestiti Etnološki i Azijski muzej u Palaču u kojoj je zadnji stolovao car Wilhelm II – njegove su trupe, naime, počinile genocid u Namibiji i krvavo ugušile protunjemački ustanak u Tanzaniji.