Pola godine nakon što je pučem došla na vlast, nigerska vojna vlada stavila je izvan snage antimigracijski zakon koji je umanjio migracijske tokove iz zapadne Afrike prema Europi. Zakon donesen 2015. zabranio je transport migranata kroz Niger prema sjeveru, a donesen je u trenutku kada je preko Mediterana do Evrope stizao rekordan broj ljudi, što je dovelo do političke krize unutar Evropske unije. U zamjenu EU je pokrenula pet milijardi eura težak fond namijenjen uklanjanju osnovnih uzroka migracija te je Niger slovio kao "uzoran učenik" EU-a u Sahelu.
Zemlja leži u središtu najvažnijih migracijskih tokova iz zapadne Afrike, kojima su svake godine stotine tisuća ljudi kretale prema Sredozemnom moru. Međutim, zabrana migracija je u gradovima koji leže na migrantskim rutama – poput petog najvećeg nigerskog grada Agadeza – dovela do eksplozije nezaposlenosti. Naime, uništila je dosadašnje izvore prihoda, a da stanovništvu nije pružena alternativan način stjecanja sredstava za život. Vlada u Niameyu pohapsila je stotine vozača koji su do tada legalno prevozili ljude i zaplijenila njihove džipove. Propale su i brojne trgovine i restorani. "Bila je to ekonomska katastrofa za sjeverni Niger", rekla ovih dana Al Jazeeri analitičarka Hannah Rae Armstrong.
Međutim, krijumčarska industrija se prilagodila te započela koristiti nove i mnogo opasnije rute do Libije, koje prolaze preko Čada i sudanskog Darfura. Ta putovanja su duža, mnogo opasnija i pet puta skuplja no ona kroz Niger, a istovremeno je došlo do pogoršanja problema ropstva u Libiji. Sve u svemu, mada je službeni razlog zabrane migracija u Nigeru bio čuvanje ljudskih života – od hapšenja u Libiji ili utapanja u moru – još je 2019. posebni izaslanik UNHCR-a Vincent Cochetel procijenio da zbog zabrana barem dvostruko više ljudi umire na putu do Sredozemlja nego u samom Sredozemnom moru.
Vojska je ovoga srpnja pučem srušila izabranog predsjednika Mohameda Bazouma i preuzela vlast. EU je odgovorila zamrzavanjem financijske pomoći, zbog čega su brojni državni službenici ostali bez primanja. Nove vojne vlasti su, sa svoje strane, zauzele oštar antikolonijalni kurs prema evropskim zemljama, naročito prema Parizu, te započele približavanje Moskvi.
Istovremeno se, međutim, moraju nositi i s posljedicama sankcija koje im je nametnuo blok zapadnoafričkih država ECOWAS, zbog kojih pati opskrba zemlje strujom. Šef nigerske vojne vlade Abdourahamane Tchiani prošlog se mjeseca susreo s vlastima Burkine Faso i Malija, zemalja kojima također upravlja vojska i koje su s Nigerom u rujnu sklopile savez. To je, baš kao i ukidanje spornog zakona, dio pokušaja vlasti da učvrsti vlastiti legitimitet. "Taj zakon potkopao je legitimitet Bazoumove vlade. Njegovo ukidanje ga ponešto vraća", naime, "ukidanje tog zakona koji je viđen kao kolonijalni okov nigerske slobode se doživljava kao ponovno sticanje suvereniteta. To se uklapa u način na koji se vlada ideološki predstavlja javnosti", komentira stručnjak Oxford Analytice Nathaniel Powell.
Za Bruxelles pak odluka Niameya znači ozbiljno razočarenje – iako je bila očekivana i iako je EU zamrznula financijsku pomoć, eurobirokrati su ipak nastojali zauzeti umjereniji kurs nego Francuska, nekadašnji kolonijalni gospodar, u nadi da će sačuvati s prijašnjom vladom postignut dogovor.
