Pošast gradnje malih i velikih hidroelektrana na rijekama širom Balkana ne jenjava usprkos njihovoj dokazanoj neisplativosti i katastrofalnom utjecaju po biljni i životinjski svijet. Vodni resursi će u budućnosti biti sve potrebniji, no opći je utisak da su donositelji odluka i privatni investitori skloni kockanju s okolišem. Mnogo posađenih betonskih pregrada na rijekama u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Albaniji ostavilo je iza sebe pustoš, pa se takvi projekti iz više aspekata smatraju čistim promašajima. Brutalni zahvati u prostoru najčešće nisu donijeli ništa, a najmanje energetsku učinkovitost.
Nedavna javna rasprava o izmjenama i dopunama Prostornog plana Zadarske županije pokazala je nezadovoljstvo stanovništva obrovačkog kraja. Samo iz ovog dijela zadarskog zaleđa pristiglo je čak 120 primjedbi, pretežno na infrastrukturu koja se tiče upravo vodnogospodarskih i energetskih sustava. U Prostornom planu Zadarske županije, naime, ucrtane su dvije HE na Zrmanji – HE Žegar i HE Zrmanja, a širom županije, u ličkom predjelu i uz samu granicu s BiH, plavom bojom koja označava područja za male hidroelektrane obojani su čitavi dijelovi rijeka i pritoka kao što su Otuča, Zrmanja, Butižnica i Bašinica.
Hidroelektrana na Zrmanji katastrofalno bi se odrazila na riječni tok, poznat po sedrenim barijerama
Valja naglasiti da su ove male i velike hidroelektrane prema Prostornom planu županije predviđene za izgradnju zadnjih 20 godina, pa se dizanje buke u ovom trenutku može činiti kao puhanje na hladno. No ono što u ovom slučaju najviše bode oči je izostanak procjene njihova utjecaja na okoliš u strateškoj studiji koja prati ovaj Prostorni plan. U dijelu o energetskim sustavima uopće se ne razmatra njihov utjecaj. HE Zrmanja, HE Žegar i načičkane male hidroelektrane nisu stručno obrađene i ocijenjene, iako je to zakonska obaveza koju propisuje Europska unija, ukoliko bi nekome palo na pamet da doista investira u tu vrstu obnovljivog izvora energije na određenom mjestu. Naprosto, nema stručne studije za cijeli Prostorni plan, već se samo sagledavaju predmeti novih izmjena i dopuna, a to nisu HE.
Zbog namjere vlasti da u budućnosti hidroelektrana bude izgrađena u najnaseljenijem dijelu sela, iz većinski srpskog Žegara na adresu županije ljetos je stigla peticija s potpisima 230 građana. Grad Obrovac, nadležan za lokacije predviđene za hidroelektrane Zrmanja i Žegar, nije obavijestio stanovništvo o mogućem scenariju u njihovom dvorištu. Osim lokalnog SDP-a te udruga Žegar u srcu i Eko Zrmanja, drugi nisu ništa poduzeli kako bi barem ispitali stav svojih sugrađana o ovako važnoj temi. Poučeni događajima sa Stare planine u Srbiji, gdje su male zajednice u osiromašenim selima uspjele potjerati investitore sa svojih rijeka, mladi Žegarani su taj primjer uzeli kao referentnu točku i argument za primjedbu oko budućeg Prostornog plana.
Elektrane su planirane prije 20 godina – Branko Komazec
Predsjednik udruge Žegar u srcu Branko Komazec, po struci ekolog s radnim mjestom u Oslu, za Novosti govori da na području Obrovca vladaju pasivna atmosfera i generalna tromost po pitanju svih bitnih tema. To je članove udruge na kraju motiviralo da se više uključe i da pokušaju participirati u javnoj raspravi.
Razgovarajući o širenju malih hidroelektrana na prostoru bivše Jugoslavije, ali i šire, složno primjećujemo da one niču ondje gdje zajednica više nema ili su u izumiranju. Najviše ih je planirano ondje gdje nema nikoga tko bi se mogao pobuniti. Takva je i percepcija Žegara, gdje živi jedva stotinjak stalnih stanovnika i to u poznoj dobi. Mladi okupljeni oko žegarske udruge ne vjeruju da hidroelektrane donose boljitak i potiču ekonomski razvoj zaostalih krajeva. Komazec u njihovom dopisu navodi da hidroelektrane na Zrmanji moraju biti ocijenjene zbog kumulativnog učinka na prostor. Isto tako, HE su u prostorni plan ucrtane 2001. godine, kada se nije procjenjivao njihov utjecaj na okoliš i ekološku mrežu, a i postrožili su se standardi koje je u međuvremenu propisala Europska unija. Danas je cijela Zrmanja u ekološkoj mreži Natura 2000 pa Žegarani smatraju da je nužno procijeniti i planirane hidroelektrane u strateškoj studiji ili, još bolje, sasvim ih izbrisati iz Prostornog plana.
- Negativne posljedice hidroelektrana u Hrvatskoj već se mogu uočiti na više primjera, uključujući onu koja je izgrađena na rijeci Dobri, gdje tekuće rijeke, kao ni kanjona, više nema. Ondje je sada samo statična akumulacija. Riblji fond je uništen, a kraljica voda, riba mladica, na pragu je nestajanja - objašnjavaju iz žegarske udruge.
Iskustva u Karlovačkoj županiji, gdje ima najviše ovakvih elektrana, redom su katastrofalna, od HE Lešće do onih najmanjih – govori Denis Frančišković
Svoju primjedbu podebljali su tvrdnjama iz različitih studija u kojima se navode štetan utjecaj hidroelektrana na stanje ekosustava, na onemogućavanje migracija riba, prekid riječnog kontinuiteta, povećanje smrtnosti riba, morfološke promjene, na buku, fragmentaciju i degradaciju staništa pojedinih vrsta. Ako bi jednog dana na Zrmanji osvanula hidroelektrana, to bi se, kako Komazec navodi, katastrofalno odrazilo na riječni tok, koji je prije svega poznat po svojim sedrenim barijerama, a one predstavljaju akumulaciju kemijskih nanosa. Od 16 vrsta riba koje žive u Zrmanji, čak osam su endemi jadranskog sliva. Prisutni su i rijetki vodeni puževi, čovječja ribica i ugrožene ptice grabljivice. Sve nabrojano upućuje na to da ovaj riječni tok predstavlja predio od izuzetnog značaja.
Komazec nam govori da je njihova rijeka zapravo jedino što im je preostalo i što okuplja ljude u selu. Komunalna, prometna i društvena infrastruktura od kraja rata ovdje ne postoji. U Žegaru više nema ni škole, ni trgovine, ni ambulante. Štoviše, osnovna zdravstvena skrb u Obrovcu svako malo ne funkcionira. Nema ni javnog prijevoza kojim bi Žegarani, Golubićani i ostali lako stigli do doktora. Tko nije mobilan i ne posjeduje auto, mora zvati u pomoć skupe privatne taksi prevoznike.
Zbog svega toga je broj od 230 potpisnika njihove peticije protiv izgradnje hidroelektrane impozantan. Potpise su skupljali u julu ove godine, kada je Žegar vrvio od naroda, pri čemu mislimo na one koji ljeti dolaze u zavičaj. Stalno stanovništvo, ono staračko, zbog teških životnih uvjeta i zanemarivanja vlasti zagledano je više u osnovnu egzistenciju nego u ekološke teme. Branko nam govori da su ljudi svjesni štetnosti hidroelektrana, ali da su na neki način pomireni sa sudbinom, kakva god da je. Glavni je zadatak preživjeti i rasporediti malu mirovinu kroz mjesec dana. Zato tu i jesu mlađi, govori nam on, da mogu prenijeti i objasniti starijima potencijalne opasnosti, poput ove, koje prijete selu.
Posebna opasnost kod nas je korupcija – Jovan Šukara
Pritužbe na Prostorni plan zbog istog problema uputio je i zadarski SDP. Predsjednik obrovačke podružnice stranke Jovan Šukara iz Bogatnika kraj Žegara sretan je zbog interesa svojih sugrađana. I on smatra da se ne smije nekome olako dati pravo iskorištavanja zbog ekonomskog interesa, da se uzimaju kilovati dok se uništavaju biljna i životinjska staništa, stare mlinice i ostali objekti na rijeci.
- Tu ideju treba temeljito ispitati iz svih aspekata. Treba vidjeti kakve su eventualne koristi za lokalnu zajednicu i što bi se žrtvovalo. Moramo poštivati razvoj te odnos između napretka i situacije u lokalnoj zajednici. Nije dovoljno da kažemo: "Ne dopada nam se." Mora se znati koliki će biti protok vode mimo centrale i ko će biti nadležan za kontrolu. Posebna opasnost kod nas je korupcija. Dovoljno je reći da će protok kontrolirati određena osoba koju investitor može podmititi. Mora se napraviti jasna i precizna studija utjecaja na okoliš sa svim parametrima. Taj kontrolni dio se ne smije dati samo jednoj osobi ili organizaciji, pa makar to bila lokalna samouprava - smatra Šukara.
Kroz razgovor smo se dotaknuli neprestane eksploatacije raseljenih područja poput sela u slivu Krupe i Zrmanje. Vlasti uzimaju puno, a daju slabo ili ništa. Šukara navodi da su ljudi u tom kraju previše puta prevareni da bi ikome više vjerovali.
- Zadar i kompletni otoci se snabdijevaju vodom iz Zrmanje, a naša sela – Bilišane, Muškovci, Žegar, Nadvoda, Bogatnik – nemaju vodu. I to je jedna od najvećih prevara koja se desila ovom narodu. Ako je imaju, to je uglavnom putem improvizacije, tako što svako pojedinačno vuče vodu nekim crijevom. Mještani Žegara nemaju ništa protiv raftinga i kanua. Spustilo se na hiljade stranaca na Zrmanju, ali od toga u Žegaru nije ostala nijedna kuna. Naš vodotok je devastiran, mlinovi su neobnovljeni i nemamo turističkih kapaciteta - kaže Šukara.
Ni SDP ni žegarska udruga nisu dobili odgovore iz županije. No kako saznajemo, rasprava o Prostornom planu Zadarske županije ponovo će uslijediti na nekoj od narednih sjednica županijske skupštine do kraja godine.
Privatne investitore ne zanimaju sedrene barijere – Denis Frančišković (Foto: Dominik Grgurić/PIXSELL)
Denis Frančišković, pravnik iz karlovačke udruge Eko Pan, godinama je aktivan oko raskrinkavanja energetskog doprinosa hidroelektrana svih veličina, prvenstveno na području Karlovačke županije, na četiri karlovačke rijeke – Kupi, Mrežnici, Dobri i Korani. Sudjelovao je u naporima stručnjaka da se spriječi izgradnja hidroelektrane na dalmatinskoj Krupi, što je i zaustavljeno prije nekoliko godina, kada je ova rijeka proglašena zaštićenim kulturnim krajolikom. Jedna od rijetkih dobrih stvari iz zadarskog Prostornog plana je upravo ta što je izbrisana mogućnost podizanja hidroelektrane na toj rijeci.
Kada su u pitanju energetski planovi za Zrmanju, Frančišković objašnjava zašto se danas, kao i prije 20 godina, u Prostornom planu Zadarske županije i dalje nalaze ucrtane hidroelektrane na Zrmanji i one male na manjim rijekama. Jedinice regionalne samouprave se još uvijek pozivaju na Program prostornog uređenja Republike iz Hrvatske koji datira iz 1999. Na to se pozivala i Karlovačka županija prije nekoliko godina pod obrazloženjem da, dokle god je taj program na snazi, oni na nižoj razini ne smiju izbacivati ništa iz Prostornog plana. Pravnik govori da je to, realno gledajući, mrtvo slovo na papiru.
- Smiješno je pozivati se na nešto iz 1999. jer se otada štošta promijenilo. Ušli smo u EU, a taj program ne zadovoljava puno toga, pogotovo standarde iz okolišnog i prirodnog aspekta. Zato bi sve ono što je u Prostorni plan uneseno temeljem takvih dokumenata starih preko 20 godina trebalo ponovo valorizirati kroz stratešku procjenu, ali to nitko ne radi - govori Frančišković.
Podsjeća da sve HE, bez obzira na svoju veličinu, po propisima i po uredbi moraju proći Ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš (OPUO). Prije 2013. postojala je uredba po kojoj HE snage ispod pet megavata nisu trebale nikakvu procjenu. U Karlovačkoj županiji sve su bile isplanirane upravo ispod te granice, napominje Frančišković, sve dok uredba nije usklađena s europskom direktivom o procjeni utjecaja. Sada sve hidroelektrane moraju proći procjenu utjecaja na okoliš.
- Investitor iz Krupe koji je fantazirao o HE nije htio ići dalje u postupak. Njemu je određeno da mora raditi studiju, a bilo je upitno da li bi to prošlo. Stvar je u tome da se Hrvatska želi pokazati otvorena prema investicijama i obnovljivim izvorima energije. Tu se nameće pitanje: Ako jesu obnovljivi, da li su i održivi? Iskustva koje mi imamo u Karlovačkoj županiji, gdje ima najviše ovakvih elektrana, redom su katastrofalna, od HE Lešće do onih najmanjih, kao što je mala hidroelektrana na Kupi kod Ozlja. Važilo je mišljenje da posljednje nemaju veliki utjecaj na okoliš. To je kriva pretpostavka - objašnjava Frančišković i dodaje da su najveći vodni potencijali za proizvodnju energije stavljeni u pogon još u Jugoslaviji.
Mnogi stručnjaci tvrde, poput našeg sugovornika, da je energetska bilanca hidroelektrana u domaćem kontekstu, s rijekama u nizinama bez prirodnog pada, apsolutno beznačajna. Trebali bismo stotine malih HE da bismo dobili jedan posto struje za Hrvatsku.
- Suludo je ugrožavati vodne resurse, pogotovo kada se uzme u obzir koliko je neiskorištena sunčeva energija u Hrvatskoj u odnosu na broj sunčanih sati. Prema iskustvima iz Karlovačke županije, mogu reći da male HE nikada ne ostanu u gabaritima starih mlinica. Uvijek se ide na njihovo pumpanje. Privatnom investitoru je u interesu da mu što više vode prođe kroz kanal, ne zanimaju njega sedrene barijere i ostalo. Problem je i s nadzorom takvih objekata, sustavom kontrole i poštivanjem uvjeta koji su propisani. Trend u Europi je rušenje pregrada na rijekama, a ne postavljanje novih. U EU-u nema velikih hidroelektrana koje su napravljene u zadnjih 20 ili 30 godina, a srušeno ih je mnogo - poručuje Denis Frančišković i ponavlja da je besmisleno ubiti rijeku zbog dvije žarulje.
