I prije nego što su održani prosinački izvanredni izbori u Srbiji poznati su njihovi prvi gubitnici. Mjesec dana uoči izbora, izvršni direktor Saveta stranih investitora Aleksandar Ljubić u razgovoru za RTS tvrdi da su strani i domaći investitori već sada izborni gubitnici. Ljubićev argument je da je učestalo održavanje izbora u proteklih nekoliko godina glavni uzrok usporavanja reformi u Srbiji zbog čega su investitorima otežana nova ulaganja i ukupno poslovanje.
Ako je Ljubić u pravu ne radi se o beznačajnim i usputnim gubitnicima na koje se može tek tako odmahnuti rukom. Članice Saveta stranih investitora su 122 kompanije koje su u proteklih dvadeset godina investirale 44 milijarde eura i zaposlile 115 tisuća ljudi. Udio stranih investicija u srpskom BDP-u godišnje iznosi od pet do sedam posto, što je jednako udjelu državnih investicija. Od 2002. kada je osnovan, Savet krajem svake godine objavljuje Belu knjigu u kojoj rezimira "sveobuhvatnu sliku poslovne i investicione klime u Srbiji". Blic piše da "Bela knjiga tradicionalno daje preporuke s ciljem da Srbija postane konkurentnija i ekonomski snažnija zemlja, a osim preporuka publikacija postavlja prioritete u ekonomskoj politici i iznosi konkretne predloge za poboljšanje uslova poslovanja". Istovremeno se u njoj daje i pregled realizacije lanjskih preporuka Saveta. U ovogodišnjoj Beloj knjizi navodi se da je od 383 prošlogodišnjih preporuka u cijelosti ili djelomično realizirano tek njih 28 posto.
Ljubić pojašnjava da Bela knjiga "predstavlja sveobuhvatni prikaz uspešnosti u reformama koje sprovodi Vlada Republike Srbije" i potom konstatira: "U 2019. godini imali smo skoro 40 odsto ispunjenih preporuka. Nažalost, ove godine je taj broj manji i mi pre svega mislimo da je to zbog izbornih ciklusa koje u poslednje tri godine imamo. Nama su ovo treći izbori, a vi da biste sprovodili reforme, morate imati Vladu koja traje četiri godine, da bi kroz Skupštinu mogli da prolaze zakoni."
Premda je gotovo sva opozicija u kampanju krenula sa zajedničkim ciljem – srušiti Vučićev režim, već sada je izgleda počela dizati ruke od namjere da na tom valu izbore pretvori u referendumsko izjašnjavanje birača za i protiv vlasti
Pad "uspešnosti u reformama koje sprovodi Vlada Republike Srbije", međutim, ni za vladajuće ni za opoziciju nije tema u već zahuktaloj predizbornoj kampanji. Vladajući u prvi plan ističu da su strane investicije lani dosegle rekordnih 4,3 milijarde eura, a o zastoju u provođenju reformi i oni i opozicija šute jer su izbore koji ih odgađaju i jedni i drugi zazivali i prigrlili. Stranački i politički interesi, odnosno borba za vlast, su im prioritet zbog čega im i ekonomski interesi zemlje u izbornim kampanjama ponajprije služe za međusobno obračunavanje, rijetko za natjecanje stranačkih reformskih programa i projekata.
Dosadašnja predizborna kampanja u prvi je plan izbacila tri stranačka bloka – blok vladajućih stranaka na čelu s Vučićevim naprednjacima, blok proeuropskih stranaka predvođenih Đilasovim SSP-om i blok patriotskih stranaka koju predvodi koalicija Dveri-Zavetnici. Na prvi pogled reklo bi se da je sve jasno i da će ovisno o tome koji će od tih stranačkih blokova pobijediti na izborima, Srbija i njezina privreda ili ostati na Balkanu u trokutu između EU-a, Rusije i Kine, ili se sasvim okrenuti Uniji, odnosno Rusiji i Kini.
No kad predstavnici tih stranačkih blokova sjednu za stol i počnu raspravljati o ekonomskim temama slika postane mutnija i često je okrenuta naglavce. Primjerice, u predizbornoj debati na RTS-u predstavnik proeuropske koalicije Srbija protiv nasilja Aleksandar Jovanović Ćuta s jedne je strane premijerki Ani Brnabić sasuo u lice da su njezina vlada i naprednjačka vlast "spremni da prodaju prirodu Srbije, da omogućavaju kopanje litijuma i uništavanje vode, vazduha i zemljišta", a s druge strane joj je Boško Obradović iz koalicije Dveri-Zavetnici dobacivao da su Srbiju "pretvorili u jednu vrstu kolonije Evropske unije i da ide ka tome da postane deponija EU-a". Strane investicije koje se posljednjih godina u Srbiju slijevaju u milijardama eura i kojima se vladajući hvale kao jednim od svojih najvećih postignuća, i za proeuropsku i za patriotsku opoziciju su zlo koje uništava zemlju i pretvara je u koloniju, za prve uglavnom rusko-kinesku, a za druge europsku.
I jedan i drugi opozicijski blok istovremeno se uglas žali da zapad podržava Vučićevu vlast zato što im je obećao da će Srbija priznati nezavisno Kosovo, a ne vide da za razliku od naprednjačke vlasti koja se zalaže za otvorenu srpsku ekonomiju sve gorljivije zagovaraju autarkičnu ekonomiju koja je unaprijed osuđena na propast. Zbog navodne podrške Vučiću zbog Kosova ne vide ni da EU u svojim godišnjim izvještajima o napretku u pristupnim pregovorima sa Srbijom najviše pozitivnih ocjena daje njezinom usklađivanju u ekonomskim područjima, a u ovogodišnjem izvještaju ističe i značajan napredak u poglavlju o zaštiti životne okoline. Prečuli su i nedavne pohvale MMF-a koji je zbog uspješne realizacije stend-baj aranžmana predložio njegovu transformaciju u neformalniji i blaži aranžman iz predostrožnosti.
I visoka inflacija koja je opoziciji išla na ruku u predizbornoj kampanja počela se brže topiti pa se već u listopadu spustila na 8,5 posto, umjesto do kraja godine kako je planirala i najavljivala naprednjačka vlast. I Savet stranih investitora u ovogodišnjoj Beloj knjizi ističe da se "među oblastima gde je evidentan najveći napredak u odnosu na 2022. izdvajaju energetika, zaštita korisnika finansijskih usluga, fiskalizacija, borba protiv nedozvoljene trgovine, carine, a pozitivno su ocenjene i oblasti digitalizacije i telekomunikacija, kao i radnopravna regulativa u oblasti zapošljavanja stranaca".
Izvanredni prosinački izbori raspisani su kao izlaz iz političke situacije koju je forsirala opozicija nakon masovnih svibanjskih ubojstava u Beogradu i selima kod Obrenovca. Unatoč toj polugodišnjoj izvanrednoj situaciji koju su podržale i masovne građanske demonstracije, prema mišljenju pojedinih analitičara predizborna kampanja u Srbiji protječe bez većih tenzija. Izvršni direktor Cesida Bojan Klačar za Blic je rekao: "Trenutno se praktikuje kampanja od vrata do vrata, koriste se kol-centri, štandovi. Nema je ni na internetu, i to mi je vrlo zanimljivo. Izgleda da je to deo strategije da kampanja protekne što mirnije. Evo, završila se trećina kampanje, a prošla je bez tenzija."
Premda je gotovo sva opozicija u kampanju krenula sa zajedničkim ciljem – srušiti Vučićev režim, već sada je izgleda počela dizati ruke od namjere da na tom valu izbore pretvori u referendumsko izjašnjavanje birača za i protiv vlasti. Nije sasvim jasno je li se referendumskog izjašnjavanja uplašila zato što je Vučić prihvatio izazov i dodatno ga zacementirao svojom najavom da će se povući s funkcije predsjednike države ako opozicija pobjedi na parlamentarnim izborima i formira vladu, ili je to učinila zato što su umjesto očekivanog frontalnog sudara vladajućeg i opozicijski blokova tenzije izbile unutar oba opozicijska bloka.
U desnom patriotskom bloku umjesto jedne na izbore izlaze tri liste, a koalicija Srbija protiv nasilja nemušto je iz svojeg sastava izbacila Tadićev SDS. Pritom je bivši predsjednik Boris Tadić obznanio da se to dogodilo u autokratskoj maniri zbog koje opozicija inače proziva Vučića. Tadić, naime, tvrdi da je neproglašeni lider lijevo-liberalne koalicije Dragan Đilas SDS-ovo uvrštavanje na koalicijsku listu, između ostalog, uvjetovao zabranom Tadićevih javnih istupa i sudjelovanja u kampanji. Tadićeva objava samo je potvrdila da je duh referendumskog izbornog izjašnjavanja pušten iz boce i da će se na izborima prije svega glasati za Vučićevu i Đilasovu listu. Vučić pritom obećava da će se sljedeći izbori održati u redovnom roku za četiri godine, a Đilasova koalicija najavljuje njihovo održavanje nakon šestomjesečnog prijelaznog razdoblja u kojem će zemljom upravljati koalicijska vlada lijevo-liberalnih i patriotskih stranaka. Investitori pak očekuju "od nove Vlade predvidivost i naredne četiri godine posvećenost reformama".
