U Srbiji će se u nedjelju, 2. lipnja, u dvije trećine općina i gradova prvi put poslije dvadeset godina lokalni izbori održati odvojeno od parlamentarnih ili predsjedničkih izbora. Unatoč tome priča se i u izbornoj kampanji za "samostojeće" komunalne izbore svela na borbu za ili protiv Vučićevog režima. Lokalni izbori predizborno se lažno predstavljaju kao državni. Srpska napredna stranka i njezini koalicijski partneri na državnoj razini na lokalne izbore izlaze na jednoj zajedničkoj izbornoj listi kao da im o njihovim rezultatima doista ovisi hoće li Srbijom upravljati do kraja tek započetog parlamentarnog i predsjedničkog mandata, koji su s uvjerljivom većinom osvojili na izborima koncem prošle godine.

I opozicija, ovaj put razjedinjena za razliku od parlamentarnih i predsjedničkih izbora, gudi istu priču najavljujući da će pobjedom na izborima u barem nekoliko većih gradova i centralnih beogradskih općina započeti "proces oslobađanja cele Srbije i taj proces više niko neće moći da zaustavi". Iako je očito da i vladajući i opozicija pričaju šuplju priču kad tvrde da će na lokalnim izborima obraniti, odnosno srušiti Vučićev režim, malo tko u Srbiji uspio se oduprijeti tom referendumskom zovu uoči komunalnih izbora. U izbornoj kampanji više se govorilo o Kosovu, Srebrenici, NATO-u, Europskoj uniji, Rusiji, Kini, autokratskoj i demokratskoj vlasti, državnoj korupciji i slobodi mediji, nego o komunalnim pitanjima i problemima o kojima će se u suštini odlučivati na predstojećim izborima.

Opozicija je prije izbora već platila ceh zbog promoviranja komunalnih u lažne nacionalne izbore. Dvije vodeće opozicijske stranke, lijevo-liberalna Stranka slobode i pravde (SSP) i desno-konzervativni Novi DSS, i u komunalnim izborima ponajprije su vidjele novu šansu da njihovim bojkotom ruše naprednjačku vlast na državnoj razini. Nakon što u nategnutu tvrdnju da će bojkotom lokalnih izbora delegitimirati i u konačnici srušiti Vučićev režim nisu uspjeli uvjeriti većinu ostalih opozicijskih stranaka, SSP i Novi DSS odlučili su bojkotirati izbore u Beogradu, a potom dodatno zamutili vodu odlučivši da u većini drugih gradova i općina ipak izađu na izbore. Zbog toga je značajnom broju opozicijskih birača i dalje nejasno tko je tu lud i što im je činiti: glasati ili bojkotirati izbore.

Uobičajeno manja izlaznost birača na lokalnim izborima zbog izbornog bojkota u Beogradu vjerojatno će se dodatno smanjiti. Premda ni to nije sasvim sigurno jer će na beogradske i neke druge izbore izaći i novi opozicijski igrači. Među njima najviše šansi za dobar rezultat ima ekološki pokret "Kreni-promeni" jer ima potencijala da preuzme dio birača stranaka koje bojkotiraju izbore. Od izbornog bojkota ipak će najviše koristi imati koalicija vladajućih naprednjaka i to ne samo u Beogradu, nego i u svim drugim lokalnim sredinama u kojima se među biračima proširio virus bojkota.

Zbog spajanja svih ostalih lokalnih s izvanrednim beogradskim izborima predizborna kampanja bila je nikad kraća, a i takva je dobrano bila obilježena međusobnim opozicijskim natjeravanjem oko izbornog bojkota. Tek u njezinoj završnici objavljeno je i prvo predizbornom istraživanje i to samo za beogradske gradske izbore. Prema toj anketi Nove srpske političke misli (NSPM) naprednjačka koalicijska lista "Aleksandar Vučić – Beograd sutra" osvojit će 52,2 posto biračkih glasova. Anketirani birači iza nje su smjestili listu pokreta "Kreni-promeni" sa 17,8 posto, zatim s 15,4 posto listu "Biramo Beograd" koju predvodi Zeleno levi front, a izborni prag sa 7,6 posto prelazi i lista "Mi snaga naroda – prof. dr. Branimir Nestorović". Preostalih deset izbornih listi ne prelazi izborni cenzus, pa se prema toj NSPM-ovoj anketi vladajućoj koaliciji smiješi uvjerljiva većina u Skupštini Beograda, a dosadašnjem gradonačelniku Aleksandru Šapiću novi četverogodišnji mandat.

Predizborne ankete u drugim gradovima i općinama nisu rađene, a ako i jesu njihovi rezultati ni nekoliko dana prije izbora nisu objavljeni. I kladionice su tek u završnici kampanje objavile rezultate svojih istraživanje i kvote za klađenje samo za beogradske gradske izbore. Prema njima će vladajuća koalicija na beogradskim gradskim izborima osvojiti 52,1 posto glasova birača, pokret "Kreni-promeni" 18,9 posto, "Biramo Beograd" 14,2 posto, a Nestorovićeva lista 6,7 posto. Kladionice prognoziraju i da će na izbore u nedjelju izaći 48,4 posto upisanih birača, desetak posto manje nego na prosinačkim izborima.

Prije šest mjeseci SNS-ova koalicija je na beogradskim gradskim izborima osvojila 39 posto glasova, a SPS i Zavetnici, koji su im se sada pridružili, ukupno oko šest posto, a svi zajedno 45 posto što je bilo nedovoljno za formiranje skupštinske većine. Sada im se prognozira ukupno 52 posto i komotna većina od 60-ak vijećničkih mandata. Udružena opozicijska koalicija "Srbija protiv nasilja" prije pola godine dobila je 34 posto glasova, a koalicija NADA šest posto, dakle, ukupno 40 posto. Osakaćenoj opozicijskoj koaliciji "Biramo Beograd" ankete prognoziraju 14 posto glasova birača, a novom izbornom igraču pokretu "Kreni-promeni" oko 19 posto, što je ukupno identično glasovima koje je na prošlim izborima osvojila koalicija "Srbija protiv nasilja", a šest posto manje glasova koje su ukupno osvojile tadašnje Đilasova i Jovanovićeva koalicija. Najveći dio njihovih glasova vjerojatno se prelio na konto pokreta "Kreni-promeni", ali i u deset-postotno smanjenje izlaznosti birača zbog kojega je i porastao postotak birača koji najavljuju da će glasati za vladajuću koaliciju.

Opozicijski lideri koji sudjeluju na lokalnim izborima stoga ne kriju da su im šanse za pobjedu na gradskim izborima u Beogradu minimalne i zato svu nadu ulažu u izbore u pet-šest centralnih beogradskih općina, odnosno u izbore u Novom Sadu, Nišu, Čačku, Valjevu, Zrenjaninu i još pokojem većem gradu i općinama u unutrašnjosti u kojima se opozicija uspjela održati na okupu i u kojima bojkot nije ni bio na dnevnom redu. I analitičari iste te gradove i općine ističu kao one u kojima bi opozicija mogla pobijediti. Opozicijsku pobjedu najavljuju prije svega zbog zajedničkog opozicijskog nastupa, ali i zbog lošeg rada dosadašnje naprednjačke vlasti u nekima od njih, poput Niša u kojemu je SNS iz izborne utrke izbacio sve svoje dosadašnje stranačke i gradske lidere, potvrdivši da se vlast u Nišu mora promijeniti.

I Vučić, vjerojatno na osnovu istraživanja koja za SNS redovito radi agencija Ipsos, spominje da će izborni rezultati biti tijesni u nekoliko većih gradova i općina, a analitičari ukazuju da bi se to moglo dogoditi upravo tamo gdje je srpski predsjednik neposredno sudjelovao u naprednjačkoj kampanji (Novi Sad, Niš, Čačak, Valjevo, Beograd...). I na tim predizbornim skupovima forsirale su se nacionalne i globalne teme, a o komunalnim pitanjima tek se usput govorilo i to uglavnom o realiziranim i projektima koji se biračima nude kao izborni mamac. Opozicija je pak u tim sredinama nastojala izbjeći nacionalne teme i nametnuti priču o svakodnevnom životu građana, ali taj se njezin manevar teško probijao do udarnih medija. Tamo gdje se uspjela izvući iz zamke pretvaranja lokalnih u lažne nacionalne izbore, opozicija ima najviše šansi da preuzme vlast i tako barem sačuva otoke na kojima će pokušati opstati i revitalizirati svoje stranačke političke, organizacijske i kadrovske kapacitete jer dosadašnje je nepotrebno ulupala u dokazivanje da su veći naprednjaci od naprednjaka.