Dragan Đilas i Miloš Jovanović nisu uspjeli kao duopol lidera lijevog i desnog stranačkog centra preuzeti upravljanje srpskom opozicijom kao što su to u prvom desetljeću ovog stoljeća činili Boris Tadić i Vojislav Koštunica, a prije njih Zoran Đinđić u paru s Koštunicom. Avantura čelnika Stranke slobode i pravde i Novog DSS-a svom je kraju krenula  kad su pokušali svim članicama koalicije Srbija protiv nasilja (SPN) nametnuti bojkot ponovljenih beogradskih gradskih izbora.

Većini članica koalicije SPN bojkot izbora i inače je bio sporan jer im je njegovo najavljivanje prije svega služilo kao pritisak na vladajuće naprednjake da prihvate njihove zahtjeve da se ponovljeni izbori u Beogradu održe 2. lipnja, da se istoga dana održe i svi preostali lokalni izbori u Srbiji, da se formira međustranačka komisija za reviziju biračkih spiskova u proširenom sastavu s predstavnicima civilnog društva, da se u javnim glasilima osigura ravnopravan tretman svih izbornih listi te da se biračima koji su unatrag šest mjeseci do godinu dana promijenili prebivalište zabrani glasanje u općinama i gradovima u koje su se preselili.

Odmah nakon što je naprednjačka vlast počela redom prihvaćati opozicijske zahtjeve u SPN-u je počeo rasti otpor prema Đilasovom i Jovanovićevom jogunastom zagovaranju bojkota. Đilasova Stranka slobode i pravde i Jovanovićev Novi DSS u sklapanje novog političkog saveza krenuli su ubrzo nakon izvanrednih prosinačkih parlamentarnih, vojvođanskih, beogradskih gradskih i djelomičnih lokalnih izbora na kojima su kao predvodnici opozicijskih koalicija Srbija protiv nasilja i NADA ostvarile više nego dobar rezultat, ali ipak nisu uspjeli ostvariti primarni cilj – smjeniti vlast Vučićevih naprednjaka na svim tim razinama vlasti. Najbliže su bili u Beogradu u kojem nisu pobijedili kao što su očekivali, ali su tijesnim porazom ipak onemogućili i SNS-u da formira komotnu gradsku većinu.

Brojne stranke i grupe građana zauzele su startne pozicije za izbore jer bi bojkot izbora značio kraj njihovog djelovanja. Od takvog kraja svojih političkih ambicija nisu daleko ni Dragan Đilas i Miloš Jovanović ako ustraju biti bojkot-vođe kako bi osvojili vrh opozicije, a potom i vlasti u Srbiji. Bojkota su se mahnito latili, od njega će izgleda i stradati

Na poticaj građanske inicijative ProGlas, koju je kao podršku koaliciji Srbija protiv nasilja osnovala skupina uglednih lijevo-liberalnih javnih ličnosti, a prošle jeseni joj se pridružili desno-konzervativni uglednici koji su stali iza Novog DSS-a i njegove koalicije NADA, Đilas i Jovanović su se prihvatili sličnog posla – predizborno ujediniti koalicije koje su predvodili i zajedno izaći na ponovljene beogradske izbore. Kao ljepilo za spajanje lijevo-liberalnih stranaka SNP-a i desnih konzervativaca iz NADA-e trebao im je poslužiti bojkot izbora i niz zahtjeva koje su izručili vladajućim naprednjacima očekujući da će ih ovi uglavnom odbaciti i izazvati masovni revolt opozicijskih birača. No ono što je uspjelo ProGlasu koji je kao debatni klub pojedinaca oko sebe okupio zagovornike čitavog spektra ideološko-političkih ideja nije se primilo u koaliciji Srbija protiv nasilja jer su u njoj bile i stranke čije su politike nespojive s politikama koje zagovara konzervativna desnica okupljena u koaliciji NADA. Njima rušenje Vučićeve vlasti nije bio dovoljan razlog da progutaju savez sa strankama koje su im ideološko-politički u mnogočemu dalje i od Srpske napredne stranke. Osim toga, Đilasovo soliranje u sklapanju savezništva s Jovanovićevim Novim DSS-om i pokušaj da u tandemu s njim kroji sudbinu svih članica Srbije protiv nasilja izazvalo je revolt u vodstvima prije svega Zeleno-lijevog fronta, a potom i u Narodnom pokretu Srbija, Pokretu slobodnih građana, Ekološkom ustanku, Novom licu Srbije te na kraju i u Demokratskoj stranci. Sukob je kulminirao nakon što je naprednjačka vlast prihvatila i opozicijski zahtjev da se i preostalih 88 lokalnih izbora održi istoga dana kad i ponovljeni beogradski izbori, a Đilas i Jovanović nastavili inzistirati na izbornom bojkotu i zahtjevu da se svi ti izbore održe ujesen.

Šest od devet članica Srbije protiv nasilja reklo je ne Đilas-Jovanovićevom bojkotu izbora i odlučile su izaći na beogradske i sve preostale lokalne izbore kao koalicija "Biram borbu". Uz Đilasov SSP ostali su Ponoševo Srce i Zelenovićeva koalicija Zajedno, čiji je pak beogradski ogranak odlučio samostalno izaći na izbore. I koalicija NADA (Novi DSS i POKS) potvrdili su da na beogradske izbore neće ići. Bojkot izbora, međutim, ne mogu provariti ni sve općinske i gradske organizacije Đilasove Stranke slobode i pravde, pa novosadska i niška organizacija najavljuju da će vjerojatno sudjelovati na izborima u svojim gradovima, same ili kao dio koalicije "Biram borbu". Koalicija NADA prepustit će svojim općinskim i gradskim ograncima da sami odluče hoće li izaći na izbore, ali će im preporučiti da ih bojkotiraju.

Ne mireći se s raspadom koalicije Srbija protiv nasilja, Dragan Đilas je u parlamentarnoj raspravi upro prstom u novonastalu koaliciju "Biram borbu", upitavši njezine lidere kako će "pogledati u oči" uglednicima iz ProGlasa, potvrdivši da su mu oni važniji od stotine tisuća birača koji su glasali za stranke koalicije koju je neformalno predvodio, a namjeravao je uz podršku ProGlasa i formalno preuzeti njezino vodstvo zajedno s konzervativcem Milošem Jovanovićem. Činjenica da je Đilas i nakon što se na unutarkoalicijskom formalnom izjašnjavanju uvjerio da je većina članica koalicije SNP-a protiv bojkota izbora nastavio pozivati birače da ne izlaze na izbore sugerira zaključak da još uvijek nije odustao od pokušaja da se zajedno s Jovanovićem nametne kao duopol neupitnih lidera opozicije.

Đilasa zasad, barem javno, ne brine što mu i pojedine lokalne i gradske organizacije SSP-a diskretno otkazuju poslušnost najavljujući da će izaći na izbore u svojim sredinama. Još uvijek je zaokupljen bojkotom beogradskih izbora i vjerojatno uvjeren da će uspjeti bitno smanjiti izlaznost birača u Beogradu kao dokaz da "politički patuljci" koji su mu okrenuli leđa i odlučili "birati borbu" pojma nemaju što njihovi birači žele. Analitičari pritom procjenjuju da bi na ponovljenim beogradskim izborima izlaznost doista mogla biti manja, što zbog zamora birača od učestalih izbora, ali i  zbog raspada koalicije Srbija protiv nasilja i konfuzije koja ga je pratila. 

Još uvijek je neizvjesno i hoće li Đilas i Jovanović organizirati kampanju u kojoj će birače pozivati da bojkotiraju izbore kako bi zadržali kakve-takve liderske pozicije u opoziciji, ili će se u zadnji čas pomiriti s time da su ostali kratkih rukava u pokušaju da budu novi tandem opozicijskih vođa. Ono što njima nije uspjelo, da u Beogradu formiraju novi širi savez opozicijskih lijevo-liberalnih i desno-konzervativnih stranka, kao odgovor na njihov pokušaj ostvarili su Vučićevi naprednjaci koji će na izbore izaći s izbornom listom koju su proširili s kandidatima Dačićevog SPS-a i desnim konzervativcima iz Zavetnika, nadajući se sinergijskom učinku koji će im ovaj put osigurati stabilnu većinu u beogradskom parlamentu.

Istovremo se roje i druge stranke koje najavljuju izlazak na beogradske i ostale lokalne izbore. Na izbore idu obje stranke nastale nakon raspada pokreta "Mi-Glas iz naroda", Narodna stranka, Ruska stranka, ’Ćale, ovo je za tebe", Grupa građana "1 od 5 miliona – Beogradski front”, a moguće i ekološki pokret "Kreni, promeni” i njezin lider Savo Manojlović koje bi na svojoj listi voljela vidjeti koalicija "Biram borbu”. U preostalih 88 lokalnih i gradskih sredina brojne stranke i grupe građana već su zauzele startne izborne pozicije, a među njima će se, već je izvjesno, naći i Đilasovi i Jovanovićevi ogranci, kao stranačke ili liste grupe građana jer bi bojkotiranjem izbora stavile točku na kraju svojeg dosadašnjeg djelovanja. Od takvog kraja svojih političkih ambicija nisu daleko ni Dragan Đilas i Miloš Jovanović ako ustraju biti bojkot-vođe kako bi osvojili vrh opozicije, a potom i vlasti u Srbiji. Bojkota su se mahnito latili, od njega će izgleda i stradati.