Novoizabrana predsjednica Narodne skupštine Srbije, Ana Brnabić, držeći se zakona kao pijan plota odlučila je da se ponovljeni izbori za Gradsku skupštinu Beograda održe 2. lipnja. Dvije opozicijske koalicije – Srbija protiv nasilja i NADA – koje su, nakon što je postalo jasno da će se izbori u Beogradu ponoviti, tražile da to bude na kraju zakonskog roka, upravo 2. lipnja, naknadno su ultimativno zatražile da se posebnim zakonom taj rok pomakne barem za mjesec dana, a još im je poželjnije bilo da se odgode do jeseni jer su se oporbenjaci dosjetili da bi se izbori za Gradsku skupštinu Beograda trebali održati istoga dana kad i izbori u 88 gradova i općina koji se moraju održati ove godine.
Istovremeno održavanje svih preostalih lokalnih izbora s ponovljenim izborima za Gradsku skupštinu Beograda opozicija obrazlaže tvrdnjom da će se tako smanjiti mogućnost nezakonite "migracije birača" iz srpske provincije u Beograd. Srbija protiv nasilja i NADA već skoro pola godine uvjeravaju srpsku i međunarodnu javnost da su na prosinačkim beogradskim izborima pokradeni jer je njihov relativni pobjednik Srpska napredna stranka nezakonitom "migracijom birača" iz unutrašnjosti i s Kosova i iz BiH na svoj izborni konto namaknula nekoliko desetaka tisuća glasova i tako ih spriječila da preuzmu vlast u Beogradu.
Pravdu zbog "izborne krađe" opozicija je prvo pokušala izboriti na ulici, pozivajući Beograđane na masovne prosvjede, a kad su se oni oglušili na njezine pozive, pomoć su potražili u Europskom i pojedinim nacionalnim parlamentima kako bi i međunarodnim pritiskom natjerali Ustavni sud Srbije da zbog "izborne krađe" ponište ne samo beogradske nego i parlamentarne izbore. Nakon što je, međutim, vladajući SNS odlučio da se izbori u Beogradu ponove, oporbenjaci su zaboravili na svoj zahtjev da se izbori ponove zbog "izborne krađe" i počeli licitirati s novim ultimatumima.
Izbori u Beogradu ponavljaju se zato što nijedna politička stranka i njihove koalicije nakon izvanrednih beogradskih izbora koji su održani u prosincu prošle godine nisu u zakonskom roku uspjele formirati većinu u gradskom parlamentu. Koaliciji Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije nedostajala su dva vijećnika za skupštinsku većinu, a opozicijskim koalicijama Srbija protiv nasilja i NADA šest vijećnika. I jednima i drugima većinu su mogli osigurati šest vijećnika pokreta "Mi – Glas iz naroda", ali su oni to odbili učiniti, odnosno naprednjaci su odustali od formiranja većine uz pomoć dvoje vijećnika "miovaca" koji su im se nudili nakon raskola u pokretu.
Postizbornu pat-poziciju u Beogradu SNS je u prvi mah namjeravao prekinuti održavanjem novih izbora u najkraćem zakonskom roku, krajem travnja ili početkom svibnja. No kompromisno je pristao da se održe početkom lipnja kako bi se dobilo više vremena za provedbu OESS-ovih preporuka za poboljšanje izbornih uvjeta i otklanjanje sumnji u izbornu krađu zbog navodnog masovnog nezakonitog upisivanja i brisanja birača u beogradski popis birača kako bi se u organizaciji SNS-a na dan izbora birači iz unutrašnjosti i susjednih država dovozili na glasanje u Beograd.
OESS-ovim preporukama, koalicije Srbija protiv nasilja i NADA, uz asistenciju građanske inicijative ProGlas, pridodali su i tri svoja zahtjeva: "1. Formiranje komisije koju bi činili predstavnici vlasti, opozicije i relevantne organizacije civilnog društva, a koja će imati izvršna ovlašćenja da vrši kontinuirani nadzor nad biračkim spiskom, stalnu kontrolu i reviziju biračkog spiska; 2. Da javni servis započne odgovorno i profesionalno izveštavanje i 3. Istovremeno održavanje svih lokalnih izbora u onim opštinama i gradovima gde nisu održani u decembru."
Već na prvom sastanku Kolegija svih parlamentarnih klubova koji je sazvala predsjednica Skupštine Ana Brnabić, jednoglasno su prihvaćena prva dva opozicijska zahtjeva, a treći su predstavnici parlamentarne većina odbili s obrazloženjem da nije u skladu s važećim zakonom. Istovremeno nisu pristali na opozicijski prijedlog da se donošenjem lex specialisa omogući istovremeno održavanje svih preostalih lokalnih izbora, odnosno održavanje beogradskih izbora mimo zakonskog roka. Predstavnici vladajućih nisu ustuknuli ni pred prijetnjom oporbenjaka da će "aktivno bojkotirati" izbore u Beogradu ako se ne održe istoga dana kad i svi preostali lokalni izbori u Srbiji. Odbijanje jednog od tri opozicijskih zahtjeva, jedan od njihovih lidera Miroslav Aleksić odmah je protumačio kao namjeru vladajućih da "i u narednom izbornom procesu nastave da rade ono što su radili – seljenje birača, pritisak na birače, kao i fantomski birači". Govoreći u ime koalicije Srbija protiv nasilja, Aleksić je poručio: "Mi želimo da izađemo na izbore, ali vlast je odabrala da na izbore ide bez opozicije. Ili ćemo imati izbore ili nećemo." Aleksić je pojasnio i da je opozicija u konačnici tražila da se posebnim zakonom skrate mandati vlastima u 88 općina i gradova kako bi se i u njima izbori održali kad i gradski izbori u Beogradu – 2 lipnja.
Ana Brnabić je pak poručila: "Ne želim da kao predsednica Skupštine prvi put u istoriji Srbije pravim nedemokratski presedan kojim mi kao Narodna skupština nekom ograničavamo mandat, mislim da je to duboko opasan presedan koji zadire u demokratske principe. Oko toga nisam spremna da razgovaram, ali sam dala alternativni predlog da danas do ponoći raspišem beogradske izbore za 2. jun. Pristali smo da pomerimo izbore u Beogradu za krajnji mogući zakonski rok, a da sve ostale izbore imamo istog datuma i da se razgovara da ti izbori, koji padaju u julu ili avgustu, budu u septembru ili oktobru." Srpska redakcija N1 televizije prenosi da je dodala "da smatra da je to konstruktivan, korektan predlog i da se nada da će to opozicija prihvatiti. Nažalost, oni su odmah odbili taj predlog, i rekli 'ili sva tri zahteva ili nijedan'". Brnabić je naglasila i da je opozicija "odbila eksplicitno da dalje radimo zajedno na punoj primeni ODIHR-ovih preporuka, pa čak i na primeni ova dva njihova zahteva, o nezavisnoj komisiji i medijima, koje je vlast u načelu prihvatila".
Ana Brnabić je gotovo usput ukazala i na nedosljednosti u zahtjevima opozicije. Opozicija je prvo tražila da se održavanje beogradskih izbora posebnim zakonom odgodi barem za mjesec dana jer sumnja da je moguće do početka lipnja realizirati OESS-ove preporuke za poboljšanje izbornih uvjeta, a potom je zatražila da se svi ostali lokalni izbori održe 2. lipnja kad i beogradski. Istovremeno održavanje svih lokalnih izbora pak traži kako bi se onemogućila "migracija birača" iz unutrašnjosti u Beograd, a Brnabić podsjeća da je opozicija tvrdila da su naprednjaci na beogradskim prosinačkim izborima pobijedili zato što su nezakonito na izbore dovezli 40 tisuća birača iz BiH i zato pita: "Pa, je l' treba da uskladimo izbore sa Republikom Srpskom, pa da imamo svi izbore u isto vreme?!"
Predsjednica parlamenta ipak je najavila da će opoziciju opet pozvati da nastave zajedno raditi na realizaciji OESS-ovih preporuka i njezina dva zahtjeva koje su i vladajući u načelu prihvatili. Opozicijske koalicije Srbija protiv nasilja i NADA ultimativnim zahtjevima, međutim, dovele su se u poziciju da dva mjeseca prije njihovog održavanja najprije moraju odlučiti hoće li ih doista bojkotirati, iako su bojkot u obje koalicije dosad gorljivije zagovarale uglavnom stranke koje samostalno ne prelazi izborni prag, dok su stožerne članice koalicija bile suzdržane ili se protivile bojkotu.
Prije četiri godine opozicijski bojkot izbora nije uspio, a bojkotiranje beogradskih izbora zato što se neće održati istovremeno kad i izbori u preostalih 88 općina i gradova u najmanju je ruku neozbiljno i neuvjerljivo. Zdravorazumski je, naime, zaključiti da održavanje izbora samo za Gradsku skupštinu Beograda omogućava i opoziciji da sve svoje resurse koncentrira i iskoristi za vođenje uspješne izborne kampanje i kontrolu svih faza izbornog procesa kako bi se izbori održali u slobodnim i fer uvjetima ili pak uvjerljivo dokazala eventualna izborna krađa. No i za srpsku opoziciju izgleda da vrijedi ono što je prije dvadesetak godina Ivo Sanader poručio opozicijskom SDP-u: "U nas se to kaže kad malo dijete ne zna hoće li piškit' ili kakit'. Nema jasne poruke biračima koji je to program i tko će ga voditi."
