Sve je u Srbiji na pragu jeseni polovično. Poznato je da će predsjednica (i) nove Vlade biti Ana Brnabić, a njezini potpredsjednici naprednjaci Miloš Vučević i Siniša Mali te lider socijalista Ivica Dačić, ali se još ne zna koliko će Vlada imati ministarstva i tko će biti njezini ministri. I najnoviji sukob s Prištinom oko osobnih dokumenata i registarskih tablica polovično je riješen: srpsko-kosovska granica i dalje će se prelaziti s istim dokumentima kao dosad, a rješenje za tablice svijećom će se tražiti još dva mjeseca. Vlast je otkazala održavanje EuroPridea u Beogradu, ali njegovi organizatori i zagovornici iz Europske unije i SAD-a tvrde da će se održati čak i ako ga vlasti službeno zabrane.

U Srbiji su ovu godinu obilježili predsjednički, parlamentarni i beogradski gradski izbori, ali već sada se zna da će mandat premijerke Brnabić umjesto četiri trajati dvije godine zbog čega se već najavljuje da će se za dvije godine održati i prijevremeni parlamentarni izbori zajedno s redovnim lokalnim izborima. Rusku agresiju na Ukrajinu Srbija je osudila, ali nije kao kandidatkinja za članstvo slijedila politiku Europske unije i uvela sankcije Rusiji. Za energetsku krizu čiji se vrhunac očekuje ove jeseni i zime, Srbija se priprema tako što pokušava ugovoriti uvoz energenata po povoljnijim cijenama i s ove i s one strane fronta globalnog energetskog rata koji bukti između Zapada i Rusije. Ruskog plina se ne odriče jer ga može dobavljati preko tursko-balkanskog toka, ali ostaje bez ruske nafte jer je ne može mimo Europske unije dopremiti do svojih rafinerija.

U razdoblju do održavanja ovogodišnjih velikih aprilskih izbora lijevo-liberalna opozicija i građanski pokreti periodično su pokušavali masovnim uličnim prosvjedima potkopati i urušiti vlast Vučićevih naprednjaka ili je makar natjerati na promjene sukladno prosvjedničkim zahtjevima. Nakon izbora isto to sada pokušava i konzervativno-proruska, pa i profašistička desnica. Prosvjede prije izbora podržali su s euroatlantske strane svijeta, a u Rusiju se upire prstom ne samo zbog podrške nego i zbog navodne umiješanosti u organiziranje postizbornih desničarskih prosvjeda.

Dan poslije najnovijeg desničarskog prosvjeda protiv održavanja beogradskog EuroPridea, u intervjuu Reutersu predsjednik Vučić izjavio je da je "Srbija pozornica za posrednički rat Istoka i Zapada". Britanska agencija navodi "da ova Vučićeva konstatacija dolazi dan nakon protesta u Beogradu protiv gej parade, apostrofirajući da su na tom protestu okupljeni nosili ruske zastave i postere ruskog predsednika Vladimira Putina. Srpski predsednik je rekao da ne može da kaže da je neko posredovao u ovom 'napadu', jer je bilo mnogo običnih ljudi na protestu, ali je dodao i da nema dilemu da se u Srbiji odvija posredni konflikt". Dalje od te konstatacije Vučić nije išao, tek je zaključio: "Pokušavamo da preživimo, sa što manje rana i ožiljaka koliko je to moguće".

Vučić je, međutim, za srpsku javnost o podjelama i sukobima koji Srbiju sada dijele i oko EuroPridea rekao i pokoju riječ više. Beogradski Blic prenosi da je "Vučić istakao da u eri socijalnih mreža i sukoba velikih sila preko naših leđa 'uvek strada normalna Srbija. Jedni će reći ako ne krenemo na Zapad isključivo i ne okrenemo se od Istoka odričemo se modernizma, napretka i ekonomskog blagostanja i da je to važno za Srbiju. Drugi će reći, ako ne vežemo svoj mali čamac uz veliki ruski brod – propala je Srbija i ne može da se odupremo satani. Ali, da li tu ima srpskog interesa', zapitao se Vučić."

Vučić kao da poručuje da je došlo vrijeme da se dvije naprednjačke frakcije raziđu, a on će se povući iz stranačkog života na predsjedničku funkciju i s te ih pozicije eventualno nastaviti miriti i usmjeravati

Vučić u duhu nacionalističkog romantizma koji se poput korone širi Europom i svijetom nakon rata u Ukrajini, izlaz za Srbiju iz "posredničkog rata Istoka i Zapada" na njezinom tlu vidi u formiranju "pokreta u centru, jedni malo desno, drugi malo levo, koji su za Srbiju i koji nemaju gazde u inostranstvu". Blic piše da Vučić pritom "napominje da ta borba neće biti laka, zato što se svi ti koji napadaju Srbiju zajedno bore protiv nezavisnosti Srbije, kao i da razume strance koji imaju tu svoj interes, ali da ne razume domaće političare i stranke koji se direktno bore protiv interesa Srbije", pa zaključuje: "Važno će zato biti da formiramo blok normalnosti i pristojnosti – Srpski blok. Ne mislim nacionalno, već i građanski i nacionalno i blok pristojnosti koji će da se suprostavi i jednima i drugima".

Vučićev je problem s formiranjem dva "pokreta u centru, jedni malo desno, drugi malo levo", odnosno "Srpskog bloka", to što i u stranci čiji je neupitni lider, Srpskoj naprednoj stranci, sve vrvi od podjela koje su Srbiju dovele u situaciju da bude poligon za "posrednički rat Istoka i Zapada". U Srpskoj naprednoj stranci upravo godinama egzistiraju dva "pokreta, jedan malo desno, drugi malo levo", a Vučić, dosad uspješno, balansira između njih. I Vladu sastavlja balansirajući između naprednjačkih "malo desnog i malo levog pokreta". Ana Brnabić i Siniša Mali su makar simbolički predstavnici "malo lijevo-liberalnog i prozapadno pokreta", a Miloš Vučević i Ivica Dačić "malo desnog konzervativnog i proruskog pokreta". Takvi će biti i svi ostali članovi buduće Vlade, kao što su bili i dosadašnji.

I Vučićeva Srpska napredna stranka zapravo je polovična. Stoga bi njegova inicijativa da se u srpskom stranačkom sustavu formiraju dva "pokreta, jedan malo desno, a drugi malo levo" mogla biti znak da se Vučić umorio od balansiranja između naprednjačke lijevo-liberalne prozapadne i desno-konzervativne proruske frakcije. Vučić kao da poručuje da je došlo vrijeme da se dvije naprednjačke frakcije raziđu i jedna krene ka "malo desnom", a druga ka "malo levom" pokretu, a on će se povući iz stranačkog života na predsjedničku funkciju i s te pozicije ih eventualno nastaviti miriti i usmjeravati.

Formiranje dva "pokreta, jednog malo desnog, a drugo malo levog", u sadašnjoj "polovičnoj" Srbiji zapravo je realno moguće jedino cijepanjem Srpske napredne stranke na otrpilike dva podjednaka dijela, jer nedavni predizborni pokušaja okupljanja lijevo-liberalnih i desno-konzervativnih stranaka ili su bili kratkog daha ili su u startu propali. Razmrvljenu srpsku ljevicu i desnicu u dogledno vrijeme oko sebe bi ponajprije mogle okupiti stranački osamostaljene lijevo-liberalna i desno-konzervativna naprednjačka frakcija, ali i one bi jako teško u tome uspjele. Pogotovo ako bi se nakon loma u SNS-u, poput ameba nastavile dalje dijeliti i usitnjavati kao što se to dogodilo, primjerice, s Tadićevom Demokratskom strankom koja je ne tako davno bila u sličnoj poziciji u kojoj je danas Vučićev SNS.