Srbija je u novoj trećoj Vladi Ane Brnabić zapravo dobila dvije vlade. Uvjetno rečeno državnu i ekspertsku vladu. Prvom će neposredno kormilariti predsjednik države Aleksandar Vučić, a drugom premijerka Ana Brnabić. U prvu su smještena klasična državna ministarstva (vanjski i unutarnji poslovi, obrana, pravosuđe i financije), a u drugoj sva ostala ministarstva koja upravljaju društvenim, tehničkim, komunalnim i informacijskim javnim službama.
U suštini i dosadašnja Vlada Ane Brnabić slično je funkcionirala, ali zbog rata u Ukrajini i pritiscima kojima je Srbija zbog njega izložena njezina dvoglavost bit će još izraženija. Vučićev "državni" dio vlade pokušat će i dalje voditi "politiku aktivne neutralnosti" u uvjetima u kojima je zbog ruske agresije na Ukrajinu sukob zapada i Rusije došao na rub otvorenog oružanog sukoba, a Srbija se zbog ekonomske ovisnosti o EU-u i energetske ovisnosti o Rusiji našla u procijepu između njih, ucjenjivački pritiskana da konačno odabere stranu kojoj će se i dušom i tijelom prikloniti. Pritisak je dodatno pojačan zahtjevima da Srbija što prije normalizira odnose s Prištinom i potpiše sveobuhvatni sporazum o statusa Kosova, ali i stavljanjem njezinih pristupnih pregovora s EU-om u korelaciju s uvođenjem sankcija Rusiji i prihvatanjem kosovske neovisnosti, gotovo neovisno o realizaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Srbija sklopila s EU-om 2013.
"Vlada eksperata" Ane Brnabić morat će se pak ponajprije uhvatiti ukoštac s energetskom krizom koju je rat u Ukrajini rasplamsao diljem Europe, ali i realizacijom brojnih planiranih i započetih projekata u energetici i rudarstvu, zdravstvu, obrazovanju, znanosti, privredi i poljoprivredi, cestovnoj i željezničkoj infrastrukturi, kulturi, telekomunikacijama, informiranju... Kako je pritom mandat premijerke Brnabić oročen na dvije godine, njezina treća vlada dodatno je segmentirana, a ministarski resori uglavnom organizirani oko pojedinih ključnih projekata koje moraju pokušati realizirati najkasnije do sredine 2024. Manji dio ministara nove Vlade, nastavit će trčati dugoprugaškim državnim predvođeni Vučićem stazama, a većina preostalih će, brojčano ojačani, na čelu s Anom Brnabić uglavnom morati trčati po kraćim sprinterskim stazama.
I kadrovski sastav nove Vlade Srbije odražava njezinu podjelu na "državni" i "ekspertski" dio, na političke maratonce i utrenirane sprintere već spremne da odmah izlete iz startnih blokova i što prije dođu do ciljeva koji su im zadani. U Vučićevoj ekipi državnih maratonaca selektirani su lider socijalista Ivica Dačić (vicepremijer i ministar vanjskih poslova), prokušani naprednjaci Siniša Mali (vicepremijer i ministar financija), Miloš Vučević (vicepremijer i ministar obrane) i Bratislav Gašić (ministar policije) te nestranačka Maja Popović, koja je i u prošloj Vladi vodila ministarstvo pravde i upravljala reformom pravosuđa.
Ekipa eksperata-sprintera djelomično je popunjena dosadašnjim uglavnom naprednjačkim ministrima, zatim kadrovima koalicijskih partnera SNS-a te brojnim nestranačkim stručnjacima koji iza sebe imaju uspješne profesionalne karijere. Nestranački stručnjaci uglavnom su dobili vreo krumpir u ruke. Žareći resori pripali su Dubravki Negre kao ministrici energetike i rudarstva i Tanji Miščević, novoj ministrici eurointegracija, jer rat u Ukrajini svakodnevno utječe i na procese kojima će one upravljati u Srbiji. Dubravka Negre iza sebe ima i uspješnu karijeru u Europskoj investicijskoj banci i iskustvo u realizaciji EIB-ovih energetskih, infrastrukturnih i drugih projekata na Balkanu, a Tanja Miščević sveučilišnu karijeru u području eurointegracija i iskustvo glavnog srpskog pregovarača u pregovorima o zaključenju Sporazuma o stabilizaciju i priključivanju s Europskom unijom. Nešto lakše nego njima trebalo bi biti novoj ministrici znanosti, tehnološkog razvoja i inovacija Jeleni Begović i ministrici zdravstva Danici Grujičić, jer moraju završiti već započete projekte u čiju su realizaciju i dosad bile uključene. U još povoljnijoj situaciji bit će novi ministar informiranja i telekomunikacija Mihailo Jovanović i ministar za javna ulaganja Marko Blagojević jer su se tim poslovima i dosad bavili kao šefovi državnih ureda, a sada će ih obavljati s ministarskih pozicija.
Tomislav Žigmanov (Foto: Davor Javorović/PIXSELL)
Ostatak premijerkine ekipe trčat će u kombiniranom sastavu naprednjačkih kadrova koji su i dosad obavljali ministarske i druge državne funkcije (ministrica kulture Maja Gojković, ministar unutarnje i vanjske trgovine Tomislav Momirović, ministrica poljoprivrede Jelena Tanasković, ministrica zaštite životne sredine Irena Vujović, ministar građevinarstva, prometa i infrastrukture Goran Vesić, ministar državne uprave i lokalne samouprave Aleksandar Martinović, ministar rada Nikola Selaković te ministrica za brigu o porodici i demografiji Darija Kisić), zatim dosadašnjih ministara iz SPS-a (ministar prosvjete Branko Ružić i ministar bez portfelja Novica Tončev) i njihovih novih ministara (ministar privrede Rade Basta i ministar bez portfelja Đorđe Miličević). SDP Rasima Ljajića zadržao je funkciju ministra turizma, ali na čelu s novim ministrom Huseinom Memićem. Ministar bez portfelja bit će i Edin Đerlek iz Stranka pravde i pomirenja. Kao novi koalicijski partner iz reda predstavnika nacionalnih manjina u Vladu kao ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog ulazi i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata iz Vojvodine Tomislav Žigmanov, a kao ministar sporta proslavljeni trener i selektor srpskih odbojkaša Zoran Gajić.
Kao i u proteklih desetak godina vlasti Vučićevih naprednjaka i njihovih koalicijskih partnera, i u trećoj Vladi Ane Brnabić neće biti skoro polovine ministara iz prethodne njezine vlade. Različiti su razlozi zašto su 12 dosadašnjih ministara otpali iz nove vlade. Jedan od razloga otkrio je Miloš Vučević desetak dana prije objavljivanja punog sastava nove vlade. Govoreći o budućoj vladi, Vučević je najavio da će "to biti vlada kontinuiteta u kontekstu politike koju vode predsednik Vučić i SNS kao većinski partner u Vladi. Mora i da ima novi volumen, energiju, sinergiju, da donese živost, a voleo bih da postoji jače zajedništvo u Vladi, s manje disonantnih tonova i individualnih 'smatranja i razmatranja' u odnosu na ono što predsednik i Skupština definišu kao politiku Vlade. Možete svoje mišljenje da iznesete na sednicama Vlade i državnih tela, ali je nepristojno da svaki drugi dan imamo ministra koji izađe sa svojim stavom, koji odstupa od onoga što predsednik ili premijerka kažu dan ranije. Kada se utvrde smernice, držite se toga, deo ste tima".
Mediji su odmah nakon Vučevićeve poruke konstatirali da su među bivšim ministrima najviše medijski solirali ministar policije Aleksandar Vulin i ministrica energetike Zorana Mihajlović, a zabilježili su i da su njih dvoje svoje izdvojene stavove i mišljenja dodatno radikalizirali kako se približavao krajnji rok za izbor nove vlade. Izvršni direktor CESID-a Bojan Klačar složio se s Vučevićem da su ministarska "iskakanja" itekako problematična: "Prvo, drugačiji stavovi ministara u odnosu na proklamovanu politiku vlade stvarali su komunikacijski šum i zbunjivali javnost. Postavljalo se pitanje šta je stav vlade? Drugo, radikalna odstupanja od vladine politike dovodile su do reakcija i iz regiona i iz Brisela. Recimo, strateška politika vlade je svih godina članstvo u EU-u, a imali smo nekoliko ministra koji su protiv EU-a".
Rezultat je poznat: Aleksandar Vulin i Zorana Mihajlović više neće imati priliku da kao ministri soliraju u javnosti i "stvaraju komunikacijski šum", a i novi članovi kabineta Ane Brnabić znaju kakva ih sudbina očekuje ako krenu njihovim stopama. Sudeći po tome, dvije vlade u jednoj, iako će s još većim brojem članova paralelno voziti na dva kolosijeka, u javnosti će ipak puhati u iste diple. Naravno, pod dirigentskom palicom predsjednika države Aleksandra Vučića, barem do sljedećih izbora.
