I dok sve više političara iz Europske unije diže ruke od Srbije zato što odbija uvesti sankcije Rusiji i uskladiti svoju s briselskom vanjskom politikom, njemačke i druge europske kompanije i dalje nastavljaju investirati u srpsku privredu. Vrijednost stranih direktnih investicija u srpsku ekonomiju već je koncem studenog dosegla iznos od 3,9 milijardi eura, oko 100 milijuna eura više nego prošle godine. Odmah nakon početka rata u Ukrajini malo tko je u Srbiji očekivao da će strani investitori u toj mjeri graditi i otvarati nove pogone i tvornice diljem Srbije. Reagirajući na rusku agresiju na Ukrajinu, strani investitori su u ožujku i travnju gotovo zaustavili realizaciju već započetih i novih investicija.

Nakon početnog šoka i neizvjesnosti kakve će posljedice na europsku i srpsku ekonomiju prouzročiti rat u Ukrajini i energetska kriza koju je izazvao, strane investicije u Srbiji počele su rasti i već na kraju prve polovine godine dosegle lanjsku razinu. I kad se činilo da rat u Ukrajini i odbijanje Srbije da uvede sankcije Rusiji neće barem u dogledno vrijeme zaustaviti priliv stranih investicija u njezinu ekonomiju, buknula je kriza na Kosovu koja također može odvratiti strane kompanije od investiranja u Srbiju.

Premijerka Ana Brnabić, govoreći sredinom prosinca na godišnjem skupu američkih investitora u Srbiju, bila je više nego jasna: "Aktuelna kriza na Kosovu svakako može da ugrozi sve, ne samo naš nivo investicija iz SAD-a, može da ugrozi sve ono za šta smo radili od 2013. godine. Nivo investicija, ukupnu stopu nezaposlenosti, rast plata i penzija. Ja sam rekla nekoliko puta, imamo toliko toga da izgubimo, ali je teško kada sa druge strane imate nekog ko nema ništa da izgubi." Zbog krize na sjeveru Kosova posebno su narasle tenzije između Srbije i Njemačke. Njemačka je prethodno prednjačila u pritiskanju Srbije da uvede sankcije Rusiji, a svoju je retoriku dodatno zaoštrila tražeći od kosovskih Srba da smjesta uklone barikade sa sjevernokosovskih cesta. Usto se obrušila i na zahtjev Srbije da joj KFOR poštujući UN-ovu rezoluciju 1244 omogući slanje do tisuću vojnika i policajaca u dijelove Kosova s većinskim srpskim stanovništvom.

Njemački ambasador u Prištini Jörn Rohde početkom ovoga tjedna posebno je razgnjevio Beograd. Rohde je od kosovskih Srba zatražio da najkasnije do Božića uklone barikade koje su podigli na sjeveru Kosova, a zahtjev Beograda da mu KFOR omogući povratak srpske vojske i policije na Kosovo nazvao je "apsurdnim i neprihvatljivim". U intervjuu kosovskoj televiziji KTV Rohde je bio precizan: "Kao što znate, moja ministrica je to jasno rekla, to je neprihvatljiv zahtev. Jednostavno rečeno, apsurdan zahtev. Imamo Rezoluciju 1244. Postoji nekoliko paragrafa koji su primenjeni u tadašnjoj situaciji. Za nas kao Nemačku i sve one zemlje koje su priznale nezavisno Kosovo, nezamislivo je da bismo u nezavisnoj zemlji uradili nešto protivno željama nezavisne zemlje. Stoga smatramo da je taj zahtev neprihvatljiv. To je naš jasan stav, to nije samo naš stav. Mislim da i SAD ima sličan stav."

Na Rohdeov zahtjev da se barikade uklone do Božića odmah je žučno reagirala Ana Brnabić. Agencija Fonet prenosi da je srpska premijerka njegovu izjavu ocijenila "nečuvenom" i "zabrinjavajućom". Upitala ga je: "Ambasadore, razjasnite: vaš Božić ili naš? Samo da znamo" te sarkastično dodala da je ambasador "zabrinut da li će Deda Mraz uspeti da prođe". Fonet piše da je Brnabić "poručila da su barikade tu zbog (uhapšenog bivšeg policajca, op.a.) Dejana Pantića i pitala ambasadora Rodea da li je svestan da Pantićeva porodica 11 dana nije razgovarala sa njim i da niko, uključujući Euleks, ne zna gde se on zapravo nalazi. Gde je to drugo moguće nego u Kurtijevom getu?" Naglasila je i da "Srbi na barikadama traže osnovna ljudska prava i vladavinu prava i pitala da li misli da Srbi više vole da budu na barikadama nego u svojim domovima tokom svoje slave ili Božića ili će ih isterati da bi imali miran i srećan Božić", a potom zaključila da su "Rohdeove izjave, osim ako nije loše interpretiran ili je imao moždani udar pred intervju, duboko zabrinjavajuće, jer se eksplicitno preti Srbima".

Na Rohdeovu izjavu slično je reagirao i predsjednik Aleksandar Vučić. Ocjenu da je izjava njemačkog ambasadora "opasna jer je pretnja srpskom narodu", Vučić je dosolio tvrdnjom da "Nemačka želi potpunu dominaciju na Balkanu" te da je "uvek znao da neko gura Kurtija u njegovoj neuravnoteženosti". Zaključno je poručio da "poverenje Srbije u Zapad više ne postoji, nakon izjave nekadašnje nemačke kancelarke Angele Merkel da su Sporazumi iz Minska doneti samo da bi se kupilo vreme Kijevu i izjave zvaničnika koji je njemu u lice rekao da Zapad neće da poštuje nijedan sporazum".

Najnovija epizoda u odnosima Srbije i Njemačke sugerira da su oni dovedeni do pucanja i to u godini kad njihovi ekonomski odnosi dostižu vrhunac. Njemačka je uvjerljivo najveći vanjskotrgovinski partner Srbije, njihova se robna razmjena približava iznosu od deset milijardi eura, a i njemačke kompanije uvjerljivo su najveći investitori u srpsku privredu i u njihovim tvornicama u Srbiji radi oko 78 tisuća zaposlenih. Prema podacima Narodne banke Srbije u razdoblju od 2010. do drugog tromjesečja ove godine vrijednost stranih investicija iz Europske unije u Srbiju bila je 19,2 milijarde eura, a najviše su uložile njemačke kompanije. Daleko iza europskih su kineske investicije s 3,2 milijarde, zatim ruske s 2,5 milijarde te američke u vrijednosti od 733 milijuna eura.

U prvoj polovini ove godine, međutim, u Srbiju su najviše investirale kineske kompanije (491,5 milijuna eura), zatim kompanije iz Europske unije (401 milijun eura), SAD-a 56,7 milijuna eura i Rusije 30,4 milijuna eura. Njemačke i druge europske kompanije očito su najopreznije reagirale na početak rata u Ukrajini i privremeno zaustavile svoja ulaganja u Srbiju, ali su ih u drugoj polovini godine intenzivirale i vjerojatno će vrijediti više od polovine sadašnje ukupne vrijednosti od 3,9 milijardi eura. Ove jeseni su, naime, u Srbiji otvorile ili započele izgradnju novih tvornica njemačke kompanije Gruner, MTU, Koepfer, IGB Automotive, ZF, Continental, Nidek, Bizerba, Bosch... Predsjednik Vučić nedavno je objavio da srpske vlasti trenutačno pregovaraju s 87 potencijalnih investitora o realizaciji njihovih investicijskih projekata vrijednih 8,8 milijardi eura, čijom bi se realizacijom otvorilo novih 36 tisuća radnih mjesta.

Predsjednik Privredne komore Srbije Marko Čadež pak kaže da je među dvadesetak stranih kompanija koje će do proljeća sljedeće godine otvoriti svoje tvornice u Srbiji, najviše njih iz Njemačke. Iako su među strane investitore u Srbiji počele stizati i druge neeuropske (najnoviji su japanski Toyo Tire s investicijom vrijednom 382 milijuna eura i američki IBM i Rivian), ulaganja europskih kompanija i dalje čine preko 50 posto ukupnih stranih investicija. Predvode ih njemačke kompanije, ali nakon zaoštravanja srpsko-njemačkih političkih odnosa zbog rata u Ukrajini i krize na Kosovu, pitanje je hoće li tako i ostati. Srpske vlasti uzdaju se u ovogodišnja rekordna ulaganja stranih kompanija, pa i onih iz Njemačke, jer im sugeriraju da ekonomski interesi barem dosad nisu slijedili političke.

A i njemačka veleposlanica u Srbiji Anke Konrad i ovih dana u intervjuu Tanjugu tvrdi da je "interesovanje nemačkih kompanija za ulaganje u Srbiju i dalje veliko, kompanije same donose odluku o tome gde će investirati, prema najpovoljnijim uslovima za ulaganja i vlada na to ne utiče". Na pitanje hoće li se to promijeniti zbog sve lošijih srpsko-njemačkih političkih odnosa, veleposlanica Konrad odgovora da joj "nije poznato da postoji namera za uvođenjem sankcija Srbiji, tako da se to pitanje ne postavlja". Dok se ne postavi, izgleda da će politika i dalje ići drumom, a ekonomija nekom svojom šumom.