Lički ugostitelj Željko Orešković Macola postao je nedavno vijest jer ga je jedan dnevni list nazvao velikanom nakon što je otkriveno da je u svom privatnom hotelu i drvenim kućama za odmor na području Korenice smjestio čak 250 izbjegličkih obitelji iz Ukrajine, odnosno ukupno 330 ljudi, uglavnom žena i djece. Umjesto laskanja, ne bi se bilo suvišno zapitati kriju li se iza Macoline filantropije možda i pronicljiva tržišna logika i dobar poslovni potez. Jer tek što su kreveti priređeni, gazda je pojedince promptno zaposlio u kuhinji vlastitog restorana. Iako nam dosjetka da je time začeta lička verzija ukrajinskog boršča može biti simpatična, intrigira nešto drugo: jesu li i koliku plaću ukrajinske kuharice ugovorile s novim poslodavcem? No takvo je pitanje izostalo, a Orešković je novinarima tek kazao da subvenciju od države za smještaj tih ljudi zasad ne prima niti, kako je dodao, o tome razmišlja. S naglaskom na – zasad. Portal Telegram lani je dokumentirao da je Orešković na natječaju Ministarstva unutarnjih poslova dobio 5,7 milijuna kuna za smještaj i prehranu graničnih policajaca u Korenici. Riječ je o novcu koji je EU još 2019. namijenila za čuvanje granica od ljudi koji iz zemalja Bliskog istoka već godinama također bježe od rata, pa na temelju toga nije teško zaključiti da naš junak već ima iskustvo neposredne dobiti vezano uz izbjegličku krizu.

Vlada je 23. ožujka donijela Odluku o financiranju troškova za stambeno zbrinjavanje raseljenih osoba iz Ukrajine u pojedinačnom smještaju. Njome se propisuje da će se vlasnicima stambenih jedinica, koji su ih ustupili na korištenje raseljenim osobama iz Ukrajine, podmirivati troškovi korištenja tih jedinica temeljem sklopljenih ugovora o najmu s Ravnateljstvom civilne zaštite. Država pritom za samce izdvaja 50 kuna po danu, a za više osoba iznosi su sljedeći: za jednog člana 40 kuna dnevno, za drugog 30, za trećeg 20, a za četvrtog i svakog sljedećeg člana po 10 kuna dnevno. Najviši iznos troškova za korištenje jedne stambene jedinice je 3.600 kuna mjesečno. Dovitljivi iznajmljivač tako može uprihoditi lijepu svotu, a k tome imati pri ruci nemjerljivu poslovnu korist od nekog stanara ili čitave "udomljene" obitelji. Oprimjerimo to slučajem iz Facebook grupe "SOS Ukrajina", koja broji preko 30 tisuća članova i u kojoj mnogi nastoje nesebično pomoći pri pronalasku smještaja izbjeglicama ili ga sami nude, dok poslodavci za izbjeglice oglašavaju radna mjesta, a u kojoj se potkrao i oglas kojim se izričito nudi smještaj liječniku ili liječnici izbjegloj iz Ukrajine...

Važno je omogućiti zapošljavanje u skladu sa stečenim kvalifikacijama i osigurati sustav provjere prethodnih kompetencija kako bi se ljudima omogućilo da rade poslove za koje su kvalificirani, a ne one pomoćne i često jako potplaćene – kaže Dinka Čorkalo Biruški

Iz službe za odnose s javnošću Ministarstva unutarnjih poslova na naš su upit u utorak odgovorili da je Ravnateljstvo civilne zaštite do sada zaprimilo 319 ponuda za ustupanje stambene jedinice na korištenje raseljenim osobama iz Ukrajine, pri čemu slijedi provjera dostavljene dokumentacije u svrhu pokretanja procesa potpisivanja ugovora i smještanja obitelji iz Ukrajine u stambenu jedinicu. MUP-u i pripadajućem Ravnateljstvu civilne zaštite postavili smo također pitanje je li Željko Orešković Macola, kao medijski eksponirani filantrop, zatražio naknadu troškova najma i režija i o kolikom iznosu se radi, no odgovor na to nismo dobili.

U Hrvatsku je do trenutka zaključenja ovog teksta u srijedu prijepodne pristiglo gotovo 14 tisuća ukrajinskih izbjeglica: među njima je 86 posto žena i djece, od kojih se 12 tisuća nalazi u pojedinačnom smještaju. Desnica je kod nas još prije nekoliko godina sanjala o građanima Ukrajine kao poželjnoj radnoj snazi, za razliku od Pakistanaca, Iranaca ili Sirijaca, a sada nam stižu tisuće ukrajinskih izbjeglica. Nedavno je i Anđelko Milardović, znanstveni savjetnik u zagrebačkom Institutu za migracije i narodnosti, rekao kako će "Europa profitirati od izbjeglica". "Europa u demografskom smislu stari, iščezava. Nedostaje joj radne snage, a sada će dobiti jeftinu radnu snagu", kazao je.

Ključna je u tom smislu činjenica da je Europska unija otvorila granice uvevši prvi put mehanizam privremene zaštite za raseljene osobe kako bi se one što brže integrirale u društva primateljica. Tako i kod nas svakodnevno viđamo svu silu nastojanja da se izbjeglicama iz Ukrajine što prije omogući "normalan" život: osim spomenutog državnog sufinanciranja stambenog smještaja, djeca se bez puno zavrzlama i poslovično rigidne birokracije upisuju u vrtiće, škole i na fakultete, gradovi su solidarni u pružanju besplatnog prijevoza, u vrlo kratkom roku pruženo je više od četiri tisuće usluga zdravstvene zaštite. Uz ove prijeko potrebne mjere, u nekim lokalnim zajednicama otvoreno ističu potrebu da raseljeni Ukrajinci postanu nova radna snaga. Da je riječ o win-win situaciji, jer bi primali plaću i u mirnoj atmosferi preživjeli do smirivanja ratnog stanja u njihovoj zemlji, smatraju u Udruzi ugostitelja Dubrovnika i Strukovnoj udruzi ugostitelja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Iz udruge Are You Syrious?, koja se specijalizirala za pružanje podrške i pomoći izbjeglicama, za Novosti ističu da je svaka kriza prilika za različite oblike oportunizma, kako pojedinaca, tako i državnih vlasti koji te situacije vide kao priliku za ostvarenje svojih interesa. To jako često rezultira eksploatacijom upravo onih čija se prava i interesi navodno štite. Osvrnuli su se i na slučaj spomenutog Oreškovića, za kojeg kažu da je licemjerno uzimati državni novac za smještaj graničnih policajaca koji prebijaju, muče i pokradaju izbjeglice na našim granicama. "Dakle, s jedne strane ta osoba izravno profitira i podržava sistem koji izbjeglice s neeuropskih prostora izlaže torturi, a potom druge izbjeglice zapošljava u kuhinji i proglašava se velikim humanitarcem. Nažalost, ljudi nemaju izbora i pristaju na ono što im se nudi, zbog očajne situacije u kojoj se nalaze. Izgledno je da ćemo postati svjedoci sve većeg broja priča u kojima su Ukrajinci zapravo jeftina radna snaga koja će zamijeniti sve veći broj iseljenih Hrvata", odgovorili su nam iz udruge Are You Syrious?

Dinka Čorkalo Biruški (Foto: Igor Kralj/PIXSELL)

Dinka Čorkalo Biruški, profesorica na Katedri za socijalnu psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, smatra kako je dobro da se dolazak ljudi u Hrvatsku promatra i kao prilika, ali ističe da to ponajprije mora biti prilika za izbjegle ljude: prilika da se sklone, stabiliziraju, ponovno uspostave osjećaj sigurnosti i počnu graditi svoj život ovdje, privremeni ili pak za dulje vrijeme.

- Brzo i učinkovito uključivanje u sustav obrazovanja, bilo da je riječ o vrtićima, školama ili fakultetima, bit će sigurno veliki izazov, ali i njihova temeljna i nasušna potreba. Jezična će barijera također biti izazov, ali je i činjenica da ukrajinski i hrvatski kao slavenski jezici dijele dovoljno sličnosti pa to Ukrajincima olakšava usvajanje hrvatskoga jezika. Pitanje zapošljavanja je svakako iznimno važan aspekt integracije i odlično je ako postoje stvarne prilike da tržište rada prihvati naše nove sugrađane. Pritom je jako važno omogućiti zapošljavanje u skladu sa stečenim kvalifikacijama i osigurati sustav provjere prethodnih kompetencija kako bi se ljudima omogućilo da rade poslove za koje su zaista kvalificirani, a ne pomoćne i često jako potplaćene poslove koje nitko drugi ne želi raditi. Za integraciju ljudi, ali i za njihovo mentalno zdravlje vrlo je važno da i zapošljavanjem potaknemo osjećaj samoefikasnosti i omogućimo im da se brinu o sebi i svojoj obitelji - ističe Čorkalo Biruški.

No ovih dana s pravom čujemo i glasove koji se pitaju jesu li za nas sve izbjeglice jednake. U čemu se razlikuje pristup izbjeglicama danas i onaj koji smo vidjeli prije nekoliko godina? Iz Are You Syrious? tvrde da se glavna razlika u pristupu očituje upravo u odgovoru europskih i nacionalnih vlasti: ni 2015. godine nije bilo prepreka za donošenje direktive o privremenoj zaštiti za ljude koji su dolazili s Bliskog istoka i iz Afrike, iz područja zahvaćenih ratom, no umjesto toga odgovor EU-a, koji je isprva bio humanitaran, kroz sekuritizacijski diskurs i kontrolu jezika brzo je i neutemeljeno problem izbjeglica iz tih područja definirao kao sigurnosno pitanje. Zbog takve promjene političkog stava Unije danas bilježimo nasilne pushbackove (ilegalna grupna protjerivanja) i kršenje konvencijama zajamčenih ljudskih prava izbjeglica iz neeuropskih zemalja. Ukratko, obratimo li pažnju isključivo na diskurzivni opis, lako je primijetiti da se izbjeglice iz Ukrajine opisuju kao "raseljene osobe", "ratni prognanici" i slično, dok su izbjeglice iz Libije, Sirije ili Afganistana "migranti" – percipirane kao osobe koje odlaze slobodnom voljom, a ne zbog rata i drugih ugroza. "Ono što proizlazi kao glavni razlog diskrepancije u odnosu prema jednima i drugima jest kulturno nasljeđe: Ukrajina je dio europskog kulturnog kruga, za razliku od Bliskog istoka koji je kroz povijesti Europi prvenstveno služio za kolonijalnu eksploataciju. Prostim jezikom, to je problem europskog kolonijalnog mentaliteta i rasizma koje je ova nova kriza potvrdila", naglašavaju iz spomenute udruge.

Podržimo li kao razumni i antiratno nastrojeni pojedinci svaki oblik pomoći izbjeglim Ukrajincima, ne možemo ipak ne primijetiti da korpus prava donesenih za Ukrajince u današnjoj Hrvatskoj ne uživaju ni svi njezini građani, posebno oni srpske nacionalnosti: primjerice ćirilica kojom se služe Srbi u Hrvatskoj (kao i određeni broj Hrvata) često se proglašava agresorskim pismom, a u pojedinim krajevima Srbima je onemogućeno konzumiranje Ustavom propisane dvojezičnosti i dvopismenosti, dok se na ukrajinsku ćirilicu mahom gleda sa simpatijama. Dok se ukrajinskim izbjeglicama pruža mogućnost brzog zapošljavanja, što je također pohvalno, Srbima u Hrvatskoj otežava se postizanje propisanih kvota zaposlenosti ovisno u njihovom udjelu u stanovništvu pojedinih lokalnih zajednica.

Profesorica Čorkalo Biruški kaže da je tome tako zato što je dinamika odnosa Hrvata i Srba u Hrvatskoj snažno i danas obilježena Domovinskim ratom, premda je već odrasla cijela jedna generacija mladih ljudi koji su imali pravo na drugačije odrastanje.

- I tu govorimo o pitanjima integracije, pri čemu se zacjeljivanje rana u odnosima Hrvata i Srba događalo gotovo hermetički zatvoreno unutar vlastitih zajednica, s malo ili nimalo premošćivanja, pružanja ruke, istinskog dijaloga i razumijevanja za patnju drugoga. To je veliki grijeh i propust naših politika – i većinske i manjinske – koje suštinski nisu integracijske. Navršava se 20 godina otkako smo usvojili Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina pa će, vjerujem, biti puno prilika za preispitivanje učinjenoga, propuštenih mogućnosti i naučenih lekcija - smatra Dinka Čorkalo Biruški.

Posebna je pak priča to što državotvorni demografi poput Stjepana Šterca računaju da bi aktualna migracija mogla potaknuti demografsku revitalizaciju zemlje te smatra kako je objektivna činjenica da se izbjeglice neće moći brzo vratiti. Čak i predstavnici ukrajinske zajednice u Hrvatskoj smatraju da bi dio raseljenih osoba mogao puno duže ostati u Hrvatskoj, prvenstveno zbog ratom uništene infrastrukture u domicilnoj zemlji.

Nadalje, otvoreno je pitanje na koji način će se i koliko dugo prava zajamčena direktivom o privremenoj zaštiti doista moći ostvarivati i koliko dugo će biti moguće financirati troškove za stambeno zbrinjavanje raseljenih osoba u pojedinačnom smještaju. U udruzi Are You Syrious? smatraju da, s obzirom na to da se radi o europskim izbjeglicama, nije izvjesno da će se situacija pogoršati do razine kakva postoji u odnosu prema bliskoistočnim izbjeglicama. Ipak, zaključuju, iskustvo nam pokazuje da je iluzorno vjerovati da bi se na temelju prvotne reakcije moglo zaključiti da će dobrodošlica, solidarnost i učinkovitost sustava te otvorenost Europljana prema izbjeglim ljudima, ovaj put iz Ukrajine, biti dugotrajne i bezrezervne.