Dolazak jeseni i zime u povratničkim krajevima svake godine ukazuje na loš socijalni položaj mnogih na tim područjima. To se često odražava na uslovima života jer mnogi stanuju u neadekvatnim kućama, pošto nisu uspjeli ishodovati obećanu obnovu. Odjel za socijalna i humanitarna pitanja Srpskog narodnog vijeća (SNV) koji u skladu sa svojim mogućnostima na razne načine pomaže brojnim domaćinstvima, iz ovih razloga je donirao građevinski materijal višečlanoj porodici Dragana Jovanića iz Matijevića kod Dvora. Materijal će iskoristiti kako bi uredili kuću, prije svega krov, koji je u lošem stanju i prokišnjava.

- Mi smo kao nekadašnje porodične zadruge jer u troetažnoj kući tlocrta osam sa devet metara žive tri generacije, Dragan i ja, naši sinovi Milan i Rade, svaki sa po ženom i dvoje djece. Jedan ima sina u prvom razredu i petogodišnjaka, a drugi djevojčicu od pet i dječaka od dvije godine - priča za Novosti Draganova žena Mira.

- Dragan sada ima 70 godina. On i ja živimo u najdonjoj etaži koja je kvadraturom manja od gornje dvije jer je kuća građena na strmini. Tu su soba i kuhinja - za mene i muža dovoljno. Jedan sin živi s porodicom na prvom katu, a drugi u potkrovlju. Kuća je u relativno dobrom stanju osim krova koji valja zamijeniti, staviti novi crijep i presložiti krovnu konstrukciju jer su grede u lošem stanju - priča Mira. U kuću u kojoj su živjeli prije rata i iz koje ih je istjerala Oluja, Jovanići su se vratili još 2000. godine.

- Devastiranu kuću doveli smo u red, ali je ostao problem krova. Javili smo se za obnovu i na nju čekamo preko deset godina; svi kažu da ćemo ju dobiti, samo da čekamo, ali dokle. Svake godine smo sve niže na listi, a obnovu dobivaju i oni kojih je po dvoje u kući. Dok mi čekamo, krov sve više prokišnjava. Kod sina ina u potkrovlju imamo oštećenja od vlage na plafonu, a tu žive mala djeca predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta koja imaju zdravstvene teškoće - kaže Mira.

- Mi bismo i ranije krenuli u obnovu, ali je problem što živimo od muževe penzije od 1.400 kuna. Ja ne dobivam ništa jer sam za penziju premlada, ali sinovi nešto zarađuju. Stariji Milan radi kao sportski trener u Bosanskom Novom, a Rade je električar i radi po Hrvatskoj - a ako može odlazi i u Njemačku. Svaki mjesec moramo platiti 1.500 kuna režija i drugih davanja, tako da pored svega što zarađujemo, ne možemo dići kredit. Zbog toga možemo samo zahvaliti SNV-u koji nam je donirao 300 crijepova te općini Dvor koja nam je dodijelila 2.000 kuna, za što smo također kupili crijepove. S obzirom da je površina krova 133 kvadrata, sada imamo polovinu crijepova. Zbog toga moramo čekati proljeće kako bi u međuvremenu nabavili još materijala - kaže Mira. No krov nije jedini problem koji muči Jovanoviće.

- Iako tu živimo preko 40 godina, svi smo po statusu stranci osim Rade, koji se nakon što je ispunio uslove za privremeni i stalni boravak, morao odreći bosanskog državljanstva kako bi uzeo hrvatsko. Kako Milan radi u Novom, on to ne može, a i njihove žene imaju stalni ili privremeni boravak. Moramo plaćati zdravstveno osiguranje koje ne koristimo, osim za "ne daj Bože" prilike. Jedna od snaha nema državljanstvo i problem je to što bi svoju svjedodžbu laborantice morala nostrificirati, a čak i s tim bi bilo teško naći posao, tako da su one kod kuće s djecom. Dakle tolika davanja državi za ništa, a koliko smo novaca dali za sređivanje papira i obaveze, mogla sam sagraditi iz temelja još jednu takvu kuću - zaključuje Mira. Tatjana Dragičević iz SNV-a naglašava da onih kojima treba pomoć ima jako puno.

- Rezultati istraživanja u području siromaštva pokazuju da obitelji s troje i više djece, zajedno sa samačkim kućanstvima i jednoroditeljskim obiteljima, trpe natprosječan rizik od siromaštva. Nažalost, iznos socijalnih naknada, uključujući i dječji doplatak nije dovoljan za podmirenje svih osnovnih životnih potreba. Svakako da bi bez socijalnih transfera bilo još teže i da oni doprinose smanjenju društvene nejednakosti, ali socijalni transferi nisu dovoljno izdašni niti su jedini model koji može pomoći u izlasku iz siromaštva. Siromaštvo je veliki socijalni problem koje dovodi do višestrukih negativnih posljedica i zato zahtjeva cjeloviti pristup - suradnju različitih institucija te više volje i inovativnosti od donositelja političkih odluka - zaključuje Tatjana Dragičević.