U organizaciji Gonga u Zagrebu je u utorak, 26. rujna, održan okrugli stol pod nazivom „Prema inkluzivnoj demokraciji: spuštanje dobne granice za političko sudjelovanje na 16 godina“. Gong je ovaj skup organizirao kako bi potaknuo širu raspravu o spuštanju dobne granice za aktivno i pasivno biračko pravo u Hrvatskoj, a kao podloga za raspravu poslužila je studija koju je predstavio Berto Šalaj, profesor na Fakultetu političkih znanosti i predsjednik vijeća Gonga.
U toj organizaciji smatraju i da je uoči superizborne 2024. godine naročito važno doznati stavove političkih stranaka o glasanju od 16. godine života, zbog čega su na ovaj okrugli stol pozvali sve zastupničke klubove u Saboru. Pozivu su se odazvali predstavnici i predstavnice SDP-a, Socijaldemokrata, stranke Možemo!, Stranke s imenom i prezimenom i Radničke fronte, dok stranke desno od centra nisu prihvatile poziv za ovaj događaj.U uvodnom izlaganju Berto Šalaj objasnio je rezultate i zaključke istraživanja o potencijalnim implikacijama, preduvjetima za uvođenje takvog prava u Hrvatskoj, te pregledu aktualnog stanja u liberalnim demokracijama.
Šalaj je rekao da u tim državama tradicionalno dominira pravilo o pravu glasa s navršenih 18 godina, ali se od 1990-ih, a naročito u posljednjih 15 godina, pojavljuje sve više inicijativa za spuštanje dobne granice. Trenutno takva pravila u Evropi imaju Austrija, Malta i Grčka i to na svim razinama izbora, dok su Njemačka i Škotska to omogućile samo za neke izbore.
Drugi dio studije bavi se normativnim argumentima koji se pojavljuju u raspravi o ovoj temi, a prva skupina odnosi se na raširenu dilemu o tome jesu li mladi dovoljno politički kompetentni i hoće li biti pod prevelikim utjecajem roditelja prilikom glasanja.
Protivnici u tom smislu navode da postoji niz socioloških i politoloških istraživanja koja svjedoče o nižim razinama političkih znanja i interesa kod mladih nego kod ukupne populacije. Zagovornici na to odgovaraju da ta istraživanja nisu adekvatna jer najčešće ni ne obuhvaćaju tako mladu populaciju, te da znanje nije statična kategorija već se može mijenjati kroz obrazovanje.
U vezi teme koja se odnosi na posljedice ovakve odluke na stanje liberalne demokracije, protivnici tvrde da mladi neće izlaziti na izbore pa će ukupni postotak izlaznosti posljedično biti još niži, dok im zagovornici repliciraju da izborni odaziv sam po sebi nije cilj već je to porast broja onih koji općenito sudjeluju u politici.
Kao jednu od mogućih posljedica, rekao je Šalaj, protivnici često navode da bi to dovelo do toga da „svi glasaju za Pernara“, odnosno za „ekstremne opcije, bilo desne bilo lijeve“, no on smatra da taj problem treba rješavati na ustavnoj i zakonodavnoj razini odnosno zabraniti ekstremističkim strankama ulazak u političku arenu.
Šalaj je rekao i da se između 65 i 70 posto građana protivi spuštanju dobne granice, što vidi kao najveću prepreku uvođenju ove izmjene i smatra je ključnom ukoliko se želi postići redistribucija moći odnosno prevladavanje stanja u kojemu dominiraju politički interesi starijih osoba. Naveo je i paradoks da se mladi u Hrvatskoj sa 16 ili 17 godina mogu zaposliti i plaćati poreze ali ne i sudjelovati u odlukama kako će se ta sredstva distribuirati.
Isto tako, istraživanja provedena u Austriji, Njemačkoj, Škotskoj i Norveškoj pokazuju da nema razlike u političkim interesima i znanjima između osoba starih 16 i 17 godina i dvadesetogodišnjaka. Rekao je i da je u Austriji kod ove skupine dugoročni odaziv čak i veći nego kod godinu ili dvije starijih birača, što potvrđuje tezu da drugačije sociološke okolnosti dovode do većeg odaziva.
Zastupnica Radničke fronte Katarina Peović, kao i svi ostali predstavnici političkih stranaka koji su sudjelovali na skupu, rekla je da podržava ovu ideju budući da je RF stranka koja se zalaže za direktnu demokraciju i smatra da se kompetencije mogu stjecati isključivo participiranjem u političkim procesima. Osvrnula se i na navadu korištenja fraze „ekstremna ljevica i desnica“, rekavši da ljevica ne može biti ekstremna već samo radikalna, te da bi trebalo koristiti i izraz „ekstremni centar“ kako bi se njime označila ideologija koja zagovara štetne ideje kakve su brutalna privatizacija i deregulacija.
Nikola Baketa iz Instituta za društvena istraživanja napomenuo je kako se u prošlosti smatralo da ni žene i crnci nisu sposobni donositi racionalne odluke, dok njegovo istraživačko iskustvo svjedoči da 16-godišnjaci dobro razumiju političke procese i da su zainteresirani za probleme u svojoj zajednici.
Isto tako, ta istraživanja pokazuju i da samo 11 posto mladih smatra da su njihovi interesi dovoljno politički zastupljeni. Osvrćući se na temu glasanja za ekstremističke stranke, Baketa je rekao da istraživanja Instituta pokazuju da većina mladih podržava demokraciju kao oblik vladavine. ali su nezadovoljni njezinim deficitima. Većinom imaju umjerene političke stavove pa ih se 49 posto pozicionira na centar, 13 posto na lijevi a 11 posto na desni pol.
Robert Podolnjak s Pravnog fakulteta u Zagrebu i bivši zastupnik Mosta, koji je 2018. napisao prijedlog za izmjenu Ustava kako bi se ovo pravo omogućilo, rekao je kako postoji veći broj država koje su smanjile dobnu granicu za evropske nego za nacionalne izbore – uz Austriju, Maltu i Grčku tu su još Njemačka i Belgija - a učinile su to na inicijativu samog Evropskog parlamenta.
Podolnjak je naveo da Hrvatska ima jednu od najmanjih izlaznosti u Evropi, samo 45 posto, te da je na zadnjim izborima sudjelovalo čak 200 tisuća birača manje nego 2016. godine. To smatra situacijom koja zahtijeva osmišljavanje alternativnih oblika glasanja, poput dopisnog kakvo se provodi u Švicarskoj, gdje fizička birališta gotovo da više ni ne postoje.
Sara Sušanj iz Mreže mladih Hrvatske rekla je da mladi moraju sudjelovati u političkom odlučivanju zato što oni najduže žive s posljedicama političkih odluka koje se donose danas, te da je demokracija proces i da se nitko ne rađa kao aktivan građanin.
Vesna Nađ iz Socijaldemokrata govorila je, pak, o navikama generacije Z, pa zaključila da bi za njih bio idealno uvesti elektronsko glasanje, s čime se nije složio Nikola Baketa, koji smatra da se biračke navike stječu angažmanom i da je elektronsko glasanje podložnije manipulacijama od klasičnog.
Urša Raukar Gamulin iz stranke Možemo! govorila je o istraživačkoj studiji Vijeća Evrope koja je pokazala da se politička participacija mladih sve više očituje u nekonvencionalnim oblicima i da mladi pokazuju veću moć mobilizacije nego odrasli, primjerice kroz klimatski pokret Fridays for Future. Navela je i da je porast zelenih stranaka u nacionalnim parlamentima direktna posljedica masovnosti pokreta mladih protiv klimatskih promjena, te da je to utjecalo i na značajnije zelene politike kod drugih stranaka od centra lijevo. Kao i ostali sugovornici, i ona smatra da je paralelno sa spuštanjem granice za glasanje potrebno uvođenje građanskog obrazovanja u škole.
Govoreći o izbornom učinku ove mjere, Berto Šalaj rekao je da se radi o vrlo malim brojkama – nešto manje od 80 tisuća šesnaestogodišnjaka i sedamnaestogodišnjaka - što bi u postocima predstavljalo između dva i 2.5 posto biračkog tijela.
