Hrvatska je u međunarodnim odnosima relativno nebitna, velikim dijelom zahvaljujući samoskrivljenoj pogubljenosti, nezainteresiranosti za većinu tema mimo najbližeg susjedstva, disfunkcionalnoj diplomaciji, pa i činjenici da premijer Andrej Plenković državnu vanjsku politiku shvaća kao sredstvo ostvarivanja vlastitih ambicija.
Ipak, stavovi hrvatskih čelnika nisu nebitni, barem onom dijelu građana koji bi priželjkivali da zemlja postane imalo ozbiljniji faktor. Prvi korak na tom putu bilo bi okretanje promišljenijoj i dosljednijoj vanjskoj politici. U reakcijama na rat Izraela i Hamasa, Plenković je ponavljao dominantne zapadne stavove: snažno je osudio teroristički napad Hamasa nazvavši ga "šokantnim i neprihvatljivim", ustvrdio da Izrael ima pravo na sigurnost i samoobranu te dodao floskule o "pridržavanju normi humanitarnog i međunarodnog prava".
Zoran Milanović je, osim što je osudio Hamasov pokolj više od tisuću izraelskih civila, uz irskog premijera Lea Varadkara, jedan od rijetkih zapadnih političara na vlasti koji je otvoreno i primjereno kritizirao izraelsku osvetu
Do danas, pak, nismo doznali smatra li premijer jednako šokantnim i višestruko veći broj palestinskih civila koje je u bjesomučnom bombardiranju Gaze pobila izraelska vojska. Zoran Milanović je, pak, osim što je očekivano osudio Hamasov pokolj više od tisuću izraelskih civila, uz irskog premijera Lea Varadkara, jedan od rijetkih zapadnih političara na vlasti koji je otvoreno i primjereno kritizirao izraelsku osvetu. "Pravo na obranu ne uključuje pravo na osvetu i ubojstva civila", poručio je predsjednik države. Štoviše, premda je Milanović sklon falsificiranju povijesti Hrvatske, o ovom svjetskom problemu je neizravno, ali vrlo točno ustvrdio kako u negiranju prava Palestinaca na vlastitu državu barem dijelom leži i geneza posljednjih događaja – naime, to pravo Palestinaca je "odavno trebalo biti poštovano, pa ne bi bilo velikog dijela ovih nesreća i užasa koje gledamo".
Eurozastupnik SDP-a Fred Matić je također prije nekoliko dana korektno ustvrdio kako je Hrvatska trebala osuditi Hamas, "kao i odmazdu koju provodi Izrael". Što se parlamentarne desnice tiče, Mostov Nino Raspudić hvalio je i pozivao se na mišljenje Borisa Havela, politologa poznatog po ekstremno konzervativnim, homofobnim i protumigrantskim stavovima te krajnje pristranim proizraelskim stajalištima. Zastupnik Mosta usput je usporedio i Hamasove zločine sa zločinima mudžahedina nad Hrvatima Srednje Bosne, propustivši spomenuti da bi prilično prikladna usporedba bila i s HVO-ovim pokoljem u Ahmićima.
Njegovi stranački kolege Marin Miletić i Zvonimir Troskot otišli su u Izrael i obišli lokacije Hamasovog pokolja. Za razliku od Raspudića, koji je podsjetio na hrvatsko-muslimanski rat, Miletić je u palestinskim ekstremistima vidio srpske, pustopašno rekavši kako su Hamas i četnici "zvijeri istog oca – đavla". Nije propustio priliku za širenje paranoje od "stotina tisuća legalnih i ilegalnih migranata" u Europi, o kojima "sa sigurnošću možemo reći da su neki pripadnici terorističkih organizacija".
Sandra Benčić (Lovro Domitrović/PIXSELL)
Dio lijevo-progresivne javnosti je, međutim, uočio da je stranka Možemo! na Facebooku tek prilično šturo reagirala na bliskoistočna događanja. "Snažno osuđujemo oružani napad Hamasa na Izrael, ubojstva, zarobljavanje i ponižavanje nedužnih civila", stoji u prvoj reakciji. Uz to je rečeno tek kako je Hamasov napad korak ka "produbljivanju problema i sukoba" te je upućen poziv na prekid daljnjih sukoba "kako bi se izbjegla humanitarna katastrofa i daljnji ljudski gubici". Nekoliko dana potom stranka je ponovno osudila Hamasove napade, dodavši ipak kako je "nužno spriječiti kršenje međunarodnog prava i stradanje palestinskih civila, jer se ono također ne može opravdati" te kako je potrebno uložiti sve moguće napore "za sprečavanje humanitarne katastrofe te postizanje održivog mira i rješenja s dvije države". Sukoordinatorica Možemo! i premijerska kandidatkinja Sandra Benčić je dala i televizijsku izjavu u kojoj je bez ustezanja osudila bombardiranje civilnih ciljeva u Gazi. S jedne strane ove formulacije su direktnija kritika Izraela nego li su mnogi europski političari sa zelenog i lijevo-liberalnog spektra bili u stanju izustiti prošlih tjedana.
S druge se, međutim, od Možemo! ipak očekivalo više. Prije svega da svojim stavovima podsjeti ili informira javnost da se o Hamasovim surovim zločinima ipak ne može govoriti van konteksta brutalne 56-godišnje izraelske okupacije palestinskih područja, sustavnog državnog terora nad milijunima ljudi koji već i mainstream međunarodne organizacije angažirane u obrani ljudskih prava poput Human Rights Watcha i Amnesty Internationala službeno smatraju apartheidom. Terora u sklopu kojeg su izraelske snage – ne računajući ubijene od 7. listopada – od 2008. ubile tisuće palestinskih civila, od čega više od tisuću djece, a ranile više od sto tisuća.
Ukoliko EU i SAD ne inzistiraju na poštivanju humanitarnog i ratnog prava i ne spriječe kopnenu invaziju u kojoj bi poginule možda i desetine tisuća civila, očito je da živimo u svijetu u kojem jači slobodno gaze slabije, kaže Sandra Benčić
Od neslužbenih izvora unutar stranke se, inače, može doznati da njeni čelnici dobro razumiju važnost izraelske represije za aktualnu situaciju, pa se postavlja pitanje zbog čega se s tim stavovima ne "autaju" i u javnosti. Logično je zapitati se da li je riječ o oportunom taktiziranju s istinom i vlastitim uvjerenjima, a kako bi se izbjegle vjerojatne optužbe za antisemitizam koje se ovih dana koriste za diskreditaciju mnogih koji u zapadnim javnostima tvrde nešto drugo od dominantnog narativa.
- Namjerno smo u početku govorili samo o žrtvama, jer bi tada ulazak u povijesni kontekst mnogi interpretirali kao opravdanje za Hamasov barbarski pokolj, koji se ničim ne može opravdati. No uskoro sam izjavila da ti zločini ne mogu biti opravdanje za izraelsku osvetu i nove zločine, kao što su bombardiranje civilnih ciljeva u Gazi te opsada, koju su Ujedinjeni narodi i druge organizacije ocijenile kao protivnu međunarodnom i humanitarnom pravu. Europska unija i Sjedinjene države to trebaju zaustaviti, a potom pokrenuti pregovore koji bi rezultirali uspostavom palestinske države – kaže Benčić za Novosti.
Dodaje kako "zbog zločina iz doba NDH u Hrvatskoj vjerojatno postoji zazor od kritike Izraela, koju treba razlikovati od antisemitizma." Smatra da se on njenoj stranci ne može predbacivati, "jer se dosljedno borimo za sjećanje na sve žrtve. Važno je biti pažljiv i biti glas razuma, jer ima mnogo i antisemitizma i islamofobije". Na izravno pitanje slaže li se s tezom da su i izraelska represija i nasilje strukturni uzrok aktualne situacije, Benčić odgovara kako su oni "i uzrok i posljedica", odnosno, da je riječ "o isprepletenom krugu nasilja koji čine i izraelska sustavna represija i Hamasov terorizam. Činjenica je i da pojedine države poput Irana prijete Izraelu uništenjem, ali i da se ovo događa dok je u Izraelu na vlasti ekstremno desna vlada. O svemu tome treba govoriti". Što se aktualne izraelske odmazde tiče, ponovila je kako "Izrael ima pravo na obranu, ali ne tako da napada civilne ciljeve i pobije ljude u Gazi".
- Osuđujemo svaki napad koji za cilj ima ubijanje civila ili svjesno pristaje na to, što sada gledamo. Mislili smo da je Ukrajina zadnji čavao u lijesu međunarodnog pravnog poretka, koji se raspada barem još od Iraka. Ukoliko EU i SAD ne inzistiraju na poštivanju humanitarnog i ratnog prava i ne spriječe kopnenu invaziju u kojoj bi poginule možda i desetine tisuća civila, očito je da živimo u svijetu u kojem jači slobodno gaze slabije – nastavlja Benčić.
Danas se u Zagrebu na Trgu žrtava fašizma u 18 sati održava prosvjed Inicijative za slobodu Palestine u znak solidarnosti pod motom "Protiv rata! Protiv okupacije!". Inicijativa je u pozivu izričito naglasila da na događaju nema mjesta bilo kakvim porukama mržnje po nacionalnoj, vjerskoj ili rasnoj osnovi, eksplicitno spomenuvši antisemitizam. To, međutim, nije spriječilo paljenje represivnog denuncijantskog refleksa u "uglednom" konzervativcu Mati Mijiću, inače redovnom komentatoru u medijima koji u ovom društvu slove kao ugledni. "Kratak je put od simpatizera terorista do izvršitelja terorističkih napada, stoga vjerujem da će naše i savezničke službe pomno pratiti okupljanje i evidentirati svakog sudionika. Hrvatska kao zapadna država mora znati od koga joj prijeti opasnost!", huška na Twitteru ovaj opinion-maker. S obzirom da su posljednjih tjedana u više europskih zemalja zabranjivani propalestinski prosvjedi te da se u njihovim javnostima sustavno guši kritika Izraela, upitali smo Benčić podržava li današnji prosvjed.
- Svakako smo protiv gušenja propalestinskih prosvjeda jer pravo na javno okupljanje mora biti zajamčeno. Naravno, to ne znači da to pravo smije uključivati antisemtiske poruke i organizatori prosvjeda moraju uložiti posebne napore da ne daju prostor takvim pojedincima jer to samo pogoršava, a ne rješava problem. U tom smislu podržavamo veliku većinu zahtjeva najavljenog prosvjeda. Ali istovremeno bi i puno jasnije, što i pojedine palestinske opcije zagovaraju, uputili kritiku Hamasu jer je očito da ta politička opcija ne doprinosi rješenju problema – zaključuje ova političarka, dodavši kako su "u ovom trenutku radikalizirane političke opcije i na izraelskoj i na palestinskoj strani glavna prepreka miru".
I dok možemo tek izraziti nadu da će Možemo! ubuduće o izraelskoj represiji i okupaciji te svim ostalim nezgodnim pitanjima i bez poticaja progovarati hrabrije, Radnička fronta ima suprotan problem - onaj neopreza i nepromišljenosti. Ta stranka 11. listopada objavljuje vrlo opsežno priopćenje u kojem se uglavnom točno donose pozadinske činjenice o izraelskoj represiji i teroru, kolonizaciji i otimanju palestinske zemlje te blokadi Gaze, uspostavi apartheida i licemjerju zapada te hrvatske politike. Izjava se zalaže za uvođenje sankcija Izraelu po uzoru na druge zemlje koje krše međunarodno pravo, Vladi RH predlaže se i niz konkretnih koraka, a doznajemo i da RF kao rješenje sukoba preferira uspostavu socijalističke federacije.
Katarina Peović (Foto: Patrik Macek)
Bilo bi pohvalno što je RF jedina stranka u Hrvatskoj koja je svoj stav obrazložila detaljnim kontekstom izraelske represije kada, međutim, taj stav i priopćenje istovremeno ne bi patili od ozbiljnih suštinskih nedostataka, pa i apsurdnih formulacija. U izjavi povodom eksplozije nasilja koju je neposredno pokrenuo Hamas, nigdje se ne spominje da je islamistička paravojska poubijala više od tisuću civila, nego se neodređeno osuđuje "svaka upotreba oružja protiv civilnog stanovništva" i dodaje da će nasilje samo produbiti sukob. Štoviše, piše da su "ciljevi Hamasovih napada bili određeni strateški objekti na izraelskoj strani", premda je tada već danima bilo poznato da je izvršen masovni pokolj i da je jedan od glavnih ciljeva krvavog napada bio - muzički festival. Poznavajući važan rad vrlo marljive i jasno antinacionalistički opredijeljene zastupnice Radničke fronte Katarine Peović, može se pretpostaviti da se, između ostalog, radi i o nedostatku kadrovskih kapaciteta.
Ali i o određenoj - rekli smo - nepromišljenosti i jednostranosti, pa i nedostatku iskazanog suosjećanja. Inače ne bi prva reakcija na događaje bila daleko najvećim dijelom posvećena kritici Izraela, Hrvatske i zapada, dok je organizacija čija povelja sadrži i genocidne antisemitske konotacije doslovce jedva spomenuta. Da je riječ o širem problemu ljevice, pokazuje i to što je tekst izjave - doznajemo od Peović - usuglašen s parlamentarnim zastupnikom slovenske Levice, Matejem T. Vatovcem. Naime, u vrlo bitan kontekst događaja posljednjih tjedana ne spada samo izraelska okupacija, nego i odvratni i zločinački antisemitizam Hamasa, a on - rečeno je - uopće nije spomenut. Od šireg geopolitičkog konteksta spomenuta je samo negativna uloga zapada, ali ne i, primjerice, Irana. Osim toga, Hamas i te kako snosi suodgovornost za aktualne događaje u Gazi, a pri tom će pokolj izraelskih civila izvjesno iznimno otežati rješavanje palestinskog pitanja. Pozivajući se na opisane propuste, opskurni desni mediji napali su Radničku frontu, a priliku da Peović napadne zbog "stajanja na stranu Hamasa" je iskoristio i Mostov bombarder Nikola Grmoja. Te optužbe su neistinite i nepoštene, a lako je moguće da bi bile upućene sve da je RF o ovom pitanju komunucirao najbolje moguće. Međutim, navedenim nedostacima RF je sam otvorio bokove, a oni pri tom nisu usluga ni ljevici ni palestinskoj borbi za slobodu. Bez obzira na sankcije, rješenja na Bliskom istoku sigurno neće biti bez većeg iskazivanja empatije i prema izraelskim žrtvama te pridobijanju znatnog dijela izraelskog stanovništva za pravedno rješenje.
Vrlo smo jasno u priopćenju osudili napade na civile. Međutim, cilj je bio da upozorimo da Izrael prema Palestincima već godinama primjenjuje politiku apartheida, te da se i ovaj napad ne može gledati van tog konteksta, rekla je Katarina Peović
- Vrlo smo jasno u priopćenju osudili napade na civile. Međutim, cilj našeg priopćenja je bio da upozorimo da Izrael prema Palestincima već godinama primjenjuje politiku apartheida, te da se i ovaj napad ne može gledati van tog konteksta. Nemamo nikakvih simpatija za Hamas. Ono na što smo željeli upozoriti jest licemjeran odnos Zapada prema Palestini. EU i zapadne zemlje ne smiju pristati na to da se civile kolektivno kažnjava zbog terorističkog napada Hamasa. Također smo željeli upozoriti na nekritičnu hrvatsku politiku prema Državi Izrael – kaže Peović za Novosti.
Parlamentarna zastupnica smatra da je apsurdan svaki pokušaj da se toj stranci pripiše antisemitizam koji stranka oštro osuđuje. Peović napominje da RF vrlo često reagira na pro-ustaške stavove ekstremne desnice te da je "jedina politička stranka koja se svake godine na Bleiburgu suprotstavljala pro-ustaškim manifestacijama", dok su njeni članovi i članice "primali prijetnje i doživljavali napade pro-ustaških, antisemitskih radikala". Ističe i da su nužni prosvjedi poput zagrebačkog.
- Bez javne i glasne osude politikâ Države Izrael - kolektivnog kažnjavanja civila, bombardiranja Gaze, okupacije i blokade tog prostora, pri čemu je sada već četiri puta više palestinskih žrtava nego žrtava Hamasovog napada - broj mrtvih će se povećavati, a sukob se neće rješavati. Stoga podržavamo i sudjelovat ćemo u prosvjedu – zaključuje ona.
Sve u svemu, koliko god međunarodna politika nije ključan test za hrvatsku parlamentarnu ljevicu, njene reakcije na rat Hamasa i Izraela pokazuju da bi se ona ubuduće ipak trebala ozbiljnije posvetiti toj problematici. To prije svega važi za Možemo!, kao stranku s daleko većim kapacitetima i ambicijama, odnosno stranku od koje njeni birači i šira javnost očekuju da uskoro, lako moguće, bude u prilici sukreirati nacionalnu vanjsku politiku.
