Ime i djelo Odette Steiner, umjetnice koja je bila aktivna u Kulturno-umjetničkom odsjeku ZAVNOH-a, u užoj i široj javnosti ostali su uglavnom nepoznati. Budući da je na oslobođeni teritorij stigla 1944. i da arhivski podaci donose malo podataka o njezinom sudjelovanju na onodobnim izložbama, njezin umjetnički i aktivistički angažman ostao je nezabilježen. Kako to često biva, i tu se Francuskinju češće spominjalo u pričama o njezina dva, javnosti puno poznatija, supruga. Tako je ostala upamćena kao žena francuskog nadrealističkog slikara Andréa Massona i poslije Ive Steinera, kulturnog radnika i političara. Međutim, novija otkrića pokazuju da je njezin rad puno važniji od toga kako je se do sada pamtilo.
Tko je zapravo Odette Steiner? Odgovor na to pitanje već godinama nastoji pronaći kustos i istraživač Darko Šimičić, a svoja saznanja nedavno je predstavio na predavanju koje je uz trodnevnu pop-up izložbu njezinih radova održano u zagrebačkoj Galeriji Nova, u sklopu WHW-ovog projekta "Povijest umjetnosti i društva: Umjetničke ekologije". Šimičić je za Odette Steiner prvi put čuo 1980-ih, kada je istraživao rad Gorgone, umjetničke grupe koja je djelovala u Zagrebu između 1959. i 1965. godine. Tada je na nekim fotografijama uz članove Gorgone uočio nepoznatog muškarca. Saznao je da je to bio Ivo Steiner, a usput i da je njegova supruga bila Francuskinja koja je prethodno bila udana za poznatog nadrealističkog slikara Andréa Massona i koja je bila model za nekoliko fotografskih portreta što ih je snimio Man Ray. Njezinu fotografiju s drugim suprugom, Ivom Steinerom, Šimičić je našao i na duplerici časopisa P.S. Post scriptum koji je izdavao Josip Vaništa.
"O ženi umjetnici saznajem preko muževa jer o muževima se daleko više zna, daleko su poznatiji u društvu. Na više mjesta se spominje da je na nadrealističke sastanke dolazio André Masson sa suprugom, čak joj ni ime nisu spomenuli. To se na više mjesta u knjigama o nadrealizmu spominje", kazao je Šimičić, istaknuvši kako je cilj njegovog predavanja upravo da se Odetti Steiner vrati ime i prezime.
On je njezino ime zapamtio još 1980-ih, ali tada nije dublje istraživao njezin rad. No prije dvije godine situacija se, spletom okolnosti, promijenila. Šimičić pasionirano prati internetske aukcije i tako je naišao na jednu u Francuskoj, kojoj isprva nije pridavao veliku važnost. Međutim, ubrzo je uočio dva-tri crteža s potpisom Odette Steiner, a na jednom mu je posebno zapala za oko datacija "Šibenik, 1945". Svi su prikazivali pokidane žice i ruševine. Na aukciji je bilo još nekoliko sličnih, ali nepotpisanih crteža koji su predstavljeni kao djelo anonimnog umjetnika iz 20. stoljeća. No ključni rad na koji je naišao prikazivao je partizana s puškom i natpisom ZAVNOH. "Kada sam shvatio da osoba koja je, po svemu sudeći, autorica svih crteža ima veze sa ZAVNOH-om, krenuo sam dalje istraživati i otkrio puno zanimljivih detalja", rekao je Šimičić. Pretpostavlja se, naime, da je Odette prije dolaska u oslobođeni Zagreb boravila u Šibeniku i Dalmaciji jer pronađeni crteži iz tog razdoblja mahom prikazuju ratna razaranja dalmatinskih mjesta. Nakon tih zanimljivih saznanja, Šimičić je počeo istraživati njezin život i rad. Iako nije našao puno podataka o njoj, svaki mu je bio dragocjen i tjerao ga je dalje.
Odette Steiner: Negdje (2), 1944-1945., tuš na pauspapiru
Odette Steiner, djevojački Cabalé, rođena je u malom francuskom mjestu Céretu u Pirenejima, a zbog njegovog položaja i atraktivnosti često su ga posjećivali brojni umjetnici. André Masson je u Céret stigao 1919., a najčešći motiv na njegovim slikama bili su samostani i planine. U ljeto iste godine upoznao je Odette – uskoro su se vjenčali i dobili kćer Lily Masson, a svi crteži koje je Šimičić pronašao na internetskoj aukciji bili su upravo iz njezine ostavštine. Drugi muškarac u Odettinom životu bio je Ivo Steiner, koji je rođen u židovskoj trgovačkoj obitelji u Sisku. Steiner je studirao u Berlinu, Frankfurtu i Parizu, gdje je najvjerojatnije i upoznao svoju buduću suprugu. Kao Židov i ljevičar bio je u okupiranom Parizu u opasnosti te se pridružuje pokretu otpora. Zatim preko Portugala i Španjolske bježi u Alžir, a početkom 1944. dospijeva ponovno u Hrvatsku i priključuje se partizanima. Steiner je bio referent za umjetnost u ZAVNOH-u, a nakon završetka rata radio je u odjelu za kulturu i umjetnost Ministarstva prosvjete. Sačuvao je djela svog brata, rano preminulog slikara i grafičara Milana Steinera, a bio je blizak gorgonašima i Vaništi s kojim je javnosti predstavio bratovu umjetničku ostavštinu.
Darko Šimičić je prije gotovo deset godina od Vanište čuo kako je Ivo Steiner upoznao gorgonaše s radom Marcela Duchampa. Vaništa je naglasio da su sve što se ticalo radikalne umjetnosti tog Francuza saznali od Steinera. "To saznanje za mene je bilo vrlo važno jer sam znao da se Steiner, boraveći u Parizu 1930-ih godina, kretao u umjetničkim krugovima i da je bio jako upućen u umjetničke pravce toga vremena", rekao je Šimičić. Najviše podataka o Odetti Steiner saznao je pak iz pisma njezinog supruga Ive koji je podatke ispisao za poslijeratno Ministarstvo prosvjete u kojem je radio.
Iako nije poznato kako su se upoznali i kada su se vjenčali, Ivina i Odettina biografija i zajednički život poklapaju se s njegovim dolaskom u Jugoslaviju. Očigledno je da su oboje bili aktivni u umjetničkom odjelu ZAVNOH-a, premda se Odettino ime ne spominje ni u jednom dokumentu iz tog doba. Šimičić je njezino ime pronašao tek u katalogu iz 1945., kada je u oslobođenom Zagrebu postavljena izložba likovnih umjetnika partizana, no ona je u njemu naznačena kao "odsutna". Istražujući Arhiv za likovnu umjetnost HAZU-a, naišao je na njezino ime među izlagačima na prvoj izložbi tadašnjeg Udruženja likovnih umjetnika 1946. godine, na kojoj je izložila jedan pejzaž.
Nakon što je kupio sve Odettine slike na internetskoj aukciji, Šimičić je ponovno pregledao što se sve nudi jer se bojao da mu je nešto promaknulo. Ispostavilo se da se prodaju još dva nepotpisana crteža – odmah mu je bilo jasno da su njezini jer su se stilski podudarali s onima koje je već nabavio. Uočio je da jedan crtež i fotografije koje je dobio uz njih nose potpis Jean Odette. Šimičić tada počinje naslućivati da je Odette Steiner bila slikarica i da je svojevremeno izlagala i u Parizu. Iako nigdje drugdje nije pronašao ime Jean Odette, smatra da nije nemoguće da je to ona i da se tako potpisala jer se često događalo da umjetnice koriste muške pseudonime.
Budući da priča o toj intrigantnoj ženi nije ni približno završena, Šimičić vjeruje da će i drugi nastaviti tražiti odgovore na pitanja tko je Odette Cabalé, tko je Odette Masson, tko je Odette Steiner i tko je Jean Odette. Očigledno je da je ona bila puno više od supruge dvojice poznatih muškaraca i da je njezin rad, kao i rad mnogih žena, bio u sjeni puno primjetnijih muških doprinosa.
