Odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) donošene 1943. do 1945. godine bile su temeljene na odlukama AVNOJ-a (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije) i bitne za hrvatski državotvorni kontinuitet u jugoslavenskom okviru, rekao je povjesničar Ivo Goldstein na tribini koju je povodom 80. godišnjice Drugog zasjedanja ZAVNOH-a održana 12. oktobra u Novinarskom domu u Zagrebu u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA RH).

U osnovi ZAVNOH-a bila je ideja federalizma u okviru jugoslavenskog programa ravnopravnih naroda. Kako bi taj program na najjednostavniji način približio ljudima, Josip Broz Tito koji je bio na čelu NOB-a često je ponavljao parolu "bratstvo i jedinstvo" kojom su se partizani suprotstavljali ustaškim i četničkim šovinističkim programima za Hrvatsku i BiH, naglasio je Goldstein, ističući da se to prije svega vidjelo u nacionalnom sastavu jedinica u kojima su se Srbi, Hrvati i drugi narodi borili protiv okupatora i kvislinga.

- Velika oslobođena teritorija od sjeverozapadne Crne Gore do Bihaća i Tušilovića ujesen 1942. stvorila je uvjete za formiranje i Prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću. Na zasjedanju je izglasano da je temeljni zadatak AVNOJ-a izvojevanje konačnog oslobođenja svih jugoslavenskih naroda i stvaranje uslova za njihovu punu slobodu i ravnopravnost u oslobođenoj bratskoj zajednici. Odmah nakon tog zasjedanja vijećnici AVNOJ-a iz Hrvatske

preuzeli su inicijativu da do kraja januara 1943. sazovu osnivačku skupštinu ZAVNOH-a, ali su pripreme prekinute zbog 4. i 5. neprijateljske ofenzive. Dok su još trajale borbe na Sutjesci, prvo zasjedanje održano je 13. juna 1943. u Otočcu, ali je zbog straha od bombardiranja naredni dan nastavljeno na Plitvičkim jezerima.

- ZAVNOH je bio prvo zemaljsko antifašističko vijeće koje se organiziralo na budućem jugoslavenskom prostoru, pa je bio i obrazac koji su slijedila i druga antifašistička vijeća u budućim jugoslavenskim republikama. Formalno je preuzeo funkciju najvišeg političkog tijela NOP-a, analogno s funkcijom koju je preuzeo AVNOJ u Bihaću, ali je de facto obavljao i funkciju najvišeg organa hrvatskih vlasti, što je analogno onome za što će se AVNOJ proglasiti na zasjedanju u Jajcu - kazao je Goldstein.

Drugo zasjedanje ZAVNOH-a održano je u Plaškom od 12. do 15. oktobra i tada doneseni dokumenti anticipirali su odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu 29. novembra 1943. Osnovne teze svih referata i govora bile su zabrana povratka kralja i emigrantske vlade, što je nakon sporazuma Tito - Šubašić 1944. ublaženo, zalaganje za demokratsku republiku Jugoslaviju, te punu ravnopravnost svih jugoslavenskih naroda na temelju federativnog uređenja nove Jugoslavije.

Na Trećem zasjedanju u Topuskom 8. i 9. maja 1944. ZAVNOH je postao nosilac suvereniteta naroda i države Hrvatske, što je potvrđivanje odluka AVNOJ-a u Jajcu. I hrvatsko pitanje, ključni problem hrvatske i jugoslavenske politike između dva rata, našlo je svoje rješenje u okviru smjene sustava vlasti u Jugoslaviji. Krajem te godine ZAVNOH je povjerio Vladimiru Bakariću mandat za sastavljanje Narodne vlade Hrvatske, formirane u Splitu 14. aprila 1945. godine. Posljednje zasjedanje ZAVNOH-a održano je 24. i 25. jula 1945. u Zagrebu kad je promijenjen naziv u Narodni sabor Hrvatske i donijeta odluka o samoraspuštanju i izborima za Ustavotvorni sabor Hrvatske održanim 1946., zaključio je Goldstein.

Po riječima sveučilišnog profesora prava iz Rijeke Željka Bartulovića, djelovanje ZAVNOH-a i kasnije Sabora 40-ih godina dokaz su državnosti Hrvatske i prije 1991. ali i potvrda, istina ograničenog višestranačja. Na Prvom zasjedanju ZAVNOH je definiran kao političko predstavništvo, a značajna je njegova reakcija i odluka o priključenju Istre, Dalmacije i drugih krajeva Hrvatskoj nakon kapitulacije Italije, kao i ukidanje ugovora o ustupanju teritorija s Italijom, što je kasnije ugrađeno u odluke AVNOJ-a u Jajcu. U Plaškom je 1943. proširen stranački sastava ZAVNOH-a jer su u njemu i tri člana iz Samostalne demokratske stranke (SDS) kao stranke Srba i 15 članova iz HSS-a koji su prišli partizanima, za razliku od ostalih koji su prišli NDH, zagovarali politiku čekanja ili bili u emigraciji.

Na zasjedanju u Topuskom donose se odluke kojima se pridaje važnost ustavnih akata, a koje sadrže i temeljna prava naroda i građana. U odlukama su prvo izjednačeni hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj, kazao je Bartulović, citirajući proročanske riječi Vladimira Bakarića "da nema Jugoslavije, i Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji bili bi manjina".

Naglasio je osnivanje narodne vlade u Splitu kao važan akt državnosti, preseljenje ZAVNOH-a u Zagreb gdje na Četvrtom zasjedanju u julu 1945. naglašava državnost i tradiciju preimenovanjem u Narodni sabor Hrvatske. Slijede izbori za Ustavotvorni sabor 1946. na koji su pozvani svi koji su pobijedili na izborima 1938. a koji se nisu ogriješili o NOB, te donošenje Ustava NR Hrvatske u januaru 1947. rekao je Bartulović. Naglasio je da je Sabor proširen zastupnicima s područja koja su Hrvatskoj priključena Pariškim mirovnim ugovorom s Italijom 1947. Za njih su i ranije bila predviđena mjesta, mogli su istupati, ali nisu imali pravo glasa, rekao je.