Dok je ono Franjo Tuđman jednog po jednog odbacivao opozicijske kandidate za mjesto gradonačelnika Zagreba osvojeno regularnim izbornim rezultatom, činilo se da nikad ništa u istom gradu i zemlji neće nadmašiti tu razinu silničkog cinizma prema volji baze. No kao što će se pokazati i u mnogo drugih pitanja, gadno smo se prevarili. U međuvremenu se na istom supstratu razvilo puno novih tuđmančića, raznolikih intenzitetom i stilom, a s njima su stigle i dodatne forme iživljavanja.
Jednu od takvih manifestacija moći inaugurirao je Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu, naspram Filozofskog fakulteta i drugih sveučilišnih sastavnica koje mu nisu po guštu jer se opiru njegovu načinu upravljanja institucijom. Kao što je znano, danas na FF-u stoluje obnašatelj dužnosti dekana Miljenko Šimpraga, eksponent Borasov, namjesto grubo uklonjene dotadašnje dekanice Vesne Vlahović Štetić.
No i privremenom dekanu slijedi neka zamjena, pa sad Boras i njegova svita odigravaju kojekakve obavezne figure u proceduri čijim vas detaljima ovdje nećemo posebno gnjaviti. Tek najkraće: fakultet svako toliko predloži kandidatkinju ili kandidata, a sam rektor i Senat sveučilišta, sve po rektorovim notama, isti mu čas odsviraju postludij. Prvo je ljetos tako otpravljen Dragan Bagić, a zatim su jedno za drugim na isti način tretirani Renata Geld i Neven Jovanović.
Potonjih dvoje kandidata prekriženi su dan uoči slanja ovog izdanja u tisak, u glasanju obavljenom pomoću e-maila; protiv njih se u oba slučaja izjasnilo 48 senatora, dok je preostalih 20 većinom bilo suzdržano. I nema u tome nekakve vijesti jer se znalo da je Senat sveučilišta u glavnini zapravo nakupina poltrona vezanih karijernim i statusnim interesom čiju distribuciju nadziru Boras i njegovi najbliži suradnici.
Ipak, zapanjuje specifična dodana vrijednost na takav postupak, a koju također određuje sam rektor – on te kandidate najprije pozove na razgovor da im pruži nadu, e da bi se naknadno otkrilo kako ih je ustvari već bio otpisao, službeno! Štoviše, zagrebački rektor kao da namjerno ostavlja tragove o ranije tako odrađenom poslu, ne bi li žrtve bolje shvatile da su na razgovoru bile upravo radi jačanja kasnijeg efekta šoka.
Bagić je primljen na razgovor baš za vrijeme kojeg je, ispostavit će se laganom rekonstrukcijom, iz rektorata poslan dopis FF-u o smjeni čitave fakultetske uprave u kojoj je on tada bio prodekan. Geld je na razgovoru kod Damira Borasa bila 21. siječnja ove godine, te joj je rektor tada kazao da je njezin program dobar, iako ga treba još jednom pročitati. No fakultet je tek zatim dobio Borasovo negativno mišljenje o programima njezinu i Jovanovićevu, koje se predlaže Senatu za glasanje, a taj dokument datiran je s 15. siječnjem.
Borasova obrazloženja dadu se svesti na stajalište da kandidati nisu dobri zbog toga što se ne slažu s njegovim odnosom prema FF-u i što im programi imaju "opstruktivno aktivističku namjenu", ali i to je bilo očekivano. Nova kvaliteta u ovoj priči je evidentna rektorova manira iznurivanja protivnika koje ima funkciju potvrđivanja njegove svemoći i riješenosti na metode kakvih se pobrojane žrtve ne mogu ni dosjetiti.
Možda je posrijedi samo bizaran taktički moment, ali posve je jasno da ista gesta dvaput – nije slučajnost. Kao i to da je Boras u tome definitivno nadmašio Tuđmana koji Dražena Budišu, Gorana Granića, Jozu Radoša i Ivu Škrabala ipak nije do te mjere mrcvario.
