Kako komentirate to što će u devetom sazivu Sabora biti samo 19 zastupnica, odnosno 12,5 posto žena?
Po pitanju zastupljenosti žena u Saboru ovo je najlošiji saziv još od 1990-ih godina. Posebno brine to što već nekoliko izbornih ciklusa bilježimo veću zastupljenost žena na izbornim listama, a manji broj direktnih ženskih mandata. To zapravo znači da manje političke stranke, koje ne ulaze u parlament, otvaraju više prostora ženama, a da velike političke stranke i koalicije žene smatraju svojevrsnim rezervama. Naime, ako pogledamo dvije najveće stranke odnosno koalicije, žene su u donjem dijelu lista i svoju priliku dobivaju tek nakon što muškarci odu u Vladu. Vjerujem da će se to dogoditi i ovaj put i da će u konačnici udio žena u Saboru biti nešto viši od trenutnih 12,5 posto, ali je upitno hoće li preći 20 posto.
Na što ukazuje sve manji broj zastupnica?
Prije svega, da je to pitanje kojem političke stranke pristupaju deklarativno. Svi se zaklinju u ravnopravnost spolova i jednake šanse, ali u praksi ne čine ništa da do toga dođe, makar u brojčanom smislu. O suvislim rodno osviještenim politikama potpuno je izlišno govoriti, jer one ne postoje. U CESI-iju posljednjih deset godina izrađujemo analize političke participacije žena. Nažalost, već deset godina pišemo i iste preporuke, jer apsolutno se ništa ne mijenja, dapače, ide nagore.
Koliko je time pogođena ženska populacija?
Ženska prava ne ovise nužno o broju zastupnica već prije svega o politikama koje stranke provode. Kao što smo imale prilike vidjeti, ima žena koje će potpuno ‘hladno’ zastupati politike koje idu na štetu rodne ravnopravnosti, pa time i na štetu ženama. Pitanje političke participacije je načelno pitanje, gdje žena mora imati jednake izborne šanse kao i muškarac unutar određene političke opcije. Radi se o svojevrsnoj demokratskoj pravednosti gdje vlast proizlazi iz naroda, a narod čine i žene. No, zbog još uvijek dosta ukorijenjenih rodnih uloga, činjenica jest da će pojedine teme, kao što su na primjer predškolski odgoj i obrazovanje, vrlo vjerojatno biti manje zastupljene u političkoj raspravi ako iz nje izbacimo žene.
Kakve su sankcije za kršenje zakonske odredbe po kojoj na izbornim listama mora biti najmanje 40 posto žena?
Sankcije ne postoje, odnosno prema nekim tumačenjima još uvijek nismo dočekali taj treći izborni ciklus na kojem bi one stupile na snagu. Tek će sljedeći lokalni izbori 2017. biti treći redovni izborni ciklus jednih izbora na kojima će sankcije vrijediti. To barem proizlazi iz tumačenja odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova bivše Milanovićeve vlade. Sa zakonodavne strane jedina učinkovita mjera bio bi obavezni sistem zatvarača za izborne liste, ali to moraju pratiti politike koje će uistinu promicati rodnu ravnopravnost i omogućiti ženama da budu građanke i politički subjekt, a ne ih nerazumnim politikama majčinstva zatvarati u četiri zida.
