Ispalo je da sam dugo iščekivani album grupe The Cure po prvi put preslušao upravo pred kraj dana početkom kojeg je Donald Trump postao novi predsjednik Amerike. Ležao sam u hotelskoj sobi nasred Stockholma, Robert Smith pjevao je "This is the end of every song that we sing" i meni se činilo da slušam soundtrack filma o vremenu u kojem smo se zatekli.

Melankolična slutnja nadolazećeg kraja u Robertovom glasu savršeno se uklapala u atmosferu prolazećeg dana u kom su Šveđani djelovali potreseni kao Balkanci kada im nogometna reprezentacija ispadne iz daljnjeg takmičenja.

Neutješni, podsjetili su me na onaj stari vic u kojem Mujo u novinama pročita da je nastupila svjetska kriza pa tužno uzdahne "O, jadni Šveđani!". "Zašto baš Šveđani?" začudi se Suljo, a Mujo će: "Oni nisu navikli na krize."

Dok sam tog jutra neduhovitim balkanskim dosjetkama uzaludno pokušavao da utješim svog švedskog izdavača i prijatelja Pera, on mi je odbrusio "Lako vama, vi se imate čemu veseliti. Vi imate prvu damu!"

I najednom ni meni više nije bilo do smijeha. Od danas smo opet sunarodnjaci gospođe Trump, pomislio sam. I zapitao se što o nama govori činjenica da je netko od nas iz Slovenije bio spreman pobjeći čak u Donaldov zagrljaj.

Naravno da me većinu vremena uistinu zaboli što netko misli o Sloveniji i Slovencima, pa i o meni samome, ali nešto me toga dana naljutilo pa sam kasnije, dok sam sa Perom prolazio pored jednog od bezbroj plakata sa omotom albuma "Songs of a Lost World" grupe The Cure, zastao, uperio prstom u kamenu skulpturu na omotu i povikao svom prijatelju: "Ovo smo mi, a ne Melania Trump!"

I dok sam mu objašnjavao da je na omotu rad pokojnog slovenskog kipara Janeza Pirnata kojeg je Robert Smith upoznao u Dalmaciji, shvatio sam da me opsjeda klasični kompleks manje vrijednosti, da me poput mnogih pripadnika malih i nebitnih naroda mori što nas svijet poznaje po raznoraznim melanijama, umjesto po našim kiparima, filozofima, izumiteljima ili piscima.

Ali možda bi si to i oprostio da nisam već u narednom trenutku shvatio da ja, dok se sav normalan svijet bavi Donaldom Trumpom i razmišlja kako izbjeći kraj svijeta, razmišljam kako će netko vidjeti Sloveniju i Slovence pa samim tim možda i mene.

I shvatio sam, konačno, da je Mujo možda imao pravo, samo mu je razlog bio naopak. Šveđane svjetska kriza pogađa jer su oni dio svijeta, dok se malih jadnika poput nas taj veliki svijet i njegove krize jednostavno ne tiču.