U organizaciji Ureda studentskog pravobranitelja Sveučilišta u Rijeci u petak je organizirana on-line tribina o seksualnom uznemiravanju u akademskoj zajednici. Na njoj su sudjelovali Snježana Prijić-Samaržija, rektorica Sveučilišta u Rijeci, Dalida Rittossa, profesorica s katedre za kazneno pravo, Sanja Bojanić, predstojnica Centra za napredne studije Jugoistočne Europe, Nebojša Paunović, savjetnik iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova te Lorena Zec, psihologinja iz udruge SOS Rijeka.

Tribina je započela izlaganjem Dalide Rittossa o pravnoj definiciji i propisima kojima je uređeno spolno uznemiravanje u hrvatskom zakonodavstvu.

- Radi se o kompleksnoj pojavi koja je pravno regulirana - rekla je Rittossa te objasnila da je spolno uznemiravanje regulirano unutar kaznenog prava od 2013. godine i da podrazumijeva svako verbalno, neverbalno ili fizički neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Ritossa je navela kako gotovo identična formulacija stoji i u Zakonu o suzbijanju diskriminacije te u Zakonu o ravnopravnosti spolova, s tim da je u ta dva zakona propisana prekršajna sankcija.

- Kada govorimo o prekršaju u većini slučajeva radi se o novčanim kaznama pa tako počinitelj može biti kažnjen novčanom kaznom od 5.000 do 40.000 kuna - rekla je Rittossa. Kada je riječ o kaznenom gonjenju, žrtva mora biti u podređenom ili zavisnom položaju od počinitelja ili posebno ranjiva zbog bolesti, dobi ili invaliditeta.

Nakon pravnog objašnjena tretiranja spolnog uznemiravanja Sanja Bojanić je izložila društveni feministički aspekt problematike. Rekla je kako tragovi takvih uznemiravanja ostaju i kada zacijele rane. Dodala je i kako se u suvremenom društvu seksualno uznemiravanje ne tiče samo odnosa muškarac-žena, već i transrodnih osoba, koje zbog svojih spolnih ili seksualnih obilježja trpe nasilje.

- Tijekom zadnjih godina, posebice u 2019. godini, zamijećen je značajan porast pritužbi na spolno uznemiravanje - rekao je Nebojša Paunović, izloživši statistiku MUP-a o ovom pitanju. Kad je riječ o kaznenim djelima spolnog uznemiravanja, u 2017. godini bilo je 26 slučajeva, u 2018. godini 49, a u 2019. godini 59.

Statistika prekršajnih slučajeva, odnosno onih koji se odvijaju između kolega i kolegica istog radnog ranga, takve pritužbe u Uredu pravobraniteljice čine oko 30 posto svih pritužbi iz područja rada i zapošljavanja, odnosno od 20 do 50 pritužbi godišnje. I sve prijave su podnijele uglavnom žene.

- Pretpostavka je, naravno, da je ogromna siva brojka u ovom području - rekao je Paunović i naveo da za to postoje razni razlozi od straha od gubitka posla, nemanja podrške okoline jer se radi o rodno uvjetovanom prekršaju, manjku logističke pomoći i svjedoka.

Lorena Zec je objasnila kako se seksualno uznemiravanje odražava na pojedince.

- Seksualno uznemiravanje ostavlja psihičke posljedice. One mogu biti različite - od akutne reakcije na stres do razvoja PTSP-a, osjećaja nesigurnosti, straha anksioznosti i nekih depresivnih simptoma - rekla je Zec i dodala da, kada je riječ o seksualnom uznemiravanju na sveučilištima, može doći do razvijanja osjećaja nepovjerenja u okolinu i ljude s kojima se boravi na sveučilištu, odnosno socijalne anksioznosti. Te posljedice, objasnila je, jako utječu na produktivnost studentica i studenata.

- Studentice koje su bile izložene seksualnom uznemiravanju mogu pokazati smanjene sposobnosti koncentracije, probleme s učenjem, s pamćenjem i sa spavanjem koji dovode do teže organizacije vremena za učenje - rekla je Zec. Kod većine žrtava seksualnog nasilja, pa tako i seksualnog zlostavljanja, nastavila je Zec, redovno se javljaju osjećaji srama i krivnje.

Osim toga, naše tijelo reagira na stres i traumu, pogotovo ako su dugotrajni tako da posljedice nisu samo psihološke, već mogu biti i fizičke od glavobolja, gubitka ili dobivanja na težini do ozbiljnih problema kao što su poremećaji u krvnom tlaku i slično.

- Seksualno uznemiravanje nije samo u smislu da se radi „tek“ o dodiru ili neprimjerenom komentaru. Ako reagira na takav način, društvo pokazuje da ne prepoznaje problem, a onda ni žrtva ne može prepoznati zašto se osjeća loše i neće potražiti pomoć - upozorila je Zec.

- Uznemiravanje može biti prethodnica težem djelu. Tako da je strah koji osjeća žrtva seksualnog uznemiravanja realan i ukazuje da su izložene potencijalno opasnoj situaciji - rekla je Zec.

Na pitanje kako pomoći žrtvama, kazala je da je u kontekstu sveučilišta potrebno raditi na tome da visokoškolske institucije budu sigurno mjesto i to ne samo u fizičkom smislu, već i u atmosferi koja se tamo stvara i njeguje. To znači da na sveučilištu trebaju raditi ljudi koji su informirani o tome kako raditi s traumom i žrtvama. Važno je da sveučilište javno osudi bilo kakvu vrstu seksualnog nasilja, uznemiravanje te da žrtvama osigura psihološku i pravnu pomoć - zaključila je Zec.

Posljednje uvodno izlaganje imala je rektorica riječkog sveučilišta Snježana Prijić-Samaržija. Rekla je kako je pitanje spolnog uznemiravanja i nasilja u stvari pitanje rodne ravnopravnosti s jedne te diskriminacije s druge i na kraju pitanje akademskog integriteta s treće strane.

Istaknula je kako na riječkom sveučilištu, osim propisa, postoji i dobra kultura i atmosfera. Dodala je i kako su prvi donijeli Etički kodeks 2003. godine u kojem je regulirano i spolno uznemiravanje. Potom je donesen i Pravilnik o stegovnoj odgovornosti nastavnika i studenata, unutar kojeg je također navedeno i spolno uznemiravanje.

- Važno je pitanje vjeruju li studenti sveučilištu da će ih zaštititi, kao i pitanje da li prepoznaju da im se događa spolno uznemiravanje. I o tome moramo razmišljati. Nije pitanje samo kako spriječiti i sankcionirati, već i osvijestiti da se takvo djelo dogodilo - zaključila je Prijić-Samaržija.