U Zagrebu je nedavno održana međunarodna konferencija "Romi kao indijska dijaspora – neraskidive veze" na kojoj se govorilo o raznim aspektima života ovog naroda. Predstavnici Roma iz 17 zemalja, objavili su deklaraciju kojom od Indije traže da ih prizna kao svoju dijasporu. To je bila prilika da od romskih aktivista, ali i stručnjaka koji poznaju romsku problematiku, saznamo nešto o Romima na ovim područjima.

Prema riječima saborskog zastupnika Roma i još 11 manjina Veljka Kajtazija, položaj Roma je poboljšan u odnosu nekih deset godina ranije, jer se romska zajednica u Hrvatskoj uspjela organizirati kako bi artikulirala svoje stavove.

- Romi doskora nisu bili ujedinjeni kao danas. Moji suradnici iz Saveza Roma u RH "Kali Sara" smatraju da je do sada ujedinjeno 80 do 90 posto Roma u Hrvatskoj, što pomaže u rješavanju otvorenih pitanja. U tome su bitni i strateški dokumenti - od 2003. do danas doneseno je nekoliko njih; sjetimo se Nacionalnog plana za Rome, Dekade Roma, Operativnog programa za nacionalne manjine, posebno za Rome. Ranije je to bilo mrtvo slovo na papiru, a danas je to drugačije. Danas ne govorimo šta treba rješavati, nego da li je to riješeno. Naravno, sve dok ne bude postojala pozitivna diskriminacija, neće doći do poboljšanja položaja Roma. Primjer: kad bi postojala kvota direktnog upisa po jednog romskog studenta na svakom veleučilištu i sveučilištu, recimo u narednih pet godina, imali bi jak visokoobrazovni kadar. Tako na Zdravstveno veleučilište, ali samo tamo, možemo upisati šest studenata godišnje, što se pokazuje dobrim, kaže Kajtazi. I dalje dio Roma napušta obrazovanje, ali za razliku od prijašnjih godina, stanje je bolje.

- Do mog ulaska u Sabor imali smo po 22 studenta, a danas možemo govoriti o brojci od njih 70 do 80; to je pomak kojim ipak nisam zadovoljan. Povećali smo učeničke i studentske stipendije, ali bez kvote nema napretka u romskoj zajednici - ponavlja Kajtazi, koji naglašava da naravno još nije prošlo vrijeme diskriminacije i predrasuda.

- Razgovaram s direktorom jedne firme u kojoj je neto plaća 9.000 kuna i on mi kaže da su Romi najbolji radnici. Zašto se to međutim ne kaže javno, da to znaju i građani? Romi su marljivi, ali uvijek se prezentira loša slika kako navodno ne žele da rade i da žive isključivo od socijale. Pritom, u javnim ustanovama radi tek nekoliko od ukupno 17.000 Roma - naglašava. Problem je i suočavanje s prošlošću, pogotovo genocidom u vrijeme NDH.

Aleksandar Racz, (u sredini) prima priznanje (Foto: Kali Sara)

- Mladi naraštaji jako malo znaju o tome i radimo smo na tome da u C modelu imamo dio upravo o stradanju i ubijanju Roma, čega do sada nije bilo. Nakon izgradnje memorijalnog centra u Uštici organiziramo i škole za mlade kako bi se upoznali sa stradanjem Roma u Drugom svjetskom ratu. Organiziramo i nagrade za naše praznike - Svjetski dan Roma, Svjetski dan romskog jezika i Međunarodni dan sjećanja na stradale Rome. U svemu tome postoji suradnja s Ministarstvom kulture i sve smo odrađivali zajedno – govori Kajtazi. O dobrom primjeru studentske kvote za Rome, razgovaramo s Aleksandrom Raczom, prodekanom Zdravstvenog veleučilišta i dobitnikom ovogodišnje godišnje nagrade koju dodjeljuje Kali Sara.

Jedina smo visokoškolska ustanova u sustavu RH koja ima direktan upis pripadnika romske nacionalne manjine na jedan od šest smjerova, kaže Aleksandar Racz, prodekan Zdravstvenog veleučilišta

- Jedina smo visokoškolska ustanova u sustavu RH koja ima direktan upis pripadnika romske nacionalne manjine na jedan od šest smjerova. S tim smo počeli 2015., kad smo Kajtazi i ja to predložili stručnom vijeću koje je to usvojilo jednoglasno. Romski studenti se upisuju uz obavezu položene mature, ali neovisno o rezultatu; upisuje se najbolje plasirani s liste za svaki od smjerova biomedicinske struke, od medicinski sestara i laboranata do sanitarnih inspektora i fizioterapeuta. Na taj način povećavamo broj zdravstvenih radnika koji kronično nedostaju Hrvatskoj, a poslije se oni vraćaju u svoja naselja i podižu mogućnost borbe s mnogim bolestima s kojima se Romi susreću kao vrlo ranjiva skupina - kaže Racz. Na pitanje jesu li upisani Romi iskoristili šansu, Racz odgovara potvrdno.

- Oni koji su mogli završiti su završili, oni koji studiraju, čine to bez padova i zastoja. Ono što nismo iskoristili je da smo kroz šest godina ostvarili mogućnost upisa na 30 mjesta, ali smo upisali samo 15 studenata. Broj zainteresiranih Roma koji završavaju srednju školu i polažu državnu maturu s bilo kojim uspjehom, je još uvijek premali da bi popunili sva mjesta i zato moramo raditi na tome da što više Roma završi srednju školu - zaključuje Racz. Razgovarali smo i sa Stevom Đurđevićem, predsjednikom Vijeća romske nacionalne manjine Bjelovara.

Lani je u Srbiji 300 Roma upisano na fakultete - Dragoljub Acković

- U Bjelovaru nema velikih razlika u odnosu na mnoge druge gradove: kako sam dugo manjinski aktivist, znam kakvo je stanje cijeloj državi. Romi u Bjelovaru idu redovno u školu; diskriminacije nema, ali nema ni posla. Imamo školovanog kadra ali nema posla za nas; zapošljavaju ljude izvana, a neće zaposliti naše ljude koji traže posao, već uvoze radnike – navodi Đurđević i dodaje da je optimist jer Rome sada vode sposobni ljudi. O položaju Roma u Srbiji razgovaramo s akademikom i narodnim poslanikom u Skupštini Srbije Dragoljubom Ackovićem.

- Odnos Srbije je dobar, a jedan od dokaza su četiri narodna poslanika iz redova Roma izabrana na ovim izborima: tri republička i jedna poslanica u skupštini Vojvodine. Ekonomski položaj je vrlo težak, ali mislim da će se popraviti. Oko zapošljavanja, imamo uveravanje vlade i predsednika lično da će u narednih nekoliko meseci zaposliti sto visokoobrazovanih; za sada je ih je zaposleno 26., nadamo se da će biti i drugi. Proces integracije je uhvatio korena i to bez asimilacije. Velika greška je i samih Roma koji ponekad kažu "nisam Rom, ja sam Srbin". Zato mi je drago ćemo uskoro da imamo popis stanovništva na kome veći broj treba da se izjasni kao Romi - nada se Acković.

Osnovnu školu završava 85 posto Roma, a veliki broj završava i srednju. Lani je upisano 300 Roma na fakultete, a svi oni imaju stipendiju. Acković naglašava da mlade generacije ne znaju šta se dešavalo u Srbiji u Drugom svjetskom ratu.

- Mali Romi u svojim školskim programima nemaju takve metodske jedinice i naša greška je što nismo upornije inzistirali da se o tome zna. U Hrvatskoj je o tome napravljen udžbenik za Rome, u Srbiji nije i to je naša greška, ali koju ćemo nastojati ispraviti. Zato odlazimo na sva mesta stradanja, od Jasenovca i Gradine gde je komemoracija na romskom, preko Jajinaca, Sajmišta i Bubnja kod Niša do Arapove doline kod Leskovca gde je centralna komemoracija. Srpska vlada svake godine obeležava dan stradanja Roma, a aktivni smo i mi – priča Acković. Na pitanje o napadima na Rome Acković kaže da više nema fizičkog nasilja jer bi se napadačima loše desilo od strane vlasti.

Romska zajednica u Hrvatskoj godišnje broji 70 do 80 studenata. Povećane su učeničke i studentske stipendije, ali bez kvote nema napretka

- Kad pričamo o Romima u Sloveniji došlo je do pomaka, pogotovo na području medija. Romi imaju svoju emisiju ("Što govoriš – So vakereš") na prvom programu nacionalne TV, a imaju također emisije na radiju i svoje glasilo. Pomak je započeo prije 20 godina projektom osposobljavanja mladih Roma novinara. Oni danas prave kvalitetne programe koji su titlovani i na slovenskom da većinski narod upoznaju s događajima unutar romske zajednice - priča nam istraživačica i aktivistica Vera Klopčič, dobra poznavateljica romskog položaja.

Što se tiče političkog predstavljanja, od 2001. na osnovu Zakona o lokalnoj samoupravi, u 20 općina Romi imaju lokalne predstavnike u općinskim savjetima, ali je problem što se to odnosi samo na sredine gdje su autohtoni: Dolenjsku i Prekomurje, dok u Gorenjskoj žive Sinti. Mnogi Romi došli su iz drugih krajeva i nemaju garantirano predstavništvo. Tako je prema popisu najviše Roma u Mariboru, ali oni nemaju predstavnika. Ni Slovenci nisu imuni na stereotipe i predrasude o Romima; optužuju ih da žive kao paraziti od socijalne pomoći, a na društvenim mrežama poziva se, kao i u drugim zemljama, na njihovo istrebljenje. Verbalno nasilje ipak ne prati fizičko; najviše se obračuna dešava unutar romske zajednice. Do pomaka dolazi i na području obrazovanja; 30 godina unazad bilo je zabranjeno koristiti romski u nekim sredinama, dok sada djeca imaju mogućnost da govore na svom manjinskom jeziku, a u osnovnim školama uvode se stručno kvalificirani asistenti. Ranije nije bilo dovoljno obrazovanih Roma koji bi znali romski i slovenski, no sada se ostavlja otvoren prostor za pomoć u srednjoj školi.

- Kad govorimo o regularnom zapošljavanju, onda je 90 posto nezaposlenih. Oni su skupljači otpada i metala, dakle rade, ali ne u sklopu regularnog zapošljavanja - zaključuje Klopčić. Od negdašnje najsjevernije jugoslavenske republike idemo u najjužniju. Kako nam kaže Daniel Petrovski, Romi u Makedoniji su po ustavu ravnopravni građani i garantirana su ima sva prava, ali praksi nije tako.

- U Makedoniji dobivamo prava suglasno koliko nas ima; sad nas je 2,6 posto u stanovništvu i imamo pravo na 2,6 posto ljudi u državnoj administraciji. Manje obrazovani rade poslove po svojoj stručnoj spremi, a najveći broj Roma ipak radi privatno, na pijacama, u trgovinama i slično. Romski jezik se ne govori i ne uči kao predmet u osnovnim školama, već samo kao izborni predmet, što znači da Romi uče svoj materinji jezik dva časa nedjeljno. Ne pomaže nam ni što nas je 53.000 "izjašnjenih", a imamo deset romskih partija; svatko nešto radi, ali nismo ujedinjeni - zaključuje Petrovski.

Romi s Kosova, prije dvadeset i tri godine doživjeli su egzodus jer je nakon intervencije NATO-a u SR Jugoslaviji 1999., od strane albanskih vlasti bilo protjerano oko 100.000 Roma, pa je postotak Roma/Aškalija/Egipćana zajedno s Gorancima, Bošnjacima i Turcima, spao na manje od pet posto stanovništva. Šalijani Đuzel iz ministarstva za obrazovanje u Prištini naglašava da se situacija poboljšava.

- Integrišemo se u društvo, a zakoni se poštuju i primenjuju. Imamo oko 3.000 učenika i 300 do 400 studenata koji se redovno školuju, a naše ministarstvo motiviše studente dajući stipendije za srednjoškolce. Dobro sarađujemo sa romskim nevladinim organizacijama koje deluju po mahalama ili u školama gde postoje centri koji deci pomažu u izradi domaćih zadataka i prevladavanju teškoća u nekim predmetima. Naravno, za učenike i studente je problem što ne mogu naći posao, barem ne u broju kolikome mi očekujemo, zbog visoke stope nezaposlenosti – naglašava Đuzel. Nedžir Nedžedin koji živi u Parizu i Strazburu, jedan je od onih koje je s Kosova otjerao rat.

- Ljudi odlaze od početka 90-ih, ali nakon rata moji Romi koji su tamo živeli vekovima, proterani su od ekstremista i emigrirali u Austriju, Nemačku, Italiju i druge zemlje. To su bila stravična zbivanja, da Bog da se nikad ne ponovila. Imovina nam je skroz srušena, a rodbine nema, svi su u inostranstvu. Vratiti se ne mogu, pa mogu da dođem samo kao turista. Zato bi trebalo da se osnuje tim stručnjaka koji bi se bavio zbivanjima i stradanjima Roma u periodu od 1991. do 2002, ali zapravo i do danas. Uvek je neko drugi pisao našu storiju i ona nije bila tačna, vreme je da našu istoriju pišemo mi. Treba da se pomirimo i jedni drugima opraštamo. Mi međusobno možemo najbolje da se sporazumemo jer živimo kao komšije, dok stranci dolaze i odlaze, a mi ostajemo - ističe Nedžir. S Kosova su i članovi muzičke grupe Brocode – petorica braće porijeklom iz Vučitrna koji od 90-ih s roditeljima žive u Njemačkoj u okolini Bremena.

Članovi njemačke grupe Brocode – petorica braće porijeklom iz Vučitrna

- Profesionalno se bavimo muzikom od 2014. kad smo bili u Finalu Super Talent Showa u Njemačkoj. Imamo internacionalni repertoar, pevamo na engleskom i nemačkom, nastupamo svugde po Evropi, a na koncerte nam dolazi do 40 hiljada ljudi. Ne vodimo mnogo politiku, a za dobar narod svugde ima mesta - priča nam najstariji David, koji za razliku od braće jedini govori srpski.

- Imali smo koncert u Zagrebu 2019. gde smo izvodili i tradicionalne romske pesme, a i sada povodom Svetskog dana Roma, kaže David, a mi dodajemo da su članovi grupe Brocode svojim nastupom razgalili publiku u punoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta.