Nedaće u privatnom i poslovnom životu nagnale su direktora internetske kompanije Jeremyja Lenta u potragu za smislom. Nakon što mu se supruga teško razboljela, a tvrtka propala, osobnu krizu prebrodio je istražujući svjetske filozofske sustave čitavo jedno desetljeće te došao do jednostavnog zaključka: sve je povezano. Sličnog je razmišljanja kao bivša direktorica UNESCO-a Irina Bokova, koja u manifestu "Novi humanizam za 21. stoljeće" proglašava suradnju širokog spektra i među svim kulturama jedinim načinom opstanka čovječanstva. Na istom je kolosijeku kao australski povjesničar David Christian, autor projekta "Velika povijest", koji je skloniji ocrtavanju zajedničke povijesti čovječanstva premrežavanjem različitih disciplina, nego minucioznom izučavanju povijesti pojedine nacije-države. Lentova hvaljena druga knjiga "The Web of Meaning" oslanja se uglavnom na paralele između taoističkih i zen-budističkih učenja i uvida suvremene znanosti, ali se dotiče domorodačkih znanja iz svih dijelova svijeta, Heraklitovih fragmenata te radova suvremenih filozofa.
Istraživanjem na gotovo 400 stranica sagledava odakle potječemo, gdje smo stigli i kamo idemo. I čini to temeljito, opisujući početke života na Zemlji, njegovu evoluciju sve do pojave hominida u savanama Afrike, razvoja jezika i nastanka društava te načina na koje su ljudi pokušavali shvatiti svijet oko sebe. Govori nam ono što već znamo: izgubljeni smo, pretjerano opsjednuti rastom, kapitalistički sustav u kojem živimo nije dobar. Individualizam je perverzno precijenjen, a čovjek navodno odvojen od prirode i u sukobu s njom. Iako se već nakon prve trećine knjige počinje osjećati natruha new age sentimenta i guruovski diskurs, Lent zaista postavlja dobre teze. Primjerice, kada bi se odlike koje krase uspješnu kompaniju preslikale na osobu, dobili bismo potpuni psihološki profil psihopata (dalje Lent naglašava da je korporativna ljestvica stvorena mahom za uspon psihopata, što i ne začuđuje previše).
Iako priznaje velika dostignuća znanstvene revolucije za današnju civilizaciju, izrazito je kritičan spram onoga što naziva "redukcionističkim fundamentalizmom", odnosno dominantnog znanstvenog pogleda na svijet koji se oslanja na determinizam i temeljitu analizu predmeta istraživanja. On smatra da takav pristup ne uzima u obzir odnose. Objašnjava to jednostavnim primjerom, opisujući dugu na nebu ili glazbu kao rezultat interakcija. Oslanja se na zen poslovicu: "Zvono ne zvoni, kao ni štap. Samo ono između zvoni."
Pogotovo ne voli učenje Richarda Dawkinsa, poznatog biologa i ateista, prema kojem su ljudi proizvod svojih gena, sebični strojevi koje zanima jedino vlastita dobrobit. Lent nas više vidi kao suradljiva bića, žrtve lošeg sustava. Samu Zemlju smatra živom cjelinom "većom od pukog zbroja svojih dijelova" i rado to naglašava. To se viđenje podudara s nekad popularnom hipotezom Gaje, živućeg samoregulirajućeg sistema, koja danas ponovo dobiva sve više pozornosti. Novi kurs za čovječanstvo koje srlja prema provaliji on vidi u kombinaciji moderne znanosti i tradicionalnih učenja, govori o životu u "ekološkoj civilizaciji". Smatra da je potreban potpuni reset postojećeg društvenog, ekonomskog i političkog sustava; napose neoliberalnog kapitalizma, zahvaljujući kojem smo drugog dana kolovoza ove godine obilježili Earth Overshoot Day, odnosno potrošili "prirodni budžet" na globalnoj razini. Usput rečeno, Lent zazire od svrstavanja prirodnog svijeta u ekonomske klase i kategorije.
Možda je najveća zamjerka ovoj knjizi ta što mjestimično doista zvuči kao new age priručnik za samopomoć, naivno i jednostavno. Možda, opet, baš takvo iščitavanje proizlazi iz dominantnog sustava u kojem odrastamo, školujemo se i živimo, a Lent ga raskrinkava. Svakako izvlači na površinu pitanja s kojima se susreće većina ljudi koji promišljaju. Sukus ovog djela najbolje je opisati citatom koji su pripisuje indijskom filozofu Jidduu Krishnamurtiju: "Nije nikakva mjera zdravlja biti dobro prilagođen dubinski bolesnom društvu."
