Aleksandar Jovanović Ćuta, frontmen "ekološkog ustanka" koji je sredinom travnja na beogradske ulice izveo dvadesetak tisuća pobunjenih građana, preko noći je postao još jedno sumnjivo političko lice Srbije. Ohrabren masovnošću beogradskih "ekoloških ustanika", aktivist pokreta Odbranimo reke Stare planine najavio je da će s istomišljenicima iz tog i drugih ekoloških pokreta uskoro osnovati politički pokret i izaći na beogradske izbore sljedeće godine. Među reakcijama na Jovanovićevu najavu najglasnije je odjeknula optužnica da je Vučićev trojanski konj.
Jovanović Ćutino distanciranje od svih političkih stranaka, pa i onih iz bojkot-opozicije jer su odluke i zakoni koji su omogućili nekontroliranu realizaciju investicija kojima se Srbija ekološki ugrožava doneseni dok su njihovi lideri bili na vlasti, upravo je na tom dijelu srpskog stranačkog spektra izazvalo najviše pjene na ustima jer se očekivalo da će im se "ekološki ustanici" priključiti u rušenju naprednjačkog režima, a ne kreirati neku svoju političku i izbornu priču. Po ustaljenoj praksi bojkot-opozicije da sve one koji nisu s njima proglašavaju lažnom opozicijom i režimskim prirepcima, i ekoustanik Aleksandar Jovanović Ćuta smjesta je uvršten među Vučićeve lažne oporbenjake.
Nervoza među opozicijskim strankama, a pogotovo među onima koje su bojkotirale prošle parlamentarne izbore, sve je očitija. Predsjednički, parlamentarni i beogradski gradski izbori sve su bliže, a pregovori opozicije s vladajućima o kreiranju slobodnijih i poštenijih izbornih uvjeta vuku se kao gladna godina. Usto su pregovori koji se vode bez posredovanja europarlamentaraca više odmakli, pa bi eventualni raniji dogovor vladajućih i opozicijskih stranaka koje u njima sudjeluju mogao odlučujuće utjecati i na ishod pregovora vladajućih i bojkot-opozicije. Ako bez posredovanja stranaca postignu dogovor s dijelom opozicije i osiguraju njihov izlazak na izbore, Vučićevi naprednjaci puno će se lakše nositi s prijetnjom novog izbornog bojkota kojim mu ucjenjivački prijete stranke bivšeg Đilasovog Saveza za Srbiju koji se u međuvremenu raspao na više dijelova.
Dnevnik Blic najavljuje da bi se ovoga tjedna trebale završiti tematske rasprave koje su dogovorene u sklopu pregovora koji se vode bez posredovanja stranaca, a u kojima sudjeluje desetak vanparlamentarnih opozicijskih stranaka. Odmah će, početkom srpnja, uslijediti i stavljanje na papir konačnog dogovora. Kako je u tim pregovorima sudjelovao i SNS-ov predsjednik Aleksandar Vučić, analitičari procjenjuju da su i zbog toga puno veće šanse da se do dogovora i dođe. Pogotovo i zato što su zahtjevi tog dijela opozicije umjereniji i prihvatljiviji Vučićevim naprednjacima.
Pregovori koji se pak vode uz posredovanje europarlamentaraca do sada su se zbog koronavirusa vodili na daljinu i na odvojenim kolosijecima. Četvorka europskih posrednika navodno će za desetak dana doći u Beograd i tek tada bi sve pregovaračke karte mogle biti stavljene na zajednički stol. Kako se izbori moraju održati za desetak mjeseci, a novi izborni uvjeti definirati barem šest mjeseci prije njihovog održavanja, konačni dogovor teško da može biti postignut bez velikih pritisaka sa strane i krupnih ustupaka i jedne i druge pregovaračke strane.
Sporo odvijanje pregovora do sada je išlo na ruku vladajućoj koaliciji Vučićevih naprednjaka, pogotovo nakon što su uspjeli organizirati neposredne pregovore s desetak opozicijskih stranaka bez posredovanja stranaca, pa njihovim uspješnim završetkom mogu makar djelomično pokriti eventualni krah pregovora uz posredovanje europarlamentaraca i održati izbore poslije kojih bi parlament bio stranački puno šareniji nego sadašnji njegov saziv u kojemu višestranačke parlamentarne demokracije ima samo u tragovima. Zbog apsolutne dominacije koju imaju u parlamentu, a onda i u izvršnoj i svim drugim granama vlasti, Vučićevi naprednjaci obreli su se u situaciji u kojoj moraju sve učiniti kako bi povećali i osnažili svoju institucionalnu opoziciju. I najnovija istraživanja javnog mnijenja pokazuju da se njihova prevlast u aktivnom biračkom tijelu ne smanjuje, ali i da ne raste podrška njihovoj najžešćoj opozicijskoj konkurenciji.
Najnovije istraživanje Ipsosa bilježi da bi, da se izbori sada održavaju, Vučićev SNS uvjerljivo pobijedio s 59,8 posto glasova birača. Tripostotni izborni prag preskočili bi samo još Dačićev SPS s 8,5 posto podrške birača, zatim Đilasova Stranka slobode i pravde s 4,2 posto i Pokret obnove Kraljevine Srbije s 3,2 posto. Blizu ulaska u parlament bila bi Radulovićeva stranka Dosta je bilo s oko 3 posto glasova te Zavetnici, Dveri i DSS koji se vrte oko izbornog praga. Anketa je pokazala i da bi na izbore sigurno izašlo oko 3 milijuna birača, a njih oko 700 tisuća još uvijek se koleba i nije sigurno hoće li na njima glasati.
I na prošlim parlamentarnim izborima glasalo je oko 3 milijuna birača, a SNS je također dobio 60 posto njihovih glasova. Izvršni direktor Ipsosa Marko Uljarević ističe da je SNS-ovo zadržavanje 60-postotne podrške "u korelaciji sa poverenjem u predsednika Vučića. Ono što je kod njih presudno je to što predsednik Vučić ispuni ono što obeća. Oni opažaju rezultat. Čak ako se nekad desi da se ne ispuni neko obećanje, oni kažu 'biće'". Osim povjerenja u Vučića, Uljarević kaže da birače SNS-a motivira i to što "vide da su plate porasle, dobro ocenjuju kako se vlast nosila sa koronom, sa ekonomskim izazovima, a u prethodnih osam i po godina ima skoro 500.000 ljudi više kojima se uplaćuju doprinosi".
Bojkot izbora ništa nije promijenio u srpskom biračkom tijelu. Vučićevi naprednjaci zadržali su i učvrstili svoju biračku podršku, tek pokoja stranka od onih koje su izbore bojkotirale može računati na dovoljan broj glasova za povratak u parlamentarne klupe, a većina njih, sudeći po anketama, već sada mora tragati za koalicijama koje bi im eventualno isto to omogućile. Zbog toga dio njih tako srdito reagira na svaku pojavu novih izbornih igrača, što su na svojoj koži osjetili i "ekoustanici" čim su zinuli da će samostalno izaći na beogradske izbore. "Mala bara" srpskih opozicijskih birača prepuna je "krokodila" koji su se počeli sve više međusobno napadati i gristi, osobito otkad se u javnosti počelo spekulirati da bi Vučićevi naprednjaci mogli popustiti i pristati da se parlamentarni izbori održe odvojeno od predsjedničkih i beogradskih izbora. Problem je, međutim, što se pritom spominje da bi se izvanredni parlamentarni izbori mogli održati zajedno s referendumom o ustavnim promjenama do kraja ove godine, pa se razmrvljena i posvađana opozicija ne bi ni stigla okrenuti oko sebe, a već bi na njima najvjerojatnije opet bila potučena do nogu, iako ih ovaj put uglavnom ne bi mogla bojkotirati.
