Šest revolverskih hitaca ispaljeno je na predsjednika vlade Nikolu Pašića koji se toga trenutka nalazio u službenom automobilu. Događaj se zbio u samom centru Beograda, ispred zgrade Skupštine, i samo zahvaljujući pukoj slučajnosti Pašić je ostao neozlijeđen.

U općem komešanju nakon pucnjave ranjeni su žandarmerijski narednik Jovan Lazarević i policijski agent Milan Đurić. Atentatora, Milutina Rajića, prisutni su građani spriječili da pobjegne. Nekoliko njih se, naime, bacilo na bjegunca, zadržavši ga sve do dolaska policije.

Neke novine u povodu atentata uz ostalo podsjećaju da je "Pašić na ujedinjenje svih južnih Slavena pristao tek preko volje i samo pod uvjetom da se na sve zemlje izvan Srbije proširi postojeća vlast srbijanske monarhije, pa da je zbog toga, ali i kao zakleti radikal, u svim slojevima društva stekao mnoštvo neprijatelja..."

S tim u vezu dovodi se i jedno prijeteće anonimno pismo koje je Pašić navodno primio nekoliko dana prije neuspjelog atentata.

 

"Mi u Hrvatskoj obilujemo ljudima za koje se može kazati da su talentirani, štoviše i genijalni, ali koji pokraj svega svoga znanja i sposobnosti ne rade ništa, već propadaju. Ova fatalna pasivnost koja se iskazuje kod tolikih pametnih pojedinaca izgleda da je postala opća bolest cjelokupne hrvatske inteligencije u političkom radu.

Pametan čovjek uvijek mora da ide naprijed svjesno i odlučno u svakoj svojoj akciji, a ne da vječito strepi i povlači se u kućicu kao puž… Kad je stigla nova država došao je na red da i Hrvati učine nešto za opću korist i da dadu golem doprinos, još veći od Srba, za izgradnju te države. Međutim, to se nije desilo.

Umjesto da hrvatska inteligencija počne žilav posao oko izgrađivanja nove države ona se zadovoljila pasivnom rezistencijom na svim stranama. I što bi, recimo, bilo da su Hrvati bili u većini i proveli federalizam a Srbi izjavili da se oni povlače iz svega, i da pritom sabotiraju sve poslove, koliko mogu? Takva politika je posve nelogična, bez obzira na sve ciljeve za kojima ona teži. Jer ako hoćemo imati, ili centralizam ili federalizam, onda najprije moramo imati državu.

A ako ostavimo izgrađivanje države i držane poslove po strani onda ne ćemo imati ni centralizam ni federalizam, jer ne ćemo imati ni državu. Dakle, najveća korist od ovakve naše politike je put u samoubojstvo…", pišu Novosti o odnosu hrvatske inteligencije prema zajedničkoj državi, dodajući da "ovakvom politikom mi Hrvati možemo samo doživjeti to, da nam se ova zajednička kuća sruši ili da u njoj živimo samo kao stanari…"

 

Koliko žena provede vremena pred ogledalom? Kako gdje i kako koja (ali i koji)! Neki engleski statističar došao je do zanimljiva podatka: odrasla žena provede pred ogledalom u prosjeku 300 dana, kaže on.

Jedne zagrebačke novine tu su vijest popratile sa svoje dvije rečenice: "Jedna Zagrepčanka, mlađa: 'Uopće nemam ogledala'" I druga rečenica: "Poznato nam je da jedan naš živući pjesnik, rodom iz Hercegovine, provodi dnevno pred ogledalom – dva sata!"