Krvoproliće na ulicama Trbovlja, u Sloveniji. Sedam mrtvih i petnaest ranjenih. Mjesna Organizacija jugoslavenskih nacionalista (Orjuna) slavila je razvijanje i posvetu zastave, a na proslavu su pristigle pristaše iz svih krajeva Slovenije i dijela Hrvatske. Prema izvještaju policije "oko podneva na svečanu povorku je iz jedne kuće, u kojoj se sastaju komunisti, ispaljeno 30 revolverskih metaka, a čas zatim bačene su na nacionalističku omladinu i tri bombe. Orjunaši su odmah uzvratili vatru, pucajući na napadače.

Razvila se prava bitka, koja je završila vrlo krvavo. Upleli su i žandari, pa je pucnjava bila vrlo žestoka. Orjunaši su zapalili Radnički dom, ali su vatrogasci vrlo brzo ugasili požar. Na strani Orjune ubijena su tri čovjeka, a više ih je teže i lakše ranjeno… Na strani komunista ima četiri ili pet mrtvih i isto toliko ranjenih..."

Poslije nereda policija je uhapsila više od 30 komunista, za koje se tvrdi da su prvi počeli pucati, iako postoji i verzija da su sukob izazvali članovi Orjune. O svemu se vodi detaljna vladina istraga na čelu s načelnikom ministarstva unutrašnjih dela Kostom Jankovićem.

 

Beograd je "prošle godine bio najtuberkulozniji grad u celoj Evropi". To pokazuju najnoviji statistički podaci koje je prikupila beogradska Općinska ambulanta. Po njima, "prošle godine je u glavnom gradu države od tuberkuloze umrlo 875 osoba, od toga 604 muškarca i 271 žena, računajući i decu.

Uzrok širenja tuberkuloze u Beogradu leži u sanitarnoj neupućenosti i što je grad lišen svakog osećaja za javnu higijenu. Beograd leži na uzvisini, na ušću dve velike reke, pa prema tome ima sve bitne uslove da bude, ako ništa drugo, a ono barem čist i zdrav", stoji uz ostalo u spomenutom izvještaju.

 

Katastrofalni poraz jugoslavenskih nogometaša na olimpijskom turniru u Parizu od Urugvaja (0:7) i dalje je tema mnogih novinskih članaka u kojima se najviše traže glavni razlozi tog sportskog potopa.

"U nas su se na brzinu okupili igrači od kojih je sastavljen reprezentativni tim. Istina je, međutim, što se nekorektnošću Jugoslavenskog nogometnog saveza potpuno prešlo preko nekih vrsnih igrača koje je trebalo staviti u tim. Ali ne na šaljivim trening-utakmicama A i B selekcije, već u utakmicama s jakim inostranim selekcijama. Zašto nisu pozvani bečki, praški, peštanski ili talijanski klubovi s kojima smo mogli oprobati pravu snagu našeg reprezentativnog tima…"

Ili: "Postoji u Zagrebu neki Olimpijski odbor koji je imao dužnost da sve pripremi za sudjelovanje na Olimpijadi. On se, međutim, pokazao potpuno nesposobnim, jer u četiri godine nije mogao da skupi dovoljnu sumu novca za pripreme, niti da osigura i najmanju državnu potporu… Ništa nije bilo pripremljeno na vrijeme, počelo se na brzu ruku barem nešto napraviti, ali sve je otišlo naopako. Nema izgovora za nerad i prebacivanje odgovornosti na druge. Odgovoran je Olimpijski odbor i on za to mora snositi konzekvence".