Odbor za okupirane krajeve sa sjedištem u Ljubljani javlja: ‘Kako je već poznato talijanske vojne vlasti su bez ikakva valjana razloga internirale veliki broj državljana naše kraljevine, dakle osobe koje nisu imale stalno mjesto boravka u okupiranom području jer ih je tu zatekao rat. One nisu puštene na slobodu ni onda kad je naša nova država priznata kao saveznička od gotovo svih Antantinih vlasti. Svi ti internirci zbog svega su toga pretrpjeli ne samo moralne patnje, već i materijalnu štetu, što nam daje za pravo da naša država diplomatskim putem od Italije zatraži naknadu te iste štete…’ stoji uz ostalo u zahtjevu spomenutog odbora.
Neke zagrebačke novine pokrenule su akciju kako bi se od raznih varalica i bankovnih lihvara zaštitili naši povratnici iz Amerike i njihove mukom stečene ušteđevine. Tako je u trima novinama objavljen i ovaj tekst: ‘Svakog dana možete vidjeti pred zagrebačkim novčanim zavodima skupine naših ‘Amerikanaca’. Žele promijeniti dolare, ali su neodlučni. Šute i razmišljaju. Idu od jedne banke do druge. Treba im naš novac da kupe blago ili što drugo. Najprije se informiraju hoće li naš novac ‘propasti’. Gledaju na burzovne tečajnice i ne shvaćaju zašto im banke nude niži tečaj, nego li je označen na tečajnici. Prilaze im nepoznati i tumače zašto je to tako, pa im nude više nego što im daju banke (jer oni dolare krijumčare u Beč i drugamo, pa im se taj posao jako isplati). Ali među onim osobama koje hvataju naše ‘Amerikance’, odnosno njihove dolare, mnogo je i varalica. Već smo u više navrata pisali o takvima i njihovim žrtvama. Stoga predlažemo: kako bi se naši ‘Amerikanci’ zaštitili od daljnjih prijevara trebalo bi narediti detektivima da pohvataju sve one osobe koje se privatno bave mijenjanjem novca i krijumčarenjem dolara u inozemstvo. To ne bi bio težak posao. Te ćete ljude uvijek vidjeti pred bankama i mjenjačnicama gdje čekaju na ‘Amerikance’…’ stoji uz ostalo u novinskom tekstu.
Zanimljivu analizu beogradske štampe daju iz pera svoga dopisnika u glavnom gradu zagrebačke ‘Novosti’, navodeći: ‘U Beogradu su se zadnjih desetak godina znatno umnožili politički listovi. Za vreme Balkanskih ratova, pred evropskim ratom, Beograd je izvesno vreme imao više dnevnih listova nego kakav i pet puta veći evropski grad. Penzioneri i besposlenjaci nisu mogli, od podne do sumraka, pročitati sve dnevne listove i listiće; barem po koja zadnja strana ostajala im je da je dočitaju pri sveći, u postelji. U prvim danima posle oslobođenja počeli su u Beogradu da vaskrsavaju stari i rađaju se novi listovi. Sedmica za sedmicom, mesec za mesecom, donosili su na ulicu nove listove i stara i nova imena orila su se beogradskim ulicama. Od oslobođenja pa do danas beogradska štampa rasla je brojem i sada ona već broji na desetine raznih, uglavnom nekvalitetnih glasila. Ni četiri ruke ne bi danas bile dovoljne da se svi beogradski listovi mogu na prste izbrojiti. ‘Politika’, ‘Pravda’, ‘Samouprava’, ‘Demokratija’, ‘Epoha’, ‘Balkan”, ‘Telegram’, ‘Republika’, ‘Pokret’ i mnoštvo drugih političkih i stručnih listova. Sada se govori o pokretanju još dva nova politička lista…’
