Na konferenciji "Erdutski sporazum 25 godina kasnije: pouke za sadašnjost i budućnost", u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i Arhiva Srba u Hrvatskoj, govorili su ključni ljudi za uspostavljanje mira na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema.
U prvom dijelu, vezanom za 25-godišnjicu Erdutskog sporazuma, govorili su Peter Galbraith, tadašnji ambasador SAD-a u Hrvatskoj, general Jacques Paul Klein, voditelj misije UNTAES-a, Mate Granić, ministar vanjskih poslova i potpredsjednik hrvatske Vlade, Vesna Škare Ožbolt, predsjednica Nacionalnoga odbora za ostvarivanje programa uspostave povjerenja, ubrzanog povratka i normalizacije života na ratom stradalim područjima Republike Hrvatske i Vojislav Stanimirović, tadašnji predsjednik SDSS-a i član Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja, dok je razgovor moderirala novinarka Branka Šesto.
Peter Galbraith kazao je da je Erdutski sporazum nastao iz prethodnih mirovnih napora, rekavši da je međunarodna zajednica neorganizirano reagirala na njihova mirovna nastojanja, ali i da su takvi postupci u drugim slučajevima znali trajati po nekoliko stoljeća.
- U to doba Amerika je imala glavnu ulogu. Dok su se svi koncentrirali na Bosnu i Hercegovinu problemi u Hrvatskoj nisu bili u osnovnom fokusu, ali mi smo bili u mogućnosti definirati poprilično nezavisan način na koji ćemo voditi pregovore. Bila su dva sastanka, 3. oktobra sa srpskom i hrvatskom delegacijom, koji je bio uspješan, i drugi, koji je bio katastrofalan, u Zagrebu 9. oktobra gdje su nam se doslovni rasuli mirovni pregovori - započeo je Galbraith koji je kazao da je cilj misije bio jasan: povratak istočne Slavonije, Baranje i zapadne Slavonije pod hrvatsku kontrolu kako bi se raseljeni Hrvati mogli vratiti u to područje.
To je bio prvi put, nastavio je, da se pitanje država bivše Jugoslavije riješilo za stolom, a ne sa sukobima. Osim toga, mnoga načela koje je utemeljila američka vlada i ticala su se zaštite ljudskih prava postala su najvažniji dio ovog sporazuma, rekao je Galbraith.
- Razumljivo je da hrvatska Vlada nije bila osobito zainteresirana za ove uvjete u sporazumu, a što se tiče srpske strane tu je bilo poricanja konačnog ishoda ovog procesa - rekao je tadašnji američki ambasador.
Galbraith smatra da je civilno društvo bilo ključno u uspostavljanju mira i da je bio sretan kad je razgovarao s njihovim predstavnicima.
General Klein je kazao da su najveći izazov bili kriteriji koji su se trebali ostvariti zbog Europske unije na 160 stranica i puno poglavlja.
- Integrirali smo trupe iz Indonezije, Slovačke i Rusije, obratili smo se sekretarijatu i vjerovao sam da misija UN-a u Slavoniji može biti uspješna i da Erdutski ugovor na višoj razini može funkcionirati. Protagonisti su također vjerovali da se realizacija vojnih akcija više ne može nastaviti. Trebali smo osigurati stabilnost u regiji i prosperitet Hrvata i Srba. Sve strane su morale osigurati mirnu reintegraciju i zakonske i gospodarske promjene - rekao je Klein.
Kazao je da su Tuđmanovi ministri morali sudjelovati u cijelom procesu i da se UN uvede u istočnu Slavoniju.
- Rekao sam mu: "Predsjedniče, podsjećate me na Adolfa Hitlera koji je koristio njemačke trupe u Rumunjskoj", a on me pogledao i odgovorio: "To je njihov problem." Trebao je grupu ključnih igrača: Vesnu Škare Ožbolt, Matu Granića, Petera Galbrighta i Vojislava Stanimirovića. Rekao sam Srbima: "Ako ubijete već ranjenog konja, neće vas daleko dovesti." Moramo inteligentno odigrati. Moramo razumjeti situaciju. Shvatio sam situaciju bolje od nekih strana koje su bile uključene u proces. Bilo je potrebno razumjeti povijesni proces i kontekst o kojem se radi - objasnio je Klein.
Mate Granić je rekao kako je predsjednik Tuđman vjerovao da će se istok mirno reintegrirati, a ne vojno, zbog promijenjenih okolnosti međunarodnog položaja Hrvatske.
- Kada smo došli u Dayton tražili smo da razgovaramo o mirnoj reintegraciji Podunavlja i da šef misije bude američki diplomat. Dobili smo najboljeg, generala Kleina kojem smo vjerovali. U pregovorima je sudjelovao i Hrvoje Šarinić koji je donio temelj tog sporazuma. Bilo je i teških vremena u provodbi sporazuma. Mi smo bili jako zadovoljni s našom ekipom, odnos povjerenja Tuđmana i Kleina je bio izuzetno važan. Govor predsjednika Tuđmana u Vukovaru, kada je završena misija, spada među povijesne, one okrenute budućnosti koje svi na političkoj sceni trebaju pročitati, okrenuti pomirbi i budućnosti i to je jedini put", ocijenio je Granić.
Vesna Škare Ožbolt kazala je da je uvijek davala prednost mirnom rješavanja sukoba te da to nije uvijek bilo moguće, pogotovo u rješavanju pitanja sektora zapad i sektora jug.
- Važno je napomenuti da je vojna opcija bila krajnje rješenje. "Oluja“ još nije završila kada je predsjednik Tuđman poslao Šarinića i mene na pregovore u Erdut. U to vrijeme je istočna Slavonija, gdje je bio Novosadski korpus, bila potpuno integrirana u Jugoslaviju. Hrvatska je prije toga imala dvije mirovne misije koji nisu dale pozitivne rezultate, jer da jesu, Hrvatska zasigurno ne bi poduzela ni "Bljesak“ ni "Oluju“. Tuđman je rekao da bi vojno rješenje prouzročilo velike ljudske žrtve i velika ratna razaranja. Ova misija je stvarala proaktivno mir i odvijala se u nekoliko faza. Prva se odnosila na demilitarizaciju područja. Klein je to uspostavio i Novosadski korpus se povukao. Iduća faza je upostava tzv. prijelazne policije koja je dobro funkcionirala. Polako se događala reintegracija društvenih i gospodarskih struktura. Na kraju tog procesa provedeni su i lokalni izbori i uspostavljene strukture vlasti. Iz ove perspektive, naš model uspostave mira mogao bi se koristiti gotovo na svim kriznim područjima na svijetu", rekla je Škare Ožbolt i ocijenila da proces još nije gotov, da treba puno raditi s ljudima, pogotovo u Vukovaru gdje su počinjeni najveći zločini, ali ne tako da ljudi ne mogu živjeti jedni pokraj drugih i da žive civiliziranim i kvalitetnim život.
- Socijalna komponenta je daleko važnija u Vukovaru od međunacionalne. Mislim da treba riješiti stvari koje opterećuju, kao što su nestali, pitanje ratnih zločina i ostala - rekla je Škare Ožbolt.
Tadašnji predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović smatra da je ova misija spriječila daljnja razaranja i stvorila pretpostavke za mir te da ne bi mogla biti uspješna da nije bilo generala Kleina i Vesne Škare Ožbolt, kao i Ivice Vrkića koji je bio prvi u sistemu rješavanja problema.
- Desili su se pozitivni pomaci, demilitarizacija, uspostavljenje naših institucija, zapošljavanje ljudi. U narednom periodu treba završiti pitanja imovine, poginulih i nestalih koja i dalje stoje pred nama. Također, tu su i pitanja prava na dom, jer ga nisu svi osigurali. Imamo i problem pravosuđa i ratnih zločina. U vreme predsjednika Tuđmana i generala Kleina Ministarstvu pravosuđa je bio upućen spisak od 150 ljudi koji su osumnjičeni za ratne zločine na istoku. Taj spisak je proslijeđen međunarodnim institucijama. Posle reintegracije ispostavilo se da se taj spisak popeo na 3.800 osumnjičenih u čitavoj RH, što je potaklo iseljavanje. Imamo problem sa registracijom škola koja nikad nije uspela. Mislimo da zastupljenost manjina u institucijama treba biti veća", zaključio je Stanimrović.
