Prepustimo povijest povjesničarima, česta je floskula kojom se služe mnogi, pogotovo političari, u beskonačnim raspravama o različitim interpretacijama povijesnih događaja. Pritom se zaboravlja da su povjesničari na brdovitom Balkanu vrlo često bili goli produžetak politike i ljudi koji su za potrebe određenog političkog trenutka narodu servirali istine koje su političkim prvacima trebale poslužiti kao podloga za njihove, vrlo često skandalozne, namjere. Upravo su povjesničari u vrijeme Jugoslavije vlastima servirali priču o broju žrtava Jasenovca, zaustavivši se na brojci od 700.000. Ta je brojka u vremenu raspada Jugoslavije služila kao pogonsko gorivo brojnim srpskim nacionalistima i crkvenim prvacima koji su se natjecali u raznim oblicima potpaljivanja vatre pod međunacionalne odnose, prvenstveno Srba i Hrvata, što je u konačnici dovelo do raspada zemlje, a kasnije i do bratoubilačkog rata.
Ne čudi da je Milorad Dodik upravo Gideona Greifa imenovao na čelo Komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995.
Te su brojke višestruko stručno preispitane i u velikom dijelu stručne javnosti odavno odbačene, pa se sada u Hrvatskoj zna da je u Jasenovcu poimenično popisano više od 83.000 žrtava. Procjenjuje se da je ubijeno još nekoliko desetaka tisuća Srba, Židova, Roma, Hrvata i ostalih, ali ta brojka nigdje nije veća od 120 do 130 tisuća. Nažalost, mnogima ta ionako monstruozna cifra nije dovoljna, pa nastavljaju vrijeđati žrtve na način na koji to rade nemoralni egzibicionisti u Hrvatskoj, koji ih umanjuju i Jasenovac proglašavaju isključivo radnim logorom. I jedni i drugi žrtve tretiraju kao sredstvo za ostvarenje nekih političkih ciljeva, jedni za rehabilitaciju NDH, a drugi za tezu o hrvatskoj genocidnosti.
Nova zvijezda na revizionističkom nebu Srbije i Republike Srpske je izraelski ekspert za holokaust i logor Auschwitz Gideon Greif. Nevjerojatna je brzina kojom se Greif adaptirao na lokalne prilike i počeo vesti priču koja u Vučićevim, Vulinovim, Dačićevim i Dodikovim ušima zvuči kao pjesma. Kako i ne bi, kada se veliki istraživač Greif, autor knjige ‘Jasenovac – Auschwitz Balkana’, koja se u Srbiji prodaje po suludoj cijeni višoj od sto eura, nabacuje stotinama hiljada žrtava bez ikakvih problema i dokaza. Tako u jednom intervjuu govori o najmanje 700.000 ubijenih, dok u drugom cifra skače na 800.000. Za posebno raspoložene srpske nacionaliste s nekrofilskim sklonostima, tu je i Greifov nastup na TV Pinku, gdje je početkom ove godine podsjetio na nalaze nekakve srpsko-hrvatske komisije, koja je navodno 1945. donijela zaključak da je u Jasenovcu ubijeno 1.400.000 ljudi.
Na nedavnoj tribini u Privredniku gostovali su povjesničari s beogradskog Instituta za savremenu istoriju, kojima je iz publike, upravo o djelovanju povjesničara Greifa, postavio pitanje pakračko-slavonski vladika Jovan: ‘Mi imamo sada slučaj revizionizma u Srbiji i u Republici Srpskoj koji je masivan s naše strane. To je podrška lažnoj priči s profesorom Gideonom Greifom, koji se pojavio u Srbiji. Svi znamo ko je, profesionalni istoričari znaju ko je, svi znaju da je cirkus, jer Greif već govori o 1.400.000 žrtava Jasenovca, znači, nije riječ ni o 700.000, nego o 1.400.000 i nauka, struka ćuti, kao što su ćutali i u drugoj polovini 80-ih, kada su pisci, pjesnici, Duga, otvarali ključne problema na području bivše Jugoslavije, a Branko Petranović, veliki korifej, piše pohvalnu kritiku knjige ovoga nesretnog Bulajića o Gradini, gdje je ovaj ustanovio da je bilo 1.100.000 žrtava Jasenovca. Znači, postavlja se pitanje ozbiljno etike u struci istoričara. Imamo državni projekat revizije u Srbiji, nemojmo se zavaravati, i struka se ponaša kao da se to dešava u nekoj drugoj državi… Kao što se svatko bori ovde i negdje drugdje protiv toga da je Jasenovac bio nekakvo lječilište, mi smo dužni da se oglasimo i po ovoj stvari.’
Vladiki Jovanu odgovorio je indirektno povjesničar Kosta Nikolić, koji je rekao da je u Srbiji problem što svatko tko izlazi s realnim ciframa stradalih u koncentracionom logoru Jasenovac završava na naslovnici nekog od režimskih tabloida gdje biva proglašen mrziteljem srpstva, koji ubija jasenovačke žrtve po drugi put. Hrvatski povjesničar Hrvoje Klasić, s druge strane, djelovanje Gideona Greifa doživljava kako još jedan primjer srpskog revizionizma, koji toksično djeluje na srpsko-hrvatske odnose.
- Često možemo uspoređivati hrvatski i srpski revizionizam i koliko god da svakodnevno govorim o štetnosti revizionizma u Hrvatskoj, moram priznati da je revizionizam u Srbiji možda čak i gori. Tamo država stoji iz njega, bilo da se radi o udžbenicima ili o raznim projektima poput Jasenovca. U Hrvatskoj imamo često loše i dvosmislene izjave, financijsku podršku nekim vrlo problematičnim projektima, ali generalno, kada pogledate danas udžbenike u Hrvatskoj, odnos prema NDH u Ustavu i obilježavanje praznika, službenog revizionizma prema NDH nema na način na koji postoji službeni revizionizam u odnosu na četnički pokret, pa i u odnosu na žrtve ustaškog režima u Srbiji. Žalosno je da u Srbiji postoji čitav niz dobrih znanstvenika, koji su davno znanstvenim istraživanjima opovrgli tezu o 700.000 ubijenih u Jasenovcu. Danas znamo kako je i zašto uopće ta brojka nastala u Jugoslaviji, dok se tražila ratna šteta itd. A danas se ponovno, i to od strane pojedinaca iz državnih tijela i državnog vrha, ta brojka ne samo ističe, nego se koristi, a Greif, bez ijednog čvrstog znanstvenog istraživanja, izlazi s dvostruko većom brojkom - kaže Hrvoje Klasić.
Jedinu korist od srpskog preuveličavanja žrtava Jasenovca imaju hrvatski ekstremisti, poput Stjepana Razuma iz Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. To su Greifova braća po zadatku
Za kvaziznanstveno potpaljivanje srpsko-hrvatskih odnosa i produbljivanje teze o hrvatskoj genocidnosti, Greif je umjesto ismijavanja stručne javnosti, dobio najviša odlikovanja od Republike Srbije i Republike Srpske, tako da nema sumnje odakle mu dolazi stvarna podrška. Stoga ne čudi da je Milorad Dodik upravo Greifa imenovao na čelo Komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. U kakvoj je vezi dosadašnji rad Gideona Greifa s ratom u bivšoj Jugoslaviji i srebreničkoj regiji, nitko ne postavlja pitanje, kao ni o njegovim kompetencijama u vezi te teme, ali se zato smisao njegovog postavljanja na čelo komisije vidi u komentaru kojim je o genocidu u Srebrenici rekao da se tu ne radi o ‘jednostranom genocidu’ i da on ima drugačije mišljenje i da voli izazove i mijenjanje ustaljenih stavova. To pomalo podsjeća na ciljeve hrvatskih revizionista, koji su s vremenom odustali od potpune rehabilitacije NDH, pa su u upotrebu uveli priču o dva totalitarizma, kojom pokušavaju izjednačiti ustaški i poslijeratni režim. Tako će možda i srpski nacionalisti pomalo odustajati od teze da se u Srebrenici nije dogodio genocid i pokušati izjednačiti zločine nad Bošnjacima i Srbima, kao podjednakim žrtvama. Za te specijalne zadatke idealni su plaćenici poput junaka ove priče.
Greif je oduševljen Dodikovom najavom gradnje spomen-kompleksa na Gradini, gdje bi se trebao pojaviti pandan hrvatskom JUSP-u Jasenovac. Kao što je poznato, na Gradini se i danas na ulazu koči tabla na kojoj se ističe mitomanski podatak o 700.000 ubijenih, tako da se svaki normalan čovjek takvih najava može samo plašiti. Hrvoje Klasić, očekivano je skeptičan prema najavama gradnje na Gradini.
- Komemoriranje žrtava je nešto što je potrebno, ali ako danas odete u Gradinu, tamo i dalje stoji cifra od 700.000 ubijenih, iako se i Muzej genocida u Beogradu jako približio brojci koja je službena u Hrvatskoj. Podupro bih da se u Gradini otvori muzejsko-dokumentacijsko-istraživački centar kakav je s druge strane Save i da to bude znanstveni projekt, a ne projekt Dodika, Vučića ili bilo koje druge političke opcije. Dok god na tome inzistiraju političari, a ne povjesničari, ja se toga bojim. Čini mi se da to neće ići ka pronalaženju istine, nego će se ponovno složiti po dnevno političkoj potrebi zaoštravanja odnosa Hrvata i Srba - misli Klasić.
Sveprisutni Greif najavljen je i kao posebni savjetnik režisera Emira Kusturice, koji na temu stradanja Srba u Jasenovcu priprema igrani film. Naravno, logično je postaviti pitanje zašto političkom vodstvu Srbije i Republike Srpske danas treba nastavak mitomanije i nacionalističke histerije oko stradanja Srba u Jasenovcu. Zar nije bilo dosta potkusurivanja s hrvatskom stranom preko leđa malobrojnih Srba koji su preživjeli genocid u Drugom svjetskom ratu i progone 90-ih i ostali živjeti u Hrvatskoj? Naime, račun za takve budalaštine redovito primaju Srbi u Hrvatskoj što dobro znaju i Vučić i Dodik, koji daju financijsku potporu Gideonu Greifu i raznim drugim šarlatanima i potpaljivačima vatre. Jedinu korist od srpskog preuveličavanja žrtava Jasenovca imaju hrvatski ekstremisti, poput Stjepana Razuma iz Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. To su Greifova braća po zadatku, koji uz diskretnu financijsku potporu ministra branitelja Tome Medveda doista vrijeđaju uspomenu na ubijene u tom koncentracionom logoru, umanjujući broj stradalih i izmišljajući budalaštinu o poslijeratnom logoru, čime se ponovno pokušava izjednačiti genocidni ustaški režim s poslijeratnom Titovom vlašću. Riječ je o dva kraja iste revizionističke batine, koji se izvrsno nadopunjuju i jedan bez drugoga ne funkcioniraju.
Republici Srbiji bolje bi bilo da se ostavi stradanja Srba u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, jer se uspomena na to vrijeme strašnog stradanja njeguje, ako ne od strane hrvatske države, onda svakako od strane institucija srpskog naroda u Hrvatskoj. Bilo bi bolje i za budućnost zajedničkog života na ovim prostorima, i za Srbiju i za Hrvatsku, da se posvete novijoj povijesti i suoče sa svojim ulogama u agresiji na BIH, politikama ‘humanog preseljenja’ i strašnim zločinima svojih vojnika, pa se ne bi moglo dogoditi da ministar Medved s posebnim pijetetom ustaše pokapa s hrvatskom zastavom na sanduku i o srpskom revizionizmu govori sa stratišta srpskih civila u Medačkom džepu, a ne bi se moglo dogoditi ni da su Miloradu Dodiku važnija stradanja Srba prije više od 75 godina, a šuti o strašnom masakru vojnika i civila u Mrkonjić Gradu, koje su pripadnici HV-a i HVO-a počinili u listopadu 1995. O tome Dodik šuti, jer mu ne odgovara sukob s hrvatskim političarima u BiH s kojima trenutno drži zajedničku frontu prema Bošnjacima.
Greif tvrdi da je koncentracioni logor Jasenovac istraživao četiri godine i da je njegova knjiga, inače teška oko deset kilograma, zasnovana samo na činjenicama. To je naglasio i u emisiji ‘Ćirilica’ na Happy TV-u 19. veljače 2019., kada je rekao da se brojka od najmanje 700.000 Srba ubijenih u Jasenovcu temelji na dostupnim činjenicama. U 45 minuta emisije nije spomenuo niti jedan izvor za takvu tvrdnju. Naravno, ako dokazom ne smatramo njegovu izjavu da broj ubijenih dokazuju avionske fotografije masovnih grobnica. Umjesto dokaza koji bi potkrijepili njegove brojke, Greif je naveo da je jedan ustaša u samo jednoj noći ubio 1200 ljudi i to hladnim oružjem. Ako je ta noć potrajala deset sati, onda je taj čovjek ubijao dvoje ljudi u jednoj minuti. Pametnome dosta. I previše.
