Užasno je i duboko zabrinjavajuće da zastupnici većine misle da je uvreda reći nekom da ima srboljubno srce. Ti ljudi, koji misle da se druge može diskvalificirati na temelju njihove nacionalne, vjerske ili seksualne pripadnosti, imaju srca puna mržnje – tako je na svom Fejzbuk-profilu predstavnica Kluba zeleno-lijevog bloka Ivana Kekin reagirala na ispad hadezeove zastupnice Majde Burić, koja je pak Katarini Peović iz Radničke fronte u replici poručila da kontinuirano pokazuje svoje rusoljubno srce, a vrlo vjerojatno i srboljubno. Burić se, prema veberovskoj tipologiji političara, zasigurno osjećala moćno i uživala u osjećaju prestiža koji proizlazi iz članstva u stranci koja je na vlasti.
Ovakav istup svoje zastupnice nije dobro primio premijer Andrej Plenković, koji ju je zamolio za ispriku, što je Burić i učinila, doduše nekako neuvjerljivo, rečenicom "ispričavam se ako sam svojim izjavom uvrijedila pripadnike srpske manjine, što mi nije bila namjera". Hoće li u Rijeci, gradu iz kojeg Burić dolazi, zahvaljujući njezinom saborskom performansu osvanuti novi set parola uperenih prema Srbima, ostaje za vidjeti, jer mnogih smo se takvih na fasadama tog grada već nagledali. Diskvalificirajući jezik dijela političara prema srpskoj zajednici odavno nije iznimka, pa nije ni čudo da se prelio u gotovo sve sfere društva, od sportskih terena do bezazlenih zabava, počevši onih maturantskih. Treba li reći da na profilima viđenijih hadezeovih političara na društvenim mrežama nismo pronašli nikakvu reakciju na ispad Majde Burić, ništa što bi pojasnilo fenomen "srboljubnih srdaca". A moguće je i to da je zastupnica samo bez ustezanja kazala ono što određen broj njezinih stranačkih kolega i misli.
Ivanu Kekin smo zamolili da nam iz stručnog, psihijatrijskog kuta prokomentira zašto se netko uopće služi navedenim etiketama i postoji li lijek za one koji se pravdaju da to čine u žaru saborskih istupa. Na taj način gledano, započinje naša sugovornica, fenomen mržnje prema drugim skupinama, a tu su pripadnici srpske manjine doista česta žrtva, pokazuje da naše društvo i dalje ima dijelova koji su vrlo regresivni.
- Upravo se naime nezrele grupe ujedinjuju oko ideje prijetnje i vanjskog neprijatelja. Istodobno tu nezrelost desnica beskrupulozno koristi, jer ako se ljudi osjećaju ugroženo vanjskim ili unutrašnjim neprijateljem, koji, dakako, ne mora biti stvaran, onda se ne bave i ne zamaraju stvarnim problemima. Potenciranje osjećaja ugroze i straha od vanjskog neprijatelja služi dakle za vrlo efikasno otklanjanje pažnje od realiteta i zato se tako obilato koristi, upravo od onih koji su na vlasti. I sam je premijer u više navrata spominjao ili aludirao na unutrašnje i vanjske neprijatelje, sve po potrebi dnevnopolitičke igre, kako je on doživljava, a na štetu dugoročnog razvoja koji bi trebao ići u smjeru zrelijeg i empatičnijeg društva - kaže Ivana Kekin za Novosti.
Nažalost, desnica je puno puta pokazala da se ne libi otvarati ratne rane i parazitirati na njima radi stjecanja političkih bodova ili kontrole političke situacije, a nekim akterima na političkoj sceni se gotovo cijeli program svodi upravo na takozvano domoljublje, čija je mjera mržnja prema drugome. Takva zlouporaba domoljublja, smatra Kekin, kao i emotivna manipulacija poticanjem straha i mržnje prema manjinama, nisu rijetki fenomeni na našoj političkoj sceni, a protiv njih se treba boriti konstantnim i beskompromisnim zauzimanjem za manjine u našem društvu, javnom i jasnom osudom mrzilačkih komentara te podsjećanjem na osnovne humanističke vrijednosti, da vrijednosne sudove nikada ne smijemo donositi na temelju nečije nacionalne, vjerske, seksualne pripadnosti, boje kože itd.
- Uvjerena sam da velika većina građana naše zemlje tako razmišlja i zato je još važnije da se trudimo obeshrabriti glasnu manjinu u zagađivanju javnog prostora sramotnim verbalnim ispadima poput onog Majde Burić - ističe Kekin.
Gotovo istovremeno simptomatični su se događaji odvijali u Kninu. Premda je tamošnji vršitelj dužnosti javnog bilježnika Veljko Čađenović, uz ostala tri kandidata, imao preporuku Javnobilježničke komore, a njegovim radom bili su zadovoljni i građani Knina, to nije bilo dovoljno ministru pravosuđa i uprave Ivanu Malenici da ga nakon provedenog natječaja svojim potpisom konačno potvrdi za kninskog javnog bilježnika. Ministar je diskrecijskim pravom potpisao rješenje kojim je na to radno mjesto imenovana pravnica Marija Lovrić, bivša zamjenica drniškog gradonačelnika. Budući da ona ne stanuje u Kninu i da, navodno, nema iskustva u javnobilježničkom poslu, javnost se zapitala nije li u odluci ministra možda presudilo Čađenovićevo "sporno" ime i prezime. Prema napisima portala Tris, on je iz mješovitog crnogorsko-hrvatskog braka. Bilo kako bilo, kninski gradonačelnik Marijo Ćaćić osjetio je potrebu uputiti pismo ministru u kojem ga je pozvao da još jednom razmotri imenovanje javnog bilježnika u Kninu i da uvaži potrebe i interese tog grada, od kojih je najvažnije pružiti mogućnost građanima Knina za napredovanje i ostanak u svom gradu.
Što bi na takvu inicijativu kazao vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, koji će ostati upamćen kao političar koji političke bodove prikuplja uglavnom na generalizaciji Srba kao krivaca za sve loše što se dogodilo ili se događa u tom gradu? Penava i njegovi suradnici po tom pitanju nisu ni razboriti, a ni talentirani političari, no svejedno obavljaju taj odgovoran posao. Na nedavnom svečanom obilježavanju godišnjice završetka mirne reintegracije nije bilo predstavnika vukovarskih Srba koji su u priopćenju naveli kako neće doći jer gradske vlasti sustavno rade protiv tamošnjih Srba. Uistinu, prije nekog vremena promijenjen je Statut grada Vukovara kako bi se ukinulo pravo srpske manjine na ravnopravno korištenje ćirilice i srpskog jezika, inače jednog od prava proisteklog iz Erdutskog sporazuma i Pisma namjere.
Slabo zasad pomaže što je Hrvatska ušla u Šengen i postala članica eurozone – takozvani rusoljupci i srboljupci i dalje su pod povećalom dežurnih domoljuba u saborskim i gradskim klupama.
