Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA RH), zajedno s predstavnicima antifašista Petrinje i Sisačko-moslavačke županije, u Petrinji je uručio novčanu pomoć svojim članovima. Novčanu podršku od po 5.000 kuna dobilo je devet porodica najteže stradalih u potresu.

- Građani Petrinje i županije iskazali su u ovih godinu dana od potresa veliku hrabrost, upornost i strpljenje zbog uslova u kojima žive. U tom razdoblju dana nije bilo velikih pomaka oko početka gradnje. Uvjeren sam da time niste zadovoljni ni vi, ni mi koji pratimo što se događa. Suosjećamo s vama jer znamo u kakvim mukama živite i odgajate djecu bez uvjeta za normalan život. Zato smo mi u SABA RH htjeli da vam se makar malo pomogne. Našu je akciju potpomogla i Zveza združenj borcev za vrednote NOB Slovenije, pa vjerujem da ćete ovim sredstvima lakše prevladati teškoće - rekao je predsjednik SABA RH Franjo Habulin.

Razgovarali smo s onima koji su u potresu ostali praktički bez svega. Mara Ivanić iz Moštanice ostala je bez kuće i bez štale.

- Kuća nije sasvim srušena, ali ne mogu živjeti u njoj već s mužem Jankom i sinom Milanom boravim u kontejneru. Muž mi je šest mjeseci bio u bolnici, a sad ja moram u bolnicu iz koje se moram vratiti u kontejner. Ne mogu reći da nema struje i grijanja, ali kad otvorim vrata, odmah mi zapadne snijeg pred noge. Sin je s nama. Kako da se ženi u ruševini? Da ima kuću, možda bi neku i doveo, ali ovako… a u Petrinji imam brata koji je također nastradao. Kuća mi ima crvenu naljepnicu i nju bi trebalo srušiti. Ali nitko nije došao da nam kaže kad će rušiti kuću jer se tek onda može graditi nova. Zato čekamo više od godinu dana. Morala sam se riješiti i stoke iz srušene štale. Onda sam tek doživjela stres i razboljela se - govori Mara Ivanić.

Njena sumještanka Ljubica Peškir također je bez kuće.

- Sin, snaha i dvoje unučadi od 14 i 19 godina žive u kontejneru, a ja sam u kamp kućici koja je toliko trošna da bi se srušila pod snijegom, pa smo je ugurali u šupu da je malo štiti. I ja čekam da dođe netko da mi kaže kad će rušiti kuću - kazuje Ljubica.

Sin je s nama. Kako da se ženi u ruševini? Da ima kuću, možda bi neku i doveo, ali ovako…, govori Mara Ivanić iz Moštanice

Danica Juzbašić kaže da je njena kuća imala zelenu naljepnicu, ali su joj preporučili postavljanje posebnih potpora kako se ne bi urušio krov, a i pukotine su nastale po cijelom objektu.

- Sve smo djeca i ja napravili o svom trošku. Našli smo zadnju građu u magacinu i cigle iz ciglane jer smo pretpostavljali da će se obnova odvijati baš onako kako je ispalo. Ljetos su majstori skinuli crijep i postavili lim o našem trošku - kaže Danica koja volonterski pomaže i drugima od prvog dana, s ponosom i dubokim poštovanjem prema svima koji trpe stradanje.

Danica Juzbašić prima donaciju (Foto: Nenad Jovanović)

Predsjednik petrinjskog SABA Nikola Nožinić naglasio je da je pomoć raspodijeljena po utvrđenim kriterijima od kojih je najbitniji stupanj oštećenja kuće, ali i ukupne životne prilike.

- U prvim danima nakon potresa dobili smo i pomoć od naših drugova antifašista s Krka koji su poslali grijalice i plinske boce. Antifašisti Istarske županije poslali su nam tegljač s pomoći namijenjenoj članovima naše udruge, ali je u onim danima kaosa i bezvlašća, vozaču rečeno da "istovari kamion zajedno s ostalima". Mi do sada nismo saznali tko je tu robu primio, u kojem je skladištu bila i kome je podijeljena - rekao je Nožinić. Istaknuo je da je ponosan na brojne članove petrinjske udruge antifašista koji su se izjasnili da im pomoć nije potrebna.

- To je rijetkost u ovom vremenima iako su mnogi od njih teško stradali, ali su solidarni s drugima - rekao je. Naglasio je dobru suradnju sa Srpskim narodnim vijećem čiji kontejner su antifašisti koristili upravo za podjelu ove pomoći.

- Surađujemo s njima u mnogim stvarima i nikad se nije postavljalo pitanje hoće li nam izići u susret ili neće. Donirali su nam i laptop, a s obzirom da se većina naše arhive nalazi po privatnim kućama od kojih su mnoge oštećene. Od brojnih institucija smo tražili kontejner za arhivu i druge potrebe. Osim toga, iako smo tražili da nas primi, gradonačelnica Magdalena Komes nas kao predstavnike udruge nije pozvala da se dogovorimo o suradnji. Znam da ima puno posla, ali ona je gradonačelnica svih nas, glasali mi za nju na izborima ili ne - rekao je Nožinić.

Ljubica Peškir, Mara Ivanić i Franjo Habulin (Foto: Nenad Jovanović)

- Iako su u potresu teško stradali i građani Siska, Gline i drugih mjesta, smatramo da je Petrinja ipak najviše i zato smo koordinirali da najviše pomoći dolazi u ovaj grad i okolna naselja - rekao je čelni čovjek županijske Zajednice udruga antifašista Antun Maruski. Ukazao je i na problem obnove spomenika antifašističke borbe oštećenih u potresu, poput onog u Banskom Grabovcu, jer je postupak obnove spomeničke baštine vrlo dug i složen, a administracija je spora, kao i sva obnova.

Bivša predsjednica petrinjskih antifašista Zrinka Ćorić naglasila je da je svaka donacija vrijedna hvale i znak potpore.

- Naša krovna udruga to je shvatila kao moralnu obavezu. Građani su rekli što misle o obnovi i svemu što se oko nje radi. Svaka pomoć je dobrodošla. Nekad i lijepa topla riječ dobro dođe, a kamoli par tisuća kuna koje svakome mnogo znače i znak je da nismo sami i da neko misli na nas - rekla je Ćorić, koja je u potresu također ostala bez kuće.

Govoreći o donacijama i humanitarnom radu, Nikola Nožinić se dotaknuo i paroha Saše Umićevića.

- I prije potresa, a naročito sada, otac Saša pomaže starijima i potrebitima duhovno i materijalno, hrabri ljude, priziva pomoć iz Srbije i skuplja donacije. I naša udruga je dala skroman prilog za Crkvu sv. Spiridona jer će to biti glavna crkva s obzirom da se ona u Blinji renovira a u drugim mjestima nemamo crkve. O ocu Saši sve najbolje, jer ga vole Srbi i Hrvati, a on pomaže svima - rekao je Nožinić s kojim su se složili i ostali članovi Udruge.