U Golubiću kraj Obrovca održan je od 24. do 26. kolovoza tradicionalni Međunarodni znanstveni skup posvećen hrvatsko-srpskim odnosima, koji je okupio i političare. Ovogodišnja tema skupa, već desetog u nizu, bila je ‘Hrvatsko-srpski odnosi u 20. stoljeću, izbjeglice i manjine suočene s izazovima identiteta i gospodarstva’. Na tom je jubilarnom okupljanju znanstvenika i političkih djelatnika zaključeno da su odnosi između dviju zemalja na najnižoj razini dosad u ovom vijeku i to ponajprije radi onih koji manipulirajući nedavnom ratnom prošlošću, raspiruju mržnju s ciljem zadržavanja svojih pozicija.

Nekoliko gesti i nekoliko zajedničkih projekata mogli bi promijeniti postojeći diskurs, no budu li se hrvatsko-srpski odnosi svodili na Oluju, 1941. i 1945., pomaka neće biti, smatra Davor Pauković

Tako je predsjednik novosadskog Centra za istoriju, demokraciju i pomirenje i povjesničar Darko Gavrilović ocjenio je da su ti odnosi na najnižim granama stoga što obje države žive u prošlosti zahvaljujući političarima koji ih vode.

- Naše države i dalje žive u prošlosti. Vode ih političari koji nisu sposobni razviti ekonomiju i omogućiti ljudima da žive bolje. Pošto nisu sposobni da grade, pristupaju razaranju, koristeći ratnu prošlost kao oružje i unoseći nemire nacionalizma i buku tuđih šovinističkih strasti među obične građane - rekao je Gavrilović.

Davor Pauković iz golubićke Udruge za povijest, suradnju i pomirenje kazao je da su političke elite unazadile Hrvatsku i Srbiju i dodao da nije optimist kad je riječ o novim generacijama.

- Hrvatsko-srpski odnosi služe isključivo održavanju neprijateljstva u regiji. Ono što mi historičari pritom možemo jest da komemoriramo prošlost na što objektivniji način, a ne da nam komemoracije služe samo za parcijalne historije, što pridonosi širenju mržnje. Današnja situacija po pitanju teme skupa, hrvatsko-srpskih odnosa, u najmanju je ruku loša, s obzirom na to da se u tom smjeru nismo pomaknuli ni koraka naprijed. Bilo je tu uspona i padova, ali danas je posebno problematična reprodukcija diskursa s početka devedesetih, koja je aktualnija nego što je bila prije deset, pa i više godina. U Hrvatskoj, prema diskursu iz Srbije, žive ustaše, a u Srbiji, prema hrvatskom diskursu, četnici, štogod to značilo ove 2017. godine i kolikogod bilo upitno u sadašnje vrijeme. Najodgovornije za to su političke elite koje još uvijek koriste hrvatsko-srpske odnose kao jedan od glavnih aduta u mobilizaciji biračkog tijela, odnosno populističko prikupljanje jeftinih poena. Tako se ne rješavaju pitanja koja bi se vrlo lako mogu riješiti. Povijest se pokušava prikazivati kroz kontekst kulture sjećanja, a taj je kontekst uglavnom mobilizacijski i stvara neprijatelja koji nema intenciju od kulture sjećanja napravi nešto u čemu prošlost ne stvara nove sukobe nego upozorava do čega nas određeni diskursi mogu dovesti. Političke elite ne pokazuju nikakvu intenciju da to promijene, a vjerovatno i neće. Sadašnja generacija političara to neće uraditi i po tom pitanju više nisam optimističan kao što sam prije bio. Međutim, ono što mediji moraju zahtijevati i što se sigurno može napraviti jest pogled u sadašnjost i pogled u budućnost; moraju se iznijeti ciljevi i Hrvatske i Srbije, vidjeti što te zemlje moraju i mogu zajedno napraviti u ostvarenju tih zajedničkih ciljeva, kojih imate kolikogod hoćete, kako onih vezanih uz jugoistočnu Europu, tako i na globalnom planu. Nekoliko gesti i nekoliko zajedničkih projekata mogli bi promijeniti postojeći diskurs, no budu li se hrvatsko-srpski odnosi svodili na Oluju, 1941. i 1945. godinu te devedesete, pomaka neće biti: neće biti pravog suočavanja s prošlošću, a mi moramo insistirati na tome. Kad sagledamo sadašnjost i budućnost, doći će na red i povijest i to postupno, kroz godine i generacije. Na silu probaviti prošlost očito ne možemo, a bez pogleda u budućnost hrvatsko-srpski odnosi neće biti bolji - smatra Pauković.

Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov misli da je pitanje Hrvata u Vojvodini zatomljeno, a odsutnost interesa za njihove probleme konstantna.

- Dominira narativ da je pitanje nacionalnih manjina rešeno. Sve suprotno tome smatra se aktom neprijateljskog delovanja, pa su tako Hrvati u Vojvodini viđeni kao neprijatelji države, šta nije tačno: to je stanovništvo lojalno svojoj državi, Srbiji. U skladu sa time, oni očekuju od države da im na adekvatan način odgovori. Hrvati iz Srbije i njihovi politički predstavnici žele da budu inicijatori svih procesa i svih razgovora kada je reč o hrvatsko-srpskim odnosima. Često puta su problemi sa kojima se suočavamo zatomljeni, često puta su ta pitanja vojvođanskih Hrvata nevidljiva, mada šaljemo poruku da želimo biti konstruktivni i integralni deo razgovora o vrsti problema koji postoje unutar odnosa dvaju naroda, a onda i određenih specifičnosti kada su u pitanju Hrvati i njihov društveni položaj u Republici Srbiji. Najveći izazov jeste isključenost iz procesa donošenja odluka, problem integriranosti u društvo, podzastupljenost u javnoj upravi, itd. Mi smo trenutno isključeni iz svih lokalnih i regionalnih segmenata vlasti na nacionalnoj razini, a to je problematičan način učestvovanja u javnom životu. Sa druge strane, institucionalna infrastruktura vezana uz komunikaciju sa predstavnicima vlasti takođe je deficitna. Sa premijerom Srbije nismo imali izravnu bilateralnu komunikaciju unazad par godina, a ista je stvar i sa institucijom predsednika države. Zato mi na ovakvim skupovima doznačavamo ono šta smatramo važnim, ukazujemo na probleme i želimo da verujemo da će se oni početi rešavati - rekao je Žigmanov.

Saša Milošević iz SNV-a u Golubiću je kazao da su političari i mediji godinama uporno i marljivo radili na raspirivanju mržnje; dodao je da ta mržnja nije ostala samo na nivou visoke politike nego je podržavaju i predstavnici crkava te sportskih i drugih udruženja.

- Zlo raspiruju i mitovi, ovdje u Hrvatskoj oni ‘Domovinskog rata’, u Srbiji oni vječite ‘srpske žrtve’. Takvi im mitovi pomažu da nam zamagljuju vid i da se održe na vlasti lažima koje je lakše izgovoriti od istine. U tome im pomaže i činjenica da dvije zemlje nemaju istinsku ljevicu - istaknuo je Milošević, koji smatra da se rješenje može naći i u formiranju ozbiljne institucije koja bi se bavila pomirenjem Hrvatske i Srbije, što bi bilo puno bolje nego da to bude prepušteno paralelnim institucijama. Za ilustraciju svojih riječi naveo je pozitivan primjer pomirenja Francuske i Njemačke, kazavši kako se nada da će se stvari i ovdje napokon početi razvijati u smjeru pozitivnom smjeru za obje zemlje; kako bi cinik rekao, sigurno će biti bolje jer gore ne može, izjavio je on.

Predsjednik saborskoga Kluba zastupnika SDSS-a Boris Milošević pred okupljenima u Golubiću je izjavio kako očekivanja da će s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju doći do poboljšanja standarda i pravnog položaja manjina nisu ispunjena.

- Naprotiv, došlo je do zastoja, iako je s vremenom bilo i uspona i padova. Jačaju desni elementi koji raspiruju narative što stvaraju antisrpsko raspoloženje i time mržnja uperena protiv Srba sve više jača. Ovog se ljeta s tim ciljem iznose lažne optužbe da Srbi pale šume po Hrvatskoj, premda za to nema nikakvih dokaza i nikakvih uporišta. Stoga je bitna politička zastupljenost Srba u Saboru, ona je jamstvo zastupljenosti i sigurnosti Srba u Hrvatskoj. Tako se čuje i čuva srpski glas u našoj domovini - smatra on.

Janko Veselinović, predsjednik srpskog Pokreta za preokret te jedan od pokretača i organizatora okupljanja znanstvenika u Golubiću, rekao je da narodu Dalmatinske zagore ne trebaju mržnja i nacionalna ostrašćenost, samo miran suživot. Ne slaže se s tvrdnjama da u srpsko-hrvatskim odnosima nije bilo pomaka nabolje, ali smatra da se više ne može čekati samo političare - mora se raditi i na ekonomiji, privredi, turizmu i svim ostalim područjima koja mogu pridonijeti općem dobru.

- Ovo je deseta godina da se okupljamo i zajedno pokušavamo pronaći odgovore na neka pitanja koja nas sve muče, Srbe u Hrvatskoj i Hrvate u Srbiji. Kroz to je razdoblje nastalo više od 120 naučnih radova, odštampano je preko hiljadu stranica radova i objavljeno je devet zbornika, a to je značajna baza za proučavanje odnosa koji nas muče. Početnu temu proširili smo na identitet i ekonomiju, što je jako bitno zbog povratka stanovništva. Veliku smo podršku svih ovih godina imali od gradskih vlasti Obrovca, zagrebačkog SNV-a, ZVO-a, Komesarijata za izbjeglice i Pokrajinskog fonda Srbije, ali i naučnika i političara koji se našim pozivima uvijek odazivaju. Organizirali smo i ljetne škole za studente, likovne kolonije te druga kulturna događanja, jer nam je cilj ići ukorak s vremenom te sve više pričati o ekonomiji a sve manje o povijesti. Mislim zato da su odnosi među običnim ljudima daleko bolji, jer građani postaju sve manje osjetljivi na mržnju koju raspiruju političke vođe - objasnio je Veselinović.

Novoizabrani predsjednik ZVO-a Srđan Jeremić, rekao je da bi se i na ovakvim skupovima trebalo isticati ono što se često zaboravlja, a to je Erdutski sporazum kao jedan od pozitivnih primjera kojim je omogućeno da ne dođe do rata u Baranji, da se Srbi mirno reintegriraju u Hrvatsku, čime su izbjegnute žrtve i stradanja s obje strane.

Jubilarnom izdanju Međunarodnog znanstvenog skupa u Golubiću prisustvovali su brojni političari, znanstvenici i ekonomisti, a njihovi prilozi i radovi na ovogodišnju temu, zajedno sa zaključcima rasprava, bit će objavljeni u desetom zborniku.