Od 1947. do 1990. na području Gline i glinske općine podignuta su 73 spomen-obilježja NOR-a, među kojima se posebno izdvaja onaj u selu Donje Selište, gdje je živjelo izmiješano hrvatsko i srpsko stanovništvo.
"Odmah uz Glinu se nalazi selo Donje Selište broj 1, koje je još poznato i po tome što se naziva Klobučari", piše tjednik Jedinstvo iz Siska od 1. studenoga 1958. "Stanovnici ovog sela pokrenuli su preko organizacije Saveza boraca NOR plemenitu akciju. Iz sela je u toku NOB poginulo mnogo ljudi. Organizacije u selu zaključile su da u njihov spomen preurede postojeće Čučkovića vrelo… Otvaranje ovog spomen-vrela predviđeno je za Dan Republike 1958. godine", piše Jedinstvo, i naglašava: "Za napomenuti je da svi mještani učestvuju u dobrovoljnom radu oko izgradnje ovog spomen-vrela, kao i da su sva financijska sredstva dali dobrovoljno seljani ovog sela. U organizaciji i radu oko podizanja ove spomen-ploče najviše su se istakli Nikola Janus i Stevo Klobučar". Nedugo zatim, 6. prosinca 1958., sisačko Jedinstvo objavilo je članak "U Glini: Svečano raspoloženje" u kojem, između ostalog, piše: "U subotu, na Dan Republike, u Donjem Selištu obavljeno je otkrivanje spomen-ploče na spomen-vrelu. Otkrivanju su prisustvovali prvoborci i organizatori ustanka iz ovog kraja, a o učešću ovog sela u narodnoj revoluciji govorio je Ranko Mitić, narodni zastupnik Sabora NR Hrvatske."
Međutim, dublje razumijevanje ovog značajnog događaja nude dvije sačuvane fotografije spomen-vrela i spomen-ploče u Donjem Selištu na kojoj je vidljiv sljedeći tekst: "Podizanjem ove spomen-ploče narod našeg sela odaje posebnu zahvalnost poginulim borcima u Narodno-oslobodilačkoj borbi od 1941 - 1945. godine koji dadoše svoje živote za pobjedu socijalističke revolucije, za bratstvo i jedinstvo naših naroda boreći se širom naše zemlje pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije…"
Fotografije također otkrivaju da se na vrhu spomen-vrela nalazila stilizirana zvijezda petokraka, dok su na spomen-ploči bila uklesana imena i prezimena 15 vojnih i 65 civilnih žrtava, zajedno s godinama njihovog rođenja i stradanja. Kad je riječ o dobi žrtava, najmlađa žrtva bila je 1940., a najstarija 1875. godište. Prema spolu žrtava, radilo se o 44 muških i 36 ženskih žrtava. Ukupno gledajući, radilo se o 80 žrtava.
Prema popisu stanovništva iz 1961., u Donjem Selištu 1 živjelo je 249 stanovnika. Godine 1963. selo je elektrificirano, 1970. otvorena trgovina mješovite robe, a 1971. modernizirana cesta. Prema pisanju sisačkog Jedinstva od 6. srpnja 1978., "Dan borca na području glinske općine obilježen je brojnim manifestacijama. U organizaciji SUBNOR-a položeni su brojni vijenci i cvijeće na spomenike palim borcima i žrtvama fašističkog terora", pri čemu je "omladina sela Donje Selište uz Dan borca organizirala akciju na uređenju spomen-vrela." Nije nevažno spomenuti da je 1980. Donje Selište 1 pripojeno Glini, kao i to da su njegovi stanovnici "vlastitim učešćem asfaltirali preko 600 metara svoje ulice", javlja Jedinstvo od 14. kolovoza 1986.
Daljnji razvoj Donjeg Selišta zaustavio je raspad Jugoslavije, ali i privremeni raspad Hrvatske 1991. Tragediju i traumu s početka 1940-ih ubrzo je zamijenila tragedija i trauma s početka 1990-ih godina. Nakon reintegracije teritorija, ali ne i ljudi, u novoj kulturi sjećanja više nije bilo mjesta za žrtve Donjeg Selišta. Štoviše, na glinskom području više nije bilo mjesta ni za antifašističke spomenike, koji će se odlukama Općine Gline od 4. i 23. rujna 1995. početi uklanjati sa javnih prostora. Tako će u jednom širem izvještaju od 27. veljače 1997., koji je glinskom Općinskom vijeću podnijela Komisija za zbrinjavanje spomenika, biti napisano kako je "od Drugog svjetskog rata do konca osamdesetih godina na teritoriju Općine Gline postavljen veliki broj spomenika i spomen obilježja koji su u cijelosti vezani za ratna događanja na ovim prostorima. Ti spomenici i obilježja, puni komunističke simbolike, u pravilu ističu "stradanja" srpskog pučanstva na ovim područjima tijekom Drugog svjetskog rata i veličaju "doprinos" tog pučanstva "oslobođenju" ovih krajeva. Najveći broj ovih spomenika i obilježja lociran je po selima istočno i jugoistočno od grada Gline, u kojima je do Oluje i oslobođenja ovih područja pretežno živilo srpsko pučanstvo".
Ovaj dragocjeni dokument otkriva i višestruke motive kojima se rukovodila općinska vlast kada je uklanjala antifašističke spomenike. U izvještaju stoji kako "u potpuno izmijenjenim uvjetima nastalim uspostavom demokratske vlasti hrvatske države mnogi spomenici i obilježja na ovim prostorima, nastali kao dio komunističke ideologije i na temeljima krivotvorenih povijesnih činjenica predstavljaju surogat prošlosti. Veliki broj naseljenika i povratnika nastanjen na ovim područjima imperativno traži da se ovi spomenici i obilježja uklone sa terena i na odgovarajući način sklone u skladišta."
Iako nema dokaza da je tome tako, da je stanovništvo doista nešto zahtijevalo, Općinsko vijeće Gline 18. ožujka 1997. usvaja izvještaj i u drugoj točki odluke ovlašćuje "vlastiti pogon za obavljanje komunalnih djelatnosti Općine Glina da zbrine spomenike na način predviđen ovim izvješćem". Zatim slijedi precizan opis 12 spomenika u Majskim Poljanama, Ravnom Rašću, Vlahoviću, Majskom Trtniku, Dragotini, Balincu, Hajtiću, Šibinama, Gornjem i Donjem Selištu, koji će ubrzo biti uklonjeni i premješteni u skladišni prostor komunalnog poduzeća Komunalac Glina, gdje se i danas nalaze.
Kao što je poznato, u Republici Hrvatskoj je u proteklih 30 godina od otprilike 6.000 spomenika vezanih uz NOR, oko 3.000 uništeno ili oštećeno. Mnogi su nestali u ratu, mnogi su minirani nakon rata, a mnogi su, kako pokazuje ovaj izvještaj, stradali zahvaljujući administrativnim odlukama lokalnih vlasti. Na taj način uklonjena je i spomen-ploča u Donjem Selištu, čije su vojne i civilne žrtve, nažalost, ostale bez bilo kakvog oblika službene komemoracije.
Stoga se nameće pitanje kakav je danas odnos državnih vlasti prema antifašističkom nasljeđu i prema obrani antifašističkih vrijednosti kao evropskih i svjetskih vrijednosti te što bi po pitanju budućeg komemoriranja žrtava nacizma i fašizma trebale učiniti lokalne vlasti? Za potpisnika ovih redova dilema nema: povratkom spomen-ploče i obnovom spomen-vrela u Donjem Selištu lokalne vlasti u Glini pokazale bi svoju privrženost slobodarstvu, ustavnom patriotizmu i antifašizmu u Republici Hrvatskoj, čime bi doprinijele i njenom međunarodnom ugledu.
