“Uništavanje antifašističke spomeničke baštine još uvijek traje. Ono je dio nacionalističke histerije koja će se jednog dana ispuhati, i na koju će nove generacije gledati s gnušanjem”, kazao je ekonomist i kroničar uništavanja knjiga i antifašističkih spomenika u Hrvatskoj poslije 1990. Ante Lešaja u emisiji Vide TV Zavidavanje by Lado Tomičić, koju možete gledati na ovoj poveznici.
Lešaja je rođen na Korčuli 1931. Radio je na zagrebačkom Ekonomskom institutu i predavao na Ekonomskom fakultetu i Fakultetu za defektologiju u Zagrebu. Od umirovljenja 1990. do danas istražuje uništavanje knjiga i antifašističkih spomenika, o čemu je objavio knjige “Knjigocid – uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-tih” i “Zatiranje povijesne memorije”, koja je nedavno promovirana u Zagrebu.
Ladislavu Tomičiću je ispričao kako je počeo istraživati uništavanje knjiga. Nakon umirovljenja je vodio knjižnicu u Korčuli, ali ga je HDZ smijenio i instalirao, kako se izrazio Lešaja, “poslušnicu” bez bibliotekarskog ispita. “Prvo si je povećala plaću, a onda započela nepropisnu reviziju. Napisala je spisak 'nepotrebnih i zastarjelih knjiga', na koji je uvrstila Tolstoja, Unamuna, Dostojevskog, devetnaest knjiga Branka Ćopića, ali i kapitalno djelo 'Jadranska orijentacija' Vicka Krstulovića”, posvjedočio je Lešaja. U razgovoru s bibliotekarima iz Zagreba doznao je da se knjige uništavaju i drugdje, pa je započeo petnaestogodišnje istraživanje koje je rezultiralo djelom “Knjigocid – uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-tih”.
Istražio je i uništavanje antifašističkih spomenika, i o tome nedavno objavio knjigu “Zatiranje spomeničke baštine” koju dio javnosti, kako je kazao, “apsolutno ignorira”. S druge strane, “dobro je što je mnogo mladih koji o tome pišu, i koji su nezadovoljni”. “Ja sam želio podržati otpor uništavanju”, kazao je Lešaja.
Govorio je i o raspadu Jugoslavije. “Premda su ekonomske analize pokazivale da se republike sve više zatvaraju i da Jugoslavija ne funkcionira, na kraj pameti mi nije bilo da će se raspasti. Smatrao sam, toliko smo bliski narodi... Ne vidim razliku između sebe i Srbina. Netko je možda vidi, ali ja je ne vidim. I u Srbiji i u BiH imao sam i imam krasne prijatelje, kao što i ovdje imam ljude s kojima se ne slažem. Ljude gledam kao ljudska bića, a ne kao Srbe i Hrvate”, kazao je Lešaja.
Iznio je i zanimljive detalje iz vremena partizanske borbe protiv okupacije Korčule. “Bilo je talijanskih obitelji koje su 1941. aktivno sudjelovale u ilegalnom partizanskom pokretu i u partizanima”, ustvrdio je. Pamti kako je kao trinaestogodišnjak gledao desetine mladih mrtvih partizana poginulih u borbama s Nijemcima nakon “sto dana slobode”, kratkog razdoblja između pada Italije i nacističke okupacije Korčule.
Ispričao je i kako su mladi SKOJ-evci, među kojima i budući ugledni televizijski novinar Zvonko Letica, razoružali talijansku stražu te na Fortici, utvrdi iznad grada, naslikali veliku jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom, što je u okupiranoj Korčuli izazvalo konsternaciju okupatora i oduševljenje porobljenih.
