Ova knjiga je podsjetnik koliko nam Slavko Goldstein nedostaje zadnje dvije godine. Nedostaje nam da se u javnosti netko oglasi s takvom vrstom moralnog i intelektualnog pokrića, jer Slavko je znao osjetiti trenutak kada je bitno da reagira javno, birajući bitke za koje je smatrao da su važne, i to važne za cijelo društvo - kazao je novinar i pisac Ivica Đikić na promociji knjige Slavka Goldsteina (1928. – 2017.) ‘Proslovi za bolju zemlju’, održanoj u ponedjeljak navečer u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Knjigu u izdanju Frakture i Židovske vjerske zajednice ‘Bet Israel’ uredili su novinar Boris Pavelić i povjesničar Ivo Goldstein, doradivši izbor tekstova koji je sam Slavko Goldstein, izdavač, urednik i publicist poznat po svojem društvenom i političkom angažmanu, spremao za objavu.
‘Proslovi za bolju zemlju’, kako je navedeno na koricama knjige, obuhvaćaju tekstove od ‘Partizanskoga dnevnika’ iz 1943. koje zapisuje mladić sa širokim krugom interesa, budući intelektualac, pa sve do prvih poglavlja Goldsteinove posljednje, nikad dovršene knjige. Svi tekstovi u knjizi, čak i izvadak iz opširnog dosjea koji je Služba državne sigurnosti vodila o Slavku Goldsteinu, pokazuju nam intelektualca uvijek spremnoga govoriti istinu, znatiželjnoga da razumije ne samo vlastitu zemlju, već i čitav svijet, čovjeka beskompromisnog u želji da se stalno i iznova bori za pravednije društvo i svijet, mislioca koji želi da i njegova domovina dosljedno poštuje najbolje liberalno-demokratske standarde.
Uz Đikića, Pavelića i Slavkovog sina Ivu Goldsteina, u razgovoru o knjizi, koji je moderirao Seid Serdarević iz Frakture, sudjelovala je i saborska zastupnica Vesna Pusić, koja je istakla da je Goldstein imao dvije opsesije. Jedna je bila složenost istine, jer je odbijao simplifikaciju, generalizaciju i banalnost, a druga je bila hrabrost, jer je odbijao da se ičega i ikoga boji. Pusić je govorila i o ljudima s kojima se Goldstein družio i o njima pisao, kao što su bili njegovi Karlovčani Stanko Lasić i Josip Vaništa, ali i Miroslav Krleža i Vlado Gotovac, Vladimir Anić i Vladimir Primorac, pa i Milovan Đilas čija ga je odvažnost da među prvima počne drugačije misliti i pisati fascinirala do kraja života.
Boris Pavelić objasnio je da je knjiga zapravo bila Goldsteinova ideja i da je sam odabrao najveći dio tekstova, pa je ovdje riječ o završavanju posla koji je on započeo, ali i o novom početku, jer knjiga funkcionira kao uvod u Goldsteinovo djelo.
- Knjiga ocrtava cijeli njegov intelektualni put i zaziva ozbiljnog biografa, jer kad bismo dobili temeljito istraženu Slavkovu biografiju, dobili bismo više spoznaja o ljudskoj dubini i mudrosti - kazao je Pavelić.
Ivo Goldstein, koji je emotivno govorio o ocu, za ovu je knjigu sastavio njegovu kraću biografiju, kako je kazao, ne samo zbog onih koji ga ne vole, nego i zbog njegovih prijatelja, kako bi mogli saznati nešto više o njegovom životu prije 1990-ih godina.
- Biografiju sam napisao bez velikih pretenzija, a ova knjiga pokazuje bogatstvo njegova intelektualnog interesa i rada - kazao je Ivo Goldstein.
Knjiga na više od 400 stranica donosi izbor s tridesetak Goldsteinovih tekstova, počevši s iznimno vrijednim dnevnikom koji je zapisivao među partizanima kao talentirani 15-godišnjak, i nastavljajući se člancima koje je u novinama i časopisima objavljivao 70-ih, 80-ih, 90-ih pa sve do posljednjih dana života, zaključno s uvodom i tri poglavlja zadnje knjige na kojoj je radio prije smrti.
