Slavko Goldstein, knjigom ‘1941. - godina koja se vraća’ i svojim opusom, zadužio je hrvatsku historiografiju i hrvatsko društvo, složili su se učesnici predstavljanja novog izdanja ove knjige, upriličenog 23. juna u Novinarskom domu u Zagrebu u prisustvu većeg broja građana, među kojima i niza javnih ličnosti. Po riječima urednika izdavačke kuće Fraktura, Seida Serdarevića, Slavko Goldstein je napisao niz vrijednih knjiga. Međutim, ‘1941 – godina koja se vraća’ njegova je najbolja knjiga koja se danas čita kao što se čitala i 2007. godine kad je izišlo prvo izdanje.

- Knjiga je pisana iz vrlo osobne perspektive čovjeka koji je preživio ‘41. i odvođenje oca od strane ustaša te njegovo kasnije pogubljenje. Zatim je tu autorov odlazak u partizane. Takav tip knjige koja spaja osobnu povijest s velikom poviješću spada u knjige koje se čitaju i koje prelaze granice, o čemu svjedoči više inozemnih izdanja, kao što su američko, talijansko ili njemačko - rekao je Serdarević, izrazivši zahvalnost Srpskom narodnom vijeću koje se kao suizdavač uključilo u ovaj projekt.

Ivo Goldstein, profesor hrvatske historije 20. vijeka istaknuo je da ovu knjigu predstavlja u svojstvu historičara, ali i sina pokojnog Slavka Goldsteina i unuka Ive Goldsteina kojeg su ustaša zatvorile i ubile u Jadovnom.

- Moj otac je, iako dvije godine nije išao u školu, kao 15-godišnjak 1943. godine pisao partizanski dnevnik, bio je urednik kulture ‘Vjesnika u srijedu’ 1952. godine te pisao brojne članke, scenarije i predgovore. U izdavaštvu, kojim se bavio i napisao predgovore za oko 150 objavljenih knjiga, nije bilo prilika za pisanjem, tako da je svoju prvu knjigu objavio sa 79 godina - rekao je Goldstein, ističući da je Slavko tokom devedesetih surađivao u časopisu Erazmus.

Naglasio je da je Slavko bio traumatiziran Jadovnom gdje mu je stradao otac, iako je u Jasenovcu pobijeno više članova njegove porodice. Knjiga donosi i pismo autorova oca upućeno sinu iz zatvora, koje je autor pročitao više od šezdeset godina nakon što je napisano. Ustaški rukovodilac Vinko Nikolić to je pismo čuvao decenijama i donio iz emigracije, ali ga nikad nije predao Slavku Goldsteinu, već je nađeno u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici nakon Nikolićeve smrti.

- Iako je govorio o kajanju i očišćenju, Nikolić nikad nije došao do kajanja ni očišćenja, ali ne sam on, nego i cijela Hrvatska devedesetih, podvukao je Goldstein.

Saborski zastupnik Milorad Pupovac istaknuo je da ‘1941. - godina koja se vraća’ predstavlja sjajan primjer kritičke historiografije, ali i ogledni tekst kako revidirati historiografiju bez falsificiranja. Dodao je da je počašćen što je SNV suizdavač ove knjige.

- Slavko je ovu knjigu pleo od njegovog osobnog sjećanja i istraživanja. Skrupulozan oko činjenica, izborom riječi nastojao je da ne utiče na razmišljanje onog tko čita knjigu - rekao je Pupovac. Dodao je da knjiga govori i o devedesetim godinama te o dvojici Kordunaša, Hrvatu i Srbinu, koji su prošli rat devedesetih.

- Slavko je bio hrvatski patriot koji je napadan kao hrvatski izdajnik od strane ljudi bliskih ustaškim idejama - podvukao je Pupovac. Pročitao je i fragmente knjige koji govore u ustaškoj politici.

Književnik i novinar Miljenko Jergović istaknuo je da je teško odrediti žanrovsku odrednicu ove knjige, koja ne spada u publicistiku niti u memoarsko-historiografski žanr.

- Knjiga ima problem da se smjesti u bilo koju historiografsku ladicu ili policu naprosto zato što se historiografija ne bi smjela ovako pisati. Ova knjiga govori o nekoliko vremenskih tokova i govori o dvije stvari koje su obično nespojive u historiografskim tekstovima, a to su opća povijest i privatna povijest. No knjiga se sklopila u jedinstveno prozno književno djelo koje u sebi sadrži masiv kritičke historiografije, tako da je doživljavamo kao neortodoksni beletristički komad - rekao je Jergović, koji je napisao predgovor za prvo izdanje knjige.

Glumica Urša Raukar pročitala je ulomak iz knjige koji govori o nalaženju pisma koje je Ivo Goldstein iz zatvora 1941. godine pisao Slavku. Spomenuti ulomak sadrži i tekst nepotpunog pisma za koje se ne zna da li je prekinuto i nikad nastavljano ili su nastavne stranice izgubljene.