Od 4. do 10. rujna u Zagrebu će se održati jubilarni deseti Festival svjetske književnosti na kojem će uz inozemne književne goste nastupiti i niz relevantnih regionalnih i domaćih autorica i autorica. Programi će se ove godine zbivati na tri lokacije: u Domu hrvatskog društva likovnih umjetnika, u Knjižari Fraktura i u Botaničkom vrtu.
S programskim direktorima FSK-a Seidom i Sibilom Serdarević razgovaramo u povodu dvostrukog jubileja: 20 godina postojanja izdavačke kuće Fraktura i desetog rođendana Festivala svjetske književnosti.
FSK je festival ambicioznog imena i nastoji dovesti neke od najvažnijih svjetskih, europskih i regionalnih autora. Koje će književne zvijezde ove godine nastupiti pred hrvatskom publikom?
Festival je zamišljen da svake godine iznova pokuša dovesti važne i bitne europske i svjetske autore u Zagreb i Hrvatsku i da ih stavi u dijalog s našim autorima, prevoditeljima, kritičarima, urednicima te da se ponajbolje od međunarodne književnosti predstavi u Hrvatskoj. Ono što je važan kriterij prilikom izbora jest da su knjige tih autora prevedene i dostupne našim čitateljima. Ovaj deseti po redu Festival dovodi niz važnih autorica i autora, nagrađenih najvažnijim međunarodnim nagradama – Bernardine Evaristo, Mathiasa Énarda, Karl-Markusa Gaussa, Monique Roffey, Dragu Jančara, Milenu Marković i mnoge druge.
Kada se osvrnete na deset godina Festivala svjetske književnosti, na što ste najponosniji?
Teško je reći na što smo najponosniji, svakako na kontinuitet koji smo zadržali s gostima uživo i tijekom dvije pandemijske godine, ali još je važnije da je publika prepoznala Festival kao mjesto okupljanja, a autori kao važan događaj na koji žele doći, često i ponovno.
U kakvim je okolnostima Festival nastajao, iz kakve inicijalne ideje?
Sam Festival nastao je nakon mnogobrojnih tribina i gostovanja autora koje smo organizirali i organiziramo godinama. Zapravo, od samih početaka Frakture inzistirali smo da dovodimo međunarodne zvijezde u Zagreb. Početkom 2009. pokrenuli smo tribinu Razotkrivanje u Kinu Europa, gdje smo ugostili neke od najjačih svjetskih književnih zvijezda, i u jednom trenutku 2013. godine poklopilo se mnogo faktora, velika želja mnogih autora da dođu u Zagreb i da tu predstave svoje knjige i razgovaraju o njima – jer uvijek smo težili da nam je u središtu interesa autorovo djelo – to sve dovelo je do toga da se odlučimo za pokretanje Festivala i tako smo 2013. krenuli u tu avanturu koju, evo, deseti put radimo s istim entuzijazmom kao i prvi put. U proteklih je deset godina bilo mnogo izazova, prvi Festival održali smo u Zagrebačkom kazalištu mladih, ali nijedno kazalište ne može, zbog svojih programa, ustupiti svoju infrastrukturu na deset dana bilo kojem Festivalu, pa smo od drugoga do sedmog Festivala svoj dom našli u Kinu Europa, no kada je i ono naprasno zatvoreno 2019. morali smo gotovo preko noći pronaći novo mjesto održavanja – i pronašli smo ga u Hrvatskom glazbenom zavodu, koji je sada kao i Kino Europa u rekonstrukciji, pa smo ove godine na novom fascinantnom mjestu, u Meštrovićevom paviljonu, Domu HDLU-a.
Koji su trenutci bili prijelomni za FSK, za održavanje kontinuiteta njegovog održavanja, ali i za financijsku održivost Festivala?
Ove godine za deseti rođendan častimo publiku slobodnim ulazom na sve programe. Broj mjesta je u HDLU-u i Knjižari ograničen: u Knjižari Fraktura 60 mjesta, a u HDLU-u oko 200 mjesta
Festival se svake godine nalazi, uostalom kao i većina festivala, na nekoj prijelomnici. Najteže je i najizazovnije bilo raditi Festival 2020. u jeku pandemije, kada smo uspjeli dovesti neke autore, i to ne samo domaće, već i inozemne, u Zagreb, kada smo održali niz intervjua na daljinu i to u profesionalnim studijima, što je bilo emitirano na HRT-u. No svih godina smo težili da napravimo neke pomake, od početka sva događanja imaju simultani prijevod, od početka imamo izložbu likovnih umjetnika pod kustoskom palicom Tomislava Buntaka i uvijek nam je u fokusu kvaliteta razgovora te želja da privučemo ne samo vjernu publiku koju treba zadržati, već da dovedemo i stvorimo novu, što činimo književnim matinejama i ne samo njima.
Naplata ulaznica
Publika u europskim zemljama naviknuta je na praksu kupovanja ulaznica za književne događaje i čitanja, međutim okolnosti u regionalnom i hrvatskom književnom polju su bitno drugačije. Prije nekoliko godina vi ste s tom praksom započeli na FSK-u, za dio programa. Kako biste danas ocijenili taj eksperiment, koje je praktične učinke imao?
Publika je ulaznice koje služe i kao vaučeri za kupnju knjiga za vrijeme Festivala prihvatila normalno, riječ je o simboličnim iznosima, i to ne za sva događanja. Ove godine za deseti rođendan častimo publiku slobodnim ulazom na sve programe. Broj mjesta je u HDLU-u i Knjižari ograničen: u Knjižari Fraktura 60 mjesta, a u HDLU-u oko 200 mjesta.
Ulaznice imaju simboličan i važan učinak, one su cjenovno pristupačne, ali pokazuju da je važno da se dolasci i na književna događanja planiraju, da je i tu riječ o autorima koji dolaze u Zagreb i koji kao i prevoditelji žive od svoga rada, da je u organizaciju uključen velik broj kulturnih radnika – promotora, tehničara, urednika – te da svi oni dugo vremena rade da bi se programi odvijali nesmetano i na visokom nivou. Iluzorno je očekivati da samo institucije, Ministarstvo kulture i Grad Zagreb, veleposlanstva i inozemni kulturni centri te organizator mogu financirati takav veliki pogon, a posebno treba imati na umu da je sa sadašnjim zakonima, koji nisu pretjerano skloni da se sponzorstvo u kulturi odbija od porezne osnovice, iznimno teško osigurati sponzore, te su i sredstva koja se skupe prodajom ulaznica itekako dobrodošla.
U pandemijskom vremenu najteže je dovesti veliko svjetsko ime za gostovanje u živo. Koji takvi pothvati su financijski i organizacijski za vas do sada bili najzahtjevniji?
Svake godine pokušavamo dovesti neko veliko svjetsko ime i trebamo znati da je Hrvatska malo i relativno nevažno tržište, s malim nakladama, a da isto nismo više egzotika, već zemlja u Europskoj uniji. Naši budžeti nisu veliki, tako da ne možemo dovesti autore zahvaljujući velikim honorarima, već zahvaljujući svom ugledu i upornosti. Ponekad autore i njihove agente nagovaramo godinama, ne samo mailovima već i na susretima na svjetskim sajmovima i festivalima. Uvijek je teško dobiti dobitnike Nobelove nagrade za književnost, zatim dobitnike Man Bookera i drugih velikih nagrada. Svi autori imaju jako mnogo obaveza, gostovanja, a i dalje moraju pronaći slobodno vrijeme za pisanje i istraživanje. Autori su pri tome svjesni da festivali i gostovanja imaju važnu ulogu u promociji knjiga jer tradicionalni mediji svugdje u svijetu štede na stranicama za kulturu te da se navike informiranja publike mijenjaju. Sada u vrijeme nakon pandemije svi su organizatori događaja pred novim izazovima, kako dobiti novu publiku, kako vratiti staru, kako općenito osmisliti događaje koji korespondiraju s ubrzanim svijetom i publikom željnom tzv. jedinstvenog doživljaja. Knjiga i književnost spor su medij, ali nezaobilazan u stvaranju imaginacije i održavanju koncentracije. Svi mi organizatori festivala, književnih događaja, ali i nakladnici nalazimo se pred velikim izazovima kako da tradicionalan medij kakav je knjiga i njezina prezentacija bude i dalje zanimljiv i važan novoj publici odrasloj na slikovnom svijetu brzih i kratkih informacija, s poremećenom pažnjom.
Stalno inzistiranje na STEM-u pokazuje se kao kontraproduktivno: ne može postojati kvalitetno društvo bez ozbiljne kulture i umjetnosti, bez humanistike, to se već pokazuje u mnogim zapadnoeuropskim državama
Ove godine obilježavate dvadeset godina izdavačke kuće Fraktura: počeli ste od male kuće stacionirane u Zaprešiću, danas je pod vašom etiketom najveći broj domaćih autora. Uigran je to tim sastavljen od urednika, prevoditelja, voditelja knjižare, prodavača, vanjskih suradnika… Kako diše vaš kolektiv kada je pred najtežim zadacima?
U Frakturi smo od svojih početaka težili da tekstu, autorima, oblikovanju, prezentaciji, promociji, distribuciji pristupamo maksimalno ozbiljno, da knjiga ima svoj dignitet, da radimo s ljudima koji vole svoj posao i koji su entuzijastični oko njega. Danas nas je dvadesetak stalno zaposlenih s više od 50 redovnih honorarnih suradnika. Stalno se trudimo uključivati i nova imena, od autorskih do prevoditelja i dizajnera. Danas knjiga i književnost, novinarstvo i humanistika nisu toliko zanimljivi mladim ljudima. Stalno inzistiranje na STEM-u pokazuje se kao kontraproduktivno: ne može postojati kvalitetno društvo bez ozbiljne kulture i umjetnosti, bez humanistike, to se već pokazuje u mnogim zapadnoeuropskim državama. Današnji čovjek traži smisao postojanja, zato je i takva navala na self help, ali zapravo vidi se da bez umjetnosti koja nije samo zabava ne možemo graditi društvo. No, vratimo se vašem pitanju. I mi smo u ovih 20 godina mnogo naučili o tome kako voditi tim, kako motivirati ljude i sebe, kako stvoriti timski duh. Postoje neki vrhunci sezone, to su prije svega Festival i Interliber, kada smo svi pod pojačanim pritiskom, ali tu pomaže dobra organizacija i zadovoljstvo nakon uspješno obavljenog posla. Kao kolektiv funkcioniramo dobro i vjerujemo da možemo tako i nastaviti.
Naučili na krizu
Kada govorimo o odnosu prema autoru, što vam je u Frakturi najvažnije?
Autor je uvijek u središtu pažnje, trudimo se biti autorska kuća, dakle pratimo autore ne samo objavljivanjem knjiga, već prije svega radom na rukopisu, jer nam je uvijek želja da isporučimo najbolji proizvod u danom trenutku, da popratimo autore kroz promotivne djelatnosti, prodajom autorskih prava, publicitetom koji je potreban. Naravno, svi se nalazimo pred stalnim izazovima; ponekad bismo voljeli da imamo više kritika pojedinog djela, više intervjua, ali mediji imaju isto tako ograničen prostor. Danas su iznimno važne društvene mreže, koje također postaju medij kroz koji se informiraju čitatelji, no taj je medij zapravo vrlo upitnog dosega. Pitanje je u kolikom nas balonu on drži, a i algoritmi koje velike svjetske kompanije, prije svega Meta, ali i Alphabet, stalno mijenjaju, često ne dozvoljavaju da se obratimo svima kojima bismo se željeli obratiti te se često postavlja pitanje kolika je uopće svrsishodnost bivanja na društvenim mrežama ili bi nam svima trebalo odvikavanje od pametnih telefona i push-notifikacija.
Koje promjene u poslovanju su bile ključne da Fraktura premosti prepreke i različite krize koje se u sektoru nakladništva događaju posljednjih 20 godina?
Ovdje bismo mogli reći da je nakladništvo u konstantnoj krizi te da smo sada kao i svi pred još jednom krizom. Sada je najvažnije zadržati i stvoriti nove čitatelje sposobne da razumiju kompleksna umjetnička djela koja im moraju govoriti o njihovim stanjima. Svih ovih godina trudimo se biti na vrhu vala, vidjeti koje promjene se događaju, ali često biti i predvodnik promjena, no mi govorimo o malom i relativnom siromašnom tržištu gdje je jako teško raditi velike pomake. Npr. hrvatski jezik i dalje, kao i većina jezika istočne Europe, nije dozvoljen za legalno postavljanje e-knjiga na Kindlu, a ibooks nije dostupan za kupnju knjiga na našem teritoriju. S druge strane, to što nismo zanimljivi Amazonu, ima i svoje prednosti, tako da nemamo monopolista na tržištu. Broj audioknjiga opet je malen i teško je očekivati s obzirom na proizvodnu cijenu da će drastično rasti. Stoga ćemo i dalje biti usmjereni na klasičnu tiskanu knjigu, što je zapravo dobro. Sada smo usred krize s velikim povećanjem cijena papira, njegova je cijena narasla u proteklih godinu dana osjetno više negoli bilo koji drugi energent i proizvod, a naši nakladnici nisu toliko digli svoje cijene. Mi svi u kulturi naučili smo živjeti s krizom i u krizi, pa je i to valjda razlog zašto nam je kultura općenito jedan od najboljih izvoznih proizvoda.
Postoji li segment koji niste uspjeli realizirati, a koji još čeka?
Projekata ima mnogo, ali idemo korak po korak u njihovim ostvarivanjima. Trenutačno nas najviše zanima kako ostvariti što veću energetsku učinkovitost te da ostvarimo neke promjene u digitalnoj transformaciji, koja je jedan trajan i neprekidan proces. Također veselimo se svome velikom projektu sufinanciranom iz sredstava EU "Growing together" u sklopu kojeg ćemo objaviti 26 knjiga te s Borankom posaditi 10 tisuća novih stabala u ovoj i idućoj godini. Što se autora tiče, velik je popis onih koji nisu bili u Hrvatskoj, a koje bismo željeli i koje pokušavamo dovesti, neke već godinama, pa se nadamo da ćemo i uspjeti, od Sally Rooney ili Karla Ovea Knausgårda do nedavno napadnutog velikana svjetske književnosti Salmana Rushdieja, koji ne samo svojim djelom već i osobnom hrabrošću pokazuje koliko je važna sloboda govora, bez koje nema ni slobode misli.
