Ovogodišnji, drugi po redu Dani srpskog filma, održani od 12. do 15. aprila u zagrebačkom kinu Tuškanac, pokazali su kontinuiranu kvalitetu srpske kinematografije, ali i interes domaće publike da pogleda njena ostvarenja, pogotovo u godinama kad srpski filmovi, osim na filmskim festivalima, nisu prečesti gosti u Hrvatskoj. Publici su se na otvorenju obratili predstavnici organizatora: predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, ministar-savjetnik u ambasadi Srbije u Zagrebu Davor Trkulja i upravnik Muzeja Jugoslovenske kinoteke Marjan Vujović, ističući značaj filmskog stvaralaštva i poboljšanja kulturne suradnje dviju država.

Po mišljenju organizatora i ljubitelja filma koji su posjećivali predstave, izbor djela je bio dobro pogođen. Osim antologijskih ostvarenja kao što su ‘Sakupljači perja’ Aleksandra Petrovića iz 1967. čijim su prikazivanjem Dani otvoreni ili ‘Kad budem mrtav i beo’ Živojina Pavlovića iz 1967. kojim je manifestacija zaključena, kao i kvalitetnih i kultnih ‘Ko to tamo peva’ Slobodana Šijana iz 1980. i ‘Specijalno vaspitanje’ Gorana Markovića iz 1977., prikazani su i filmovi ‘Rekvijem za gospođu J.’ Bojana Vuletića, ‘Dnevnik mašinovođe’ Miloša Radovića i dokumentarni film ‘Druga strana svega’ Mile Turajlić, koji su u godinu-dvije svog života dobili brojna priznanja i nagrade publike i kritike.

- I ovi su se Dani, kao i lanjski, pokazali uspešnima, kao i saradnja koju smo u tom projektu ostvarili sa SNV-om, ambasadom Srbije u Zagrebu i kinom Tuškanac te Filmskim centrom Srbije i Hrvatskim filmskim savezom - rekao je za Novosti Marjan Vujović, upravnik Muzeja Jugoslovenske kinoteke.

- Naslovi su drugačiji, ali je osnovna koncepcija prikazivanja ostala slična lanjskoj: program starih filmova koji su obeležili jugoslovensku kinematografiju i program savremenih filmova iz produkcije 2016. i 2017. godine. Značajno je i to što su stariji filmovi koje smo prikazali digitalno restaurisani - rekao je Vujović i objasnio zašto je novih filmova bilo manje.

- Kad na festivalima prikazujete novu produkciju, ona zavisi od kvalitete snimljenog u toj ili prethodnoj godini. Kad radite program klasika, onda birate unutar cele istorije filma. Akcenat je bio na klasicima jer smo u prethodnih 12 meseci restaurisali dva filma koja smo prikazali na najznačajnijim festivalima: ‘Sakupljači perja’ su prikazani lani na Kanskom festivalu povodom 50 godina postojanja, a film ‘Kad budem mrtav i beo’ je prikazan na festivalu u Berlinu u jednom od zvaničnih programa, što je priznanje za naš rad. Ostala dva filma su takođe digitalno restaurisane nove verzije; autori su bili sa nama i radili na digitalizaciji, u skladu s onim kako su želeli da ti filmovi izgledaju pre 30 ili 40 godina - objasnio je Vujović.

Proces digitalne restauracije najznačajnijih filmova iz jugoslavenske i srpske baštine, pod nazivom ‘VIP Kinoteka’, odvija se u suradnji s kompanijom VIP mobile.

- Takvi projekti su svugde u svetu podržani od velikih kompanija koje pomažu u tom skupom i dugotrajnom poslu. Sada svakog meseca izbacujemo jedan novi restaurisani film, pa ćemo u godinu dana prikazati novih deset digitalnih restauracija. Tokom ovog meseca krenuće digitalno restaurisani ‘Maratonci trče počasni krug’ koje je na lanjskim Danima zagrebačka publika imala prilike da vidi u novom kvalitetu, na novoizrađenoj 35-mm kopiji - dodao je Vujović te objasnio uvrštenje ‘Druge strane svega’ u igrani program.

- Dokumentarni srpski film je tokom zadnje decenije s punim pravom kročio na velike svetske festivale i nije redak slučaj da tamo dobiva i nagrade, što je slučaj i s filmom Mile Turajlić, koji je nedavno nagrađen i u Zagrebu - kazao je.

‘Mašinovođa’, s nezaboravnom ulogom Lazara Ristovskog, u program je ušao na osnovu dogovora s ljudima iz Tuškanca i usuglašavanja ponuđenog spiska filmova. Iako je ‘Mašinovođa’ ranije igrao u kinu Europa, gledalo ga je 70 ljudi, a dobru posjetu zabilježio je i film ‘Kad budem mrtav i beo’. ‘Drugu stranu svega’ pogledalo je oko 90, a ‘Ko to tamo peva’ oko 120 ljudi. Na filmu otvorenja ulaz je bio besplatan, dok su karte za ostale projekcije koštale simboličnih deset kuna. Činjenicu da su ovogodišnji Dani trajali kraće Vujović je obrazložio zauzetošću dvorane za potrebe 12. festivala tolerancije, koji se tih dana također održavao u Zagrebu.

Osvrnuo se i na stabilnu situaciju u Jugoslovenskoj kinoteci i sreću da imaju bogat fond i više sala gdje se prikazuju filmovi, pa mjesečno bude i do 200 projekcija različitih naslova.

- Trudimo se i da našim časopisom predstavimo istoriju filma i da budemo most između istorije i savremene kinematografije, što nam i uspeva - rekao je Vujović.

Marko Rojnić, voditelj Filmskih programa u Hrvatskom filmskom savezu, kaže da je odabir filmova bio dobar: sedam kvalitetnih naslova uz postignut fini balans kinotečnog i suvremenog filma. Pokriven je širok spektar gledateljstva i postignuta dobra posjećenost. Ukazuje i na interes za održavanje trećeg izdanja Dana.

- Duboko se nadam da će tako i biti jer ovo definitivno ukazuje na to da interes postoji, što se vidjelo i preko društvenih mreža i samim fizičkim prisustvom publike u dvorani. Ako partneri u ovom projektu – SNV i ambasada Srbije budu zainteresirani, naredne godine u isto vreme čekaju nas treći Dani - rekao je Rojnić i najavio neke skorašnje programe.

- Od 20. aprila počinje ciklus najboljih filmskih uloga Ivice Vidovića, koji uključuje i dva srpska filma, ‘Zasedu’ Živojina Pavlovića i ‘W. R. misterije organizma’ Dušana Makavejeva. Osim toga, u nekom od ciklusa može biti prikazan još neki antologijski srpski naslov jer naš fokus jest na kinotečnom programu - dodao je Rojnić.

Gordana Grgas, koja je odgledala neke filmove na Danima, smatra da bi takvih i sličnih manifestacija trebalo biti više.

- Novije filmove u Zagrebu nemamo gdje vidjeti, osim ako ih ne skinemo odnekud ili nađemo na YouTubeu - rekla je i priznala da joj je zbog brzog govora na početku filma Mile Turajlić trebalo neko vrijeme da se prilagodi. Zanimalo ju je i vidjeti kako izgledaju restaurirani filmovi.

- Nažalost, nisam gledala više filmova s ovih prostora jer za to nemamo priliku u školi. Škole bi se trebale potruditi da vode učenike na filmove kao dio razvoja filmske kulture - smatra njena kći Kiša Bizović Grgas.